Atlantida je legendarni drevni otok čija se točna lokacija ne zna, niti o njezinu postojanju postoje čvrsti dokazi. Prvi puta ju je spomenuo grčki filozof Platon u svojim djelima. Međutim, u tim djelima nije jasno da li se radi o stvarnom mjestu ili je Platon bio inspiriran nekim drugim događajima poput Trojanskog rata, uništenja Helikea ili atenskoj invaziji koja se dogodila na Siciliju.
Najstariji zapisi o Atlantidi su oni u Platonovim dijalozima „Kritija“ i „Timej“, u njima su opisani podrijetlo svijeta i borba između savršenog društva Atene i borba s antagonistima iz Atlantide. Prema opisima Atlantida je bila veliki otok, površine poput Azije i Libije zajedno, iznimno plodna i bogata s izvorima tople i hladne vode, pristaništima, gradovima, dok se stanovništvo bavilo poljoprivredom, zanatima i stočarstvom. Zlata je bilo u obilju, a osim zlata i orihalcija. Njihov vladar bio je Atlant koji je vladao uz pomoć 10 careva. Njihovo bogatstvo je trajalo sve dok nisu zaratili s ostatkom svijeta, a bili su poraženi u jednoj bitci od strane vojske na čijem su čelu bili Atenjani.
Sama lokacija Atlantide predlagana je u Sredozemnom moru, kod Kanarskih otoka, Bermudskog trokuta, Kariba, Indonezije… Što se tiče vremenskog razdoblja u kojem je postojala, moguće je da je došlo do pogreške u prijevodu s egipatskog na grčki, te su stotine godina pretvorene u tisuće.
Smatra se i kako su Azteci potomci Atlantiđana koji su došli do Meksika i ondje izgradili civilizaciju.
Prije nekoliko godina 300 metara od obale Grele, na dubini od 3 metra otkrivena je olupina broda koji je potonuo prije 2600 godina, a u njemu su pronađene poluge načinjene od orihalcija. Ovakvo otkriće bilo je veliko iznenađenje jer se do sada za orihalcij znalo samo preko antičkih tekstova.
O samom orihalciju također se vode rasprave, tako postoji i legenda da ga je izumio Kadmo grčko – fenički mitološki lik.
U današnje vrijeme Atlantidu proučava UNESCO prema Frauovoj teoriji.
A. B.
