Kako se izboriti za sebe ?
Upravo je adolescencija razdoblje u kojem se mlada osoba povlači u sebe, čak i ako je tijekom djetinjstva bila poznata kao otvorena i vesela osoba. Mijenjanjem okoline i društva može se dogoditi da osoba sve rjeđe iskazuje svoje mišljenje i podilazi grupi koja na neki način njome upravlja, a to može voditi i takvom ponašanju u kasnijoj dobi. Osim toga, često smo i u roditeljskom domu odgajani uzrečicom da je često šutnja zlato i da uvijek moramo biti pristojni prema drugima. Kako rastemo, tako smo sve manje izravni u izražavanju svojih želja i potreba, a sve više usvajamo neizravne načine ophođenja s drugim ljudima. Čak je i jedno istraživanje pokazalo da 80% ljudi neće ništa reći kako bi stali u obranu sebe i svojih prava ili pak se požalili na eventualnu nepravdu. Tako se ponašanje u pshologiji naziva neasretivnim ili pasivnim, a vrlo je često u adolescentskoj dobi, posebno kad nam je vrlo važno prihvaćanje od strane prijatelja.
Često se adolescenti boje da će nekoga razljutiti ili razočarati ako se pokušaju izboriti za sebe te da će ih društvo vjerojatno odbaciti, no istina je upravo suprotna. Razvijanjem asertivnog ponašanja, ponašanja suprotnog pasivnom ili agresivnom, izgradit ćeš sebe kao osobu, a dogodi li se da te prijatelji zbog toga odbace, znat ćeš da ti nikad ni nisu bili pravi prijatelji.
Što je zapravo asertivno ponašanje?
Asertivnost je jedan od stilova komunikacije među ljudima, koji nije lako usvojiti, ali ima brojne pozitivne posljedice. Takvo će nam ponašanje pomoći da razvijamo svoje samopouzdanje i samopoštovanje, a isto tako ćemo izgraditi pozitivne i zdrave odnose s drugim ljudima. Moći ćemo se bolje zauzeti za sebe, nositi se s kritikom i bolje reagirati na eventualne probleme s ljudima.
Asertivno ponašanje uključuje jasnu, konkretnu i direktnu komunikaciju s drugim ljudima. Asertivne osobe slušaju druge, iskazuju svoje osjećaje, hvale i kritiziraju kada je to potrebno te pruzimaju odgovornost za sebe i svoja djela.
Kako postati asertivan i izboriti se za sebe?
Prije svega, moraš naučiti reći NE. Jasno i glasno. Ne možeš uvijek raditi sve što drugi od tebe traže, ne samo zato što je to možda u suprotnosti s tvojim stajalištima, nego i zato što nemaš vremena. Primjerice, ponekad možeš pomoći prijateljici s pisanjem zadaće, no ne možeš to stalno raditi umjesto nje. Ako ne želiš piti alkohol ili slušati narodnjake, također jasno i glasno reci NE.
Vrlo je važno i da se ne ispričavaš stalno. Ispričaj se onda kada si nešto napravio/la, a ne tisuću puta dnevno. Nauči reći ne, a ljudima daj kratko objašnjenje, bez ulaženja u doboke isprike.
Također, u komunikaciji s dr. ljudima koristi tzv. JA PORUKE. Jasno izreči što ti misliš, što ti osjećeš, što bi ti želio/la znati . Što ćešće upotrebljavaj osobnu zamjenicu JA.
Pripazi na to kako primaš kritiku, bilo od prijatelja, poznanika, roditelja. U takvim smo situacijama gotovo svi skloni reagirati obrambeno i uvrijediti se, a to može dovesti do sukoba. Zato pažljivo poslušaj sugovornika, a ako je njegova kritika točna, ispričaj se i ponudi rješenje. Ako nije, obrazloži mu zašto smatraš da nije i to što mirnijim tonom.
Baš kao što je važno znati primiti kritiku, jednako je i s pohvalama te komplimentima. Nauči zahvaliti na njima, bez dubljeg ulaženja i ponovnog ispričavanja. Primjerice, ako ti netko pohvali novu majicu, zahvali i nasmiješi se. Nemoj počinjati s rečenicama tipa: “Jao, ma to mi je prastara majica, uopće mi ne stoji…”.