Još su stari Grci koristili čaj od vrbine kore kao sredstvo protiv groznice ili za ublažavanje bolova. 1829. godine francuski kemičar, Henri Leroux, iz 30 kilograma vrbine kore izolirao je 1.5 kilogram aktivne tvari, salicina. Salicilna kiselina počela se koristiti za smirivanje groznice, iako nije bila nimalo ugodna za uporabu. Acetilsalicilna kiselina nastala je 1853. godine nakon što je francuski kemičar, Charles Frederic Gerhardt hidroksilnu skupinu neutralizirao na način da je za nju vezao acetilni ostatak. Acetilsalicilna kiselina ili aspirin lijek je koji se koristi kao antiupalni lijek, analgetik ili antipiretik, za sprječavanje tromboze ili srčanog infarkta.
Prema istraživanju kineskih znanstvenika sa Sveučilišta u Hong Kongu, aspirin ima učinak i na smanjenje rizika od nastanka nekoliko vrsta raka.
Tijekom istraživanja praćeno je 600 000 ljudi, te je kod onih sudionika koji su uzimali jedna aspirin dnevno tijekom sedam godina, rizik za pojavu raka jetre ili jednjaka bio manji za 48%, raka želudca za 38%, raka debelog crijeva za 24%, gušterače za 34%, raka prostate za 14%, leukemije za 24% i raka pluća 35%. Otkriveno je i kako aspirin nema utjecaja na rizik za pojavu raka mjehura, dojke ili bubrega.
Aspirin se od 1900. godine proizvodi u obliku tableta, dok je ranije bio u obliku praška. Kako zapravo djeluje acetilsalicilna kiselina dugo vremena je ostao misterij, sve dok farmakolog John Vane, nije otkrio kako ljekovita tvar iz aspirina onemogućuje biosintezu prostaglandina, za što je 1982. godine dobio i Nobelovu nagrade za medicinu.
A. B.