Poslije pauze od gotovo dvije godine veliki hadronski sudarač se vraća na scenu u velikom stilu i među znanstvenicima u CERN-u izaziva laganu nervozu i tremu.
Poboljšan, s jačim magnetima za razbijanje čestica i sa duplo više energije, sudarač nosi veliku nadu znanstvenicima u otkrivanje novih i masivnijih čestica baš kao u slučaju Higgsoviog bozona. Trebao bi to biti pogled izvan današnjeg razumijevanja fizike čestica i Standardnog modela. Einsteinova jednadžba E = mC2 govori da ako želimo masivnije čestice trebamo više energije. Više nego što je to bilo moguće do sada.
Udvostručena energija u hadronskom sudaraču je samo jedna strana priče. Ono što je također nužno potrebno je veća preciznost i osjetljiviji detektori koji otkrivaju rijetke događaje ili suptilne učinke koje nisu do sada uočeni. Detektori su također prilično unaprijeđeni. Na ATLAS-u, jednom od dva detektora opće namjene unaprijeđen je kapacitet za mjerenje putanje nabijenih čestica dobivenih sudaranjem. Time je poboljšana točnost s kojom možemo mjeriti dužinu života tih prolaznih čestica koje u nekim slučajevima postoje samo jedan maleni djelić vremena.
Novi eksperimenti imat će i veću učestalost i selektivnost u snimanju sudara u LHC-u. Mnoge subatomske čestice su već poznate ali neotkriveni uzbudljivi događaji su zapravo skriveni u ogromnoj bujici podataka. Količina neobrađenih podataka koja se dobiva je zaprepašćujuća – radi se o petabajtima podataka. Da biste dobili sliku koliko je to dovoljno je reći da je to oko 210 000 DVD-ova u sekundi. U eksperimentima napredni algoritmi za brzo filtriranje odabiru nove i neobične događaje za daljnje studije a ostalo odbacuju.
Sve to skupa iziskuje ogromne napore istraživača u skučenim proračunskim okvirima, ali trud se isplati. Postoje još mnoga pitanja na koje Standardni model ne može odgovoriti. Naprimjer:
- Je li nedavno otkriven Higgsov bozon čestica koju Standardni model predviđa, ili je prva u obitelji neotkrivenih još rjeđih Higgsovih čestica koje su uklapaju u kompletniju ali pomalo spekulativnu teoriju Supersimetrije?
- Što je priroda tamne stvari za koju nam astronomija govori da je toliko puta češća u svemiru od obične materije?
- Kako je Veliki prasak koji je proizveo ravnotežu između materije i antimaterije rezultirao svijetom kakav danas poznajemo?
To su pitanja koja zanimaju znanstvenike ali i čitav svijet.
Za razliku od prvih eksperimenata u LHC-u ovoga puta nećemo imati toliko jasna očekivanja o tome što ćemo pronaći. Prijašnja istraživanja su bila vođena idejom da ćemo Higgsov bozon uspjeti opisati Standardnim modelom ili će tu teoriju pronađeni bozon srušiti.
Ovaj put, postoji jasan program rada oko Standardnog modela, uključujući Higgsov bozon, no postoji i mnogo naznaka koje nas usmjeravaju prema novim interpretacijama klasične fizike.
Većina istraživanja u novom LHC-u unaprjeđivat će znanost odbacujući već postojeće teorije koje neće moći objasniti podatke dobivene analizama tih istraživanja. Ušli smo u fazu vrlo zanimljivih znanstvenih otkrića. Bit će uzbudljivo pratiti vijesti iz CERN-a.