Razvoj drame – kratak pregled
DRAMA
(grč. drama – radnja) – književno-scensko djelo
Značajke
- radnja se iznosi u dijaloškom obliku i namijenjena je izvođenju na pozornici
- sastavni su dio dramskoga teksta didaskalije (upute glumcima i redatelju)
- temelji se na dramskom sukobu i napetosti (koja je posljedica razvoja događaja ili suprotnih gledišta i sukoba likova)
Tradicionalna drama teži trima jedinstvima
- jedinstvo radnje – nema isprepletanja dviju ili više usporednih radnji
- jedinstvo mjesta – radnja se odvija na jednom mjestu
- jedinstvo vremena – radnja se mora dogoditi u jedinstvenom, neprekinutom vremenskom odsjeku
Kompozicija
grčka drama:
- prolog – dio koji prethodi ulasku kora u orkestar
2. parod – pristupna pjesma kojom kor ulazi u orkestar
3. epizod – sve što glumac govori ili čini između dviju korskih pjesama
4. stasim – stajaća pjesma kora
5. eksod – završni dio tragedije u kojemu kor ili glumci napuštjau orkestar
suvremena drama:
- uvod ili ekspozicija – dio u kojem se upoznaju likovi i okolnosti radnje
- zaplet ili komplikacija – dio u kojem počinje sukob; naziva se još i točka bez povratka
- vrhunac ili kulminacija – dio ispunjen napetošću koja proizlazi iz dramskog sukoba
- preokret ili peripetija – trenutak kad se u radnji dogodi nešto suprotno od onoga što se očekuje
- rasplet – završni dio drame
Dramske vrste
Tragedija –tragičan sukob likova s tragičnim raspletom (smrt glavnog junaka/glavnih junaka)
obilježja:
- tragični junak – žrtva vlastite sudbine, u sukob dolazi zbog svojih ideala, plemenitosti, vjernosti moralnim načelima, ali i zbog stjecaja životno važnih okolnosti
- tragična krivnja – posljedica sudbinske zablude, sukoba ideala i zbilje ili moralna nadmoć lika, a ne neka namjerna pogrješka ili kršenje zakona
- tragičan završetak – junak vlastitu dosljednost plaća životom
- uzvišen stil – elementi svečanoga, dostojanstvenog govora
- tragičan sukob
katarza – pročišćenje; tragedija treba izazvati strah i sažaljenje te tako pročistiti osjećaje gledatelja (Aristotel)
Komedija – dramsko djelo komičnoga ugođaja, s komičnim likovima i zapletima i sretnim završetkom
Vrste komedije:
komedija karaktera (tipovi karaktera smiješni zbog neke mane ili prenaglašenog osjećaja)
komedija intrige (neobični i smiješni zapleti)
komedija situacije (neočekivane, neobične i smiješne situacije)
komedija konverzacije (duhovite dosjetke i općenito razgovor i jezik koji izazivaju smijeh)
farsa (vrsta komedije jednostavnog sadržaja ispunjenog jeftinom i često vulgarnom duhovitošću)
lakrdija (vrsta komedije kojoj je cilj nekoga ismijati ili izrugati)
vodvilj (vrsta komedije, najčešće pjevna i plesna vesela igra
Drama u užem smislu – dramski tekst u kojemu se prikazuje ozbiljan događaj ili problematizira društveni problem vezan za neke osobe ili neku društvenu sredinu
Razvoj drame
antika
- nastanak drame
- Tespis – smatra se začetnikom drame (uvodi prvog glumca)
- Eshil – uvodi drugog glumca
- Sofoklo – uvodi trećeg glumca
srednji vijek
- crkvena prikazanja – poluliturgijske drame s djelomično svjetovnom tematikom i na narodnom jeziku
- misteriji – prikazuju različita čuda
- mirakuli – temeljeni na biblijskim prizorima i legendama svecima, mučenicima i njihovim čudesima
- moraliteti – alegorijske rasprave apstraktnih likova s naglašenom didaktičnom funkcijom
- pasije- prikazuju Kristovu muku
renesansa
drame po uzoru na antičku dramu
barok
- svrha drame – zabaviti gledatelja – miješanje komičnog i tragičnog
- autor se prilagođava ukusu publike
- glavno obilježje – dinamična radnja puna iznenađenja i stilski vrlo kićena
- reforma kazališta – Lope de Vega – skraćuje dramu s pet na tri čina, odbacuje učenje o trima jedinstvima, miješa komično i tragično
klasicizam
- povratak antičkim uzorima
- prevladava tragedija
- obrađuje općeljudske teme
- junak plemenita roda, moralan, mudar
- viši stil
- komedije – namijenjene nižim slojevima, junaci iz građanskog sloja
romantizam
- narušeno pravilo o pet činova i jedinstvu mjesta, vremena i radnje
- glavni lik – buntovnik koji želi ostvariti bolji i pravedniji svijet, usamljenik i često u sukobu sa zakonom
modernizam
- psihološka analiza likova
Moderna drama
značajke
- radnja je manje bitna od idejnog sloja teksta
- dominiraju psihološke drame i drame atmosfere, prodor lirskog izraza
Vrste moderne drame
- ekspresionistička drama (Oskar Kokoschka, Ernst Toller, Georg Kaiser) – uvode se masovne scene, tehnika montaže nalik na filmsku, razbijanje tradicionalnih oblika dramske strukture i kompozicije
- poetska drama (Thomas Stearns Eliot, Federico Garcia Lorca) – uvođenje poetskog govora na pozornicu
- epsko kazalište (Bertoldt Brecht) – spajanje epske i dramske književnosti, uključivanje gledatelja u sve što se događa na sceni, uvođenje filmskih projekcija na pozornicu, nizanje događaja u slikama, ubacivanje pijevnih dijelova (songova) i parola, prije svakoga dijela drame ispriča se sadržaj
- antidrama– kazalište apsurda (Eugene Ionesco, Samuel Becket) – u središtu besmislenost suvremenoga društva i građanskog životnog stila, otuđenost i dehumaniziranost čovjeka, nelogične situacije, potpuni izostanak komunikacije, groteska
- američka moderna drama (Tenesee Williams, Arthur Miller)