Okovani Prometej Eshil

Eshil

Okovani Prometej Eshil

Bilješke o piscu:

[raw]Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije Krista,u uglednoj eupatridskoj obitelji. Već se kao mladić ogledao u tragičkim natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom natjecanju godine 484. pr. K., a 472. god. pr. K. dobio je prvu nagradu tetralogijom od koje je sačuvana samo drama Perzijanci. Tri puta boravioje na Siciliji i na dvoru sirakuškog tiranina Hijerona prikazao je dramu Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio Hijeron. Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan456. god. pr. K. Na njegov grob hodočastili su poklonici njegove umjetnosti, a Atenjani gaosobito počastiše odredbom kojom se svakome dopušta da se možepojavljivati na tragičkim natjecanjima s njegovim tragedijama. U povijesti helenske književnosti najstariji od tri velikana tragičkog pjesništva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo običan promatrač povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetljećima petog stoljeća pr. K., nego je i aktivni sudionik u njima. Istakao se osobitom hrabrošću kao borac u presudnim bitkama kod Maratona, Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog osvajača obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog oduševljenja i iskrenog domoljublja. Kao stvaralački genij velike snage, Eshil otkriva kroz likove svojih tragedijapovijesni sadržaj tog presudnog razdoblja. On je pjesnik atenske demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju maratonsko-salamnijskoj herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku umjetnost usavršivši dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i time pojačao dramski element tragedije proširujući dijalog na račun korskih pjesama. O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao ocem tragedije. Dotjerao je sceneriju i opremu. Bio je učitelj kora i glumaca, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure, a u početku kazališne tragedije bio je i glumac. Od mlađeg suvremenika Sofokla preuzeo je uvođenje trećeg glumca u igru. Građu za tragedije uzima iz mitologije, tj. iz priča o bogovima i herojima. Tragedije raščlanjuju ljudsku sudbinu nad kojom lebde sreća i nesreća. Tom oprekom upravlja mudro načelo božanske pravde koja kroz trpnju upućuje ljude da se pokore vječnim zakonima. To Eshilovo naučavanje ne može se shvatiti ako gledamo na pojedinačno djelo koje se odigrava pred našim očima, već ga valja uklopitina mjesto koje mu u slijedu zbivanja pripada. Postoji, naime, uzajamna odgovornost među naraštajima koji slijede jedan za drugim jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, već i potomci krivicama predaka pridružuju svoje krivice, koje postaju uzrokom njihovih tragedija. Prema tome čovjek sam sebi stvara sudbinu. Božanskase osveta pojavljuje tek kad je čovjek moralno okaljan. Eshilu se problem života ne zaustavlja na pojedincu nego zahvaća obitelj, generacije i čak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka ili čitava roda najčešće prikazuje u tri tragedije. One čine sadržajnu i idejnu cjelinu – organičku triologiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istog mitološkog kruga. Zamisao triologije dopušta pjesniku da u grandioznom troptihu razvije niz zbivanja i u cjelini prikaže kako se od krivice kroz patnju dolazi do spoznaje. U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija, a u Leksikonu Suda riječ je o 90 drama. Od tog bogatog opusa sačuvano je sedam tragedija i mnogo fragmenata izgubljenih drama. U novije vrijeme egipatski su papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz različitih njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova djela su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke, Agamnenon, Žrtva nagrobu i Eumenide. Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske osobnosti i patnje, sastoji se u točnom utvrđivanju odnosa između krivnje i kazne, između božanske osvete i slobodne ljudske volje. Pjesnik vjeruje u božanske sile i njihovu neograničenu moć, vjeruje u punu zavisnost čovjeka o sudbini. Bogovi zadiru u život čovjeka i postaju osvetnici za prijestupe. Odgovornost čovjeka dosta je umanjena jer ga u akciji sputava nepobjediva sudbina. U triologiji autor analitički razglaba u cjelini kako se od krivice kroz patnje dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije mogao u prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu problematiku, snažno zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjećanju za ljudske patnje. To je poezija patničkog čovječanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.[/raw]

CDOVI
Daš lajkić? Plakat ću!

Daš lajkić? Plakat ću!