Deprecated: Function split() is deprecated in /home/sjedicom/public_html/wp-content/plugins/sociable/includes/sociable_output.php on line 354

Deprecated: Function split() is deprecated in /home/sjedicom/public_html/wp-content/plugins/sociable/includes/sociable_output.php on line 354
Voda Vladimir Nazor

Vladimir Nazor

Voda Vladimir Nazor

Bilješke o piscu:

U hrvatskoj književnosti Nazor se javio s težnjom da obuhvati sav pojavnisvijet neizraženih literarnih sadržaja nacionalne prošlosti i suvremenosti,u okružju mitskog i povijesnog, intimnog i nadnaravnog doživljavanjasvijeta. U procesu svoga trajnog stvaralačkog obnavljanja i inspirativnogpomlađivanja obilato je koristio bujnost svoje mašte i osjetljivuprijemljivost svoga duga. Nošen jedrima nadahnuća svagda je bio spreman predati se novim dojmovima i ustitrati osobnim emotivnimnemirima. Neka neumorna snaga poticala je njegov duh na nove zanose ismione poetske evokacije. Čim bi se smirila jedna duševna napetost,iskrsavala je druga. Stvaralački žar tjerao ga je na najraznovrsnijesadržajne, oblikovne, izražajne, metričke i stilske zahvate.Njegova stvaralačka plodnost očituje se u širokom rasponu sadržaja i ubogatstvu raznovrsnih motiva. Ni u jednoj fazi njegova stvaranja nijezakazala snaga njegove stvaralačke produktivnosti i poetskog senzibiliteta.Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja u Postirama na Braču. Tu je završiopučku školu, a kasnije se upisao u klasičnu gimnaziju u Splitu.Živio je među ribarima, težacima i još kao dječak je stvorio svoje prvedojmove. Ti doživljaji se mogu očitati u pripovijetki Anđeo u zvoniku.Svoje temeljne izvore Nazor je donio s otoka kojih se sjeća iz djetinstva.Školovanje nastavlja u Grazu gdje polazi studij prirodnih znanosti.Nakon završena studija vraća se u Hrvatsku. U Splitu i Zadru dobiva posaonastavnika. U tom razdoblju nastaju Slavenske legendeiŽivana.Drugi važan izvor njegova stvaralaštva je Istra. Nakon studija u Grazu inastavničke katedre u Splitu i Zadru, Nazor odlazi u Pazin. Iz tog razdobljapotječe Veli Jože. Time u hrvatsko pjesništo uvodi čakavsku riječ.Iz Pazina odlazi na Učiteljsku školu u Kopar. Iz Kopra često odlazi u manjeokolne gradiće gdje promatra seljake i kmetove. Puno odlazi u prirodu,posjećuje utvrde Dvigrad, Tinjan, Medulin, Lindar, Motovun,koje je opjevao u ciklusu soneta Istarski gradovi. Već za dvije godine jepremješten i imenovan za ravnatelja učiteljske škole u Kastvu.Otada je poznat kao «kastavski pustinjak» jer je punih deset godinaproboravio je u osamljeničkoj tišini svoje sobe. Tada nastaju Lirika,Hrvatski krajevi, Nove pjesme, Intima, Pjesni ljuvene, Medvjed Brundo,Utva zlatokrila, Pabirci. Godine 1919. došao je u Zagreb. Tad je jačedoživio svoje političko i kulturno središte, i misao borbe malog naroda zaopstanak. Iz tog razdoblja poznata su pjesnička djela Niza od koralja,Pjesme o četiri arhanđela, Istarski gradovi, Pjesme u šikari, iz močvare inad usjevima, Pjesme o bratu Gavanu i o seki Siromaštini,Topuske elegije.Neposredno prije Drugog svjetskog rata Nazor se upoznao s IvanomGoranom Kovačićem. To poznanstvo je odigralo veliku ulogu u njegovomživotu. Ivan Goran Kovačić ga je 1942. pozvao u redove partizana,a Nazor iako već star odlazi u partizane. Na svome putu od Slunja prekoplanina Bosne, Sandžaka i Durmitora do Topuskog, Nazor je bilježio ratnazbivanja u pjesmama Pjesme partizanke, u dnevniku S partizanima,i u zbirci pjesama Legende o drugu Titu. Zbog posebnih zasluga unarodnooslobodilačkoj borbiNazor je 1943. izabran za predsjednikaZAVNOH-a.31. svibnja 1946. podijeljen mu je od Akademskog senata Hrvatskogsveučilišta naslov počasnog doktora književnih znanosti.Umro je iznenada u zoru 19. lipnja 1949. u Zagrebu.Nazor je tijekom svojeg života vjerovao da puno toga još treba uhrvatskoj književnosti nadoknaditi. U toj težnji da nadoknadi prazninuizmeđu Gundulića i Mažuranića, da se smanji zastoj za europskomknjiževnosti zbog turskih ratovanja, Nazor je nastojao asimilirati tradiciju iumjetničke stilove te prebaciti mostove na europsku stranu. Tim putem seokretao uzorima antike, klasike, proučavao stilove, poetsku tehniku,izražaj, obrace i pravila. Velik utjecaj na njega imali su Kranjčević i Vidrić.Ne može se točno odrediti kojoj književnoj struji pripada Nazor.U pojedinim fazama njegova stvaralaštva nalazimo elementeneoklasicizma, neohelenizma, romantizma, parnasizma, simbolizma,estetizma i verizma. Važno je istaknuti njegov mediteranski duh,ponajviše talijanski. Rođen je u kraju gdje se prošlost snažno nameće,nadahnjuje i potiče. Predma želi biti tradicionalan i moderan,on se još uvijek javlja kao čuvar tradicije.

Njegov književni opus:

Pjesme:

Slavenske legende, Pjesme naroda hrvatskog, Živana,

Knjiga o kraljevima hrvatskijem, Lirika, Nove pjesme, Hrvatski kraljevi,

Intima, Pjesme ljuvene, Medvjed Brundo, Utva zlatokrila,

Pjesme o četiri arhanđela, Deseterci, Knjiga pjesama.

Pripovijetke i romani:

Krvava košulja, Veli Jože, Istarske priče, Tri priče za djecu,

Priče iz djetinstva, Priče s ostrva, iz grada i sa planine, Boškarina, Šarko,

Pastir Loda, Dedek Kajbumščak, Zagrebačke novele.

Članci i eseji:

O hrvatskom jedanaestercu, Na vrhu jezika i pera, Eseji i članci

Voda Vladimir Nazor  

 

Voda Vladimir Nazor   Likovi:

Vlado, Košće, kapetan, Vladin otac, Vladina majka, Profeta, Livija

Voda Vladimir Nazor   Kratki sadržaj:

Već tri mjeseca nije padala kiša. Ljudi u selu su ogorčeni.Trpe, ali neočajavaju. Ne tuže se toliko zbog žeđi nego se najviše boje zasvojevinograde i maslenike. Ovce i mazge također trpe žeđ:ne dajumlijeko nitimogu prenositi teret.„Dani su dugi. Sunce je tako toplo i sjajno da od njegove svjetlosti očibole a dišeš teško: nešto i u tebi žeže i pali. Obdan je sve mrtvo, mlitavo,u luci i u selima. Nije dobro ni noću. U onoj kratkoj tami između kasnogsmiraja i ranog rođenja sunčeva, osjećaš još jače toplinu što izbija izužarenih litica, iz ugrijanih zidova, iz svega onoga čega su se dotaklesunčane zrake preko dugog ljetnog dana.Nestalo je odavle rijetkih ptica stanarica: kosova i drozdova, iako su odvrućine dozrele bobulje na smrekama, i sok se iz njih cijedi u liku dugihžitkih niti što se zlate a suncu. Zamukli su čak i cvrčci koji piju samorosu, pa je ljeto ove godine bez svoga glasa i bez svoje pjesme.I glasovi zrikavaca i popaca što se prosipaju u tihim noćima,zvučeći kao pregršti bisernih zrnaca bačenih na neke zvonke ploče,stišavaju se sve više i odmiču uvijek dalje.Ali seljani za to ne mare; ima nešto drugo što njih tišti i plaši.Ovce i mazge trpe žeđu: ne mogu da nose terete, ne daju više mlijeko.Jedna je koza crknula, i taj je događaj uzbunio Velo Selo.Pošlo nekoliko starijih ljudi u grad da isprose hitru pomoć od vlasti iunajme lađe što će dovesti vodu u luku. Ali lađe teško naći, a vlast imkazala da će proći nekoliko dana dok im ratna mornarica bude moglaposlati iz Pule velik brod koji prenosi vodu.“I doista iz Pule dolazi veliki brod koji prenosi vodu. Rujan se primicao iVlado je trebao krenuti u školu izvan njihova sela. Stanovao bi kod tete.Ali kako je suša bila sve jača, njegov otac izbjegava svaku riječ oškolovanju. Sutradan žene sišle do mora noseći prazna vedra na glavi.Čekale su brod s vodom koji je trebao doći. Na obali je Košće oko sebezabavljaonekoliko derana. On im kaže da zna gdje se mogu nahraniti inapojiti. Odvede ih do jednog bunara u dvorištu prazne kuće.Košće sespusti u bunar i uhvati jegulju. Dječaci su brzo pripremili vatrutako da je jegulja u taj čas bila pojedena. Zbog previše posoljene jeguljedječaci su postali žedni. Košće im veli da se na Konšiljerovim dvorištunalazi cisterna puna vode, ali je dvorište zatvoreno i čuva ga Konšiljerov«navdar». Ubrzo se pred tom kućom skupila gomila ljudi. Htjeli su gredomrazvaliti u Konšiljerovu kuću, ali im navdar prijeti da će pucati.„Nazad, žene! -Na zidu dvorišta stajaše čovjek i gledaše u gomilu.Bio je to Konšiljerov navdar, težak iz Malog Sela.Ali upravo taj čovjeknije bio kadar stišati buru što se počinjala dizati u njedrima onih ženažednih i gladnih, izmučenih dugim čekanjem i već u strahu da neće ništani dočekati. Nisu ga voljele jer je bio za njih tuđinac; a mrzile su ga jerbijaše oštar prema ženama iz Velog Sela kad bi ih zatekao nagospodarevu.

- Ti si to, hudobo!

- On se isprsi i viknu iznova: -Nazad, žene!

- Gredu! Gredu! -nastavi Košće, a njegovi drugovi digoše gredu.

Navdar se smrknu u licu.

- Stoj ili … pucam!

- Hi! Puška ti ostala doma … pod postejom.

- On pruži ruku; dignu odnekud pušku.

- Hu! Hu! -ču se još glasniji uzvik.

Prkos i mržnja bijahu već raspalili žene. Nijedna se ne maku.

S rukama uprtim o bokove i s glavom uvis kričale su na navdara.

- Nema u njoj praha ka ni u tebi duše.

- Prazna je ka i ta tikva na tvojim ramenim. – Navdar dignu pušku i opali

u zrak.“

U pravi čas se pojavi Vladin otac i smiri ljude. On je sa još dva najstarijačovjeka provjerio da li ima vode u cisterni ili Konšiljerovoj kući. Vode nijebilo, a ljudi su poludjeli. Pošli su u konobu tražiti vodu. Tad se čuje glas:- Brod!, Brod! -I tad su svi ljudi nahrlili na obalu. Žene su napadalekapetana zašto odmah ne dade vode. Ali da svima kapetan lije u sudove,trebalo bi puno vremena i većina vode bi se prolila u tlo. Vladin otac tadanastupi i smiri žene. Svi zajedno odluče da vodu puste u najbliži bunar itamo se svi razdjele. Ubrzo su dvije cijevi ležale na putu nalik na dvijezmijurine. I voda je potekla. Košće zapazi da iz nekih rupica na cijevi tečevoda pa i on počinje rezati cijev. Žene ga tuku i udaraju ali on toliko to neosjeti koliko uživa u vodi. Žene mu zavide pa počinju i one rezati cijevi.Ubrzo se voda samo razijevala po putu. Mornari tada ljutiti odlaze, a narodšutke gleda kako:

„Kapetan dotrča s mojim ocem i plane kao vatra. Odmah će otputovati. Javiti vlastima. Tužiti selo da plati štetu. Nikad više nikakve pomoći tim divljacima: ma ni za što i ni od koga. Moj ga otac mirio, ali uzalud. Bio bi kapetan i udario da gomila ne ostane mirna, bez jedne riječi, a gotovo i bez kretnje. Kao da je ovaj put osjećala i priznavala da je

kriva.“ Uto dotrče ljudi s druge strane otoka. Donose vijesti da dolazi jako veliko nevrijeme. Svi odlaze u kuće i čekaju. Prošlo je nevrijeme prećeno tučom i sve maline i grožđe su uništeni. Vlado tješi svog oca. Kaže da ne mora k teti te da će mu pomagati. Ali otac želi da nastavi školovanje i da postane netko i nešto.

Voda Vladimir Nazor   O djelu:

Pripovijetka započinje opisivanjem suše. Posebnu pažnju Nazor skreće na isticanje i uspoređivanje patnja biljaka i ljudi: „Čuju se glasovi, jer su na mnogim prisojima, ponajviše na stranama brda, usahli čitavi redovi mladih loza i mladih maslina, osušili se i pocrnjeli kao da ih nešto oparilo.“ „I ta su čeljad suha, crna i žilava kao njihove loze. Sokovi se u njima zgusnuli; rekao bih i sve njihove žile suzile i savile u čvorove, da ne izgube i ono malo soka što im još ostade.“ Uvod detaljno dočarava nestašicu vode te lakše razumijemo očaj ljudi. To se očitava u situacijama kad se skupe mase ljudi. Tada na vidjelo dolaze sve slabe ljudske strane. Ali Vladin otac, lik koji drži ravnotežu, uči svog sina kreposti i solidarnosti s drugima. „Jest, otac me uči. Da je njihova žeđ ista kao i moja, da kada njima nije dobra, pravo je da to bude i meni. Nije dakle istina da smo mi jedno, a oni drugo. A jer je tako, svi ćemo lakše skupa pretrpjeti.“ „I kad majka donije ženama ono malo vode što smo je još imali kući, te me pozva da pijem pred djecom što su čekala, ja progutah slinu što mi se, već gusta, hvatala za korijen jezika, pa joj rekoh: – Hvala!

Nisam baš tako žedan.“ Vlado otac se također pojavljuje i u napetim situacijama i umiruje narod. S druge strane su mase ljudi koji bi napravili bilo što da se domognu željenog. Ljudi gube povjerenja i ne vjeruju na riječ. Razvalili bi vrata i provalili u nečije dvorište (VII. Poglavlje) ili čak oštetili brod (VIII. Poglavlje). Ponašaju se pomalo čudno: „Čeljad ih dira. Glade ih. Stiskaju ih rukama, uživajući što su cijevi onako nabrekle. Dlanovi im osjećaju svježinu vode; kao da čak čuju i bilo te vodene žile što kuca po ritmu nekog srca dolje u lađi.  – Teče!

Čeljad kao da joj osjeća i vonj, pa im nozdrve dršću. Sva njihova dugo trpljena i silom prigušena žeđ čezne i kriči u upaljenoj krvi. Pritiskuju dlanove na mokru cijev; mirišu ih i ližu. – Je! Voda! Ma baš voda! A na kraju kad pohlepnici počinju rezati cijevi i mornari odu, oni se sami uhvate u svojim djelima i smatraju se krivima. Možda će odsad početi misliti na druge i djeliti s drugima jer nam se to vraća dvostruko.

Voda Vladimir Nazor  stranica za download nekoliko lektira istog djela

 

 

www.sjedi5.com

Dnevnike čitanja koje možete pronaći na našim stranicama pisali su većinom učenici. Ima ih dobrih, loših i odličnih, potpunih i nepotpunih. Nisu namijenjeni prepisivanju, nego mogu  poslužiti kao dodatni izvor (ipak neprovjerenih) podataka, a ne kao jedini izvor saznanja o književnom djelu.

Vaši učitelji i nastavnici vrlo će lako otkriti da je lektira prepisana jednostavnim upisivanjem u tražilicu nekoliko rečenica ili dijelova rečenica iz prepisanog dnevnika čitanja.

Knjigu treba pročitati, a zapisi s interneta mogu biti samo dobrodošla pomoć u rasvjetljavanju nedoumica ili kao mogućnost različitih pogleda na problematiku kojom se djelo bavi.

Lektire koje ovdje donosimo prikupljene su s interneta i postavljene po načelu  „takve kakve jesu“ .

Sjedi5 nije autor ni jednog dnevnika čitanja niti jednog njegovog dijela.

Portal Sjedi 5 je autor velikog broja kvalitetnog i provjerenog sadržaja, nastavničkih priprema, odličnih  PPT prezentacija i  zabavnih edukativnih igara iz raznih nastavnih područja.

Sve sadržaje možete pronaći na www.sjedi5.com.

sjedi5@sjedi5.com

    Blah, blah..

    Preporuka…

    War Thunder
    Igre-Play.com
    Igre-Play.com