Voda Vladimir Nazor

Vladimir Nazor

Voda Vladimir Nazor

Bilješke o piscu:

[raw]U hrvatskoj književnosti Nazor se javio s težnjom da obuhvati sav pojavni

svijet neizraženih literarnih sadržaja nacionalne prošlosti i suvremenosti,

u okružju mitskog i povijesnog, intimnog i nadnaravnog doživljavanja

svijeta. U procesu svoga trajnog stvaralačkog obnavljanja i inspirativnog

pomlađivanja obilato je koristio bujnost svoje mašte i osjetljivu

prijemljivost svoga duga. Nošen jedrima nadahnuća svagda je bio spreman predati se novim dojmovima i ustitrati osobnim emotivnim

nemirima. Neka neumorna snaga poticala je njegov duh na nove zanose i

smione poetske evokacije. Čim bi se smirila jedna duševna napetost,

iskrsavala je druga. Stvaralački žar tjerao ga je na najraznovrsnije

sadržajne, oblikovne, izražajne, metričke i stilske zahvate.

Njegova stvaralačka plodnost očituje se u širokom rasponu sadržaja i u

bogatstvu raznovrsnih motiva. Ni u jednoj fazi njegova stvaranja nije

zakazala snaga njegove stvaralačke produktivnosti i poetskog senzibiliteta.

Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja u Postirama na Braču. Tu je završio

pučku školu, a kasnije se upisao u klasičnu gimnaziju u Splitu.

Živio je među ribarima, težacima i još kao dječak je stvorio svoje prve

dojmove. Ti doživljaji se mogu očitati u pripovijetki Anđeo u zvoniku.

Svoje temeljne izvore Nazor je donio s otoka kojih se sjeća iz djetinstva.

Školovanje nastavlja u Grazu gdje polazi studij prirodnih znanosti.

Nakon završena studija vraća se u Hrvatsku. U Splitu i Zadru dobiva posao

nastavnika. U tom razdoblju nastaju Slavenske legendeiŽivana.

Drugi važan izvor njegova stvaralaštva je Istra. Nakon studija u Grazu i

nastavničke katedre u Splitu i Zadru, Nazor odlazi u Pazin. Iz tog razdoblja

potječe Veli Jože. Time u hrvatsko pjesništo uvodi čakavsku riječ.

Iz Pazina odlazi na Učiteljsku školu u Kopar. Iz Kopra često odlazi u manje

okolne gradiće gdje promatra seljake i kmetove. Puno odlazi u prirodu,

posjećuje utvrde Dvigrad, Tinjan, Medulin, Lindar, Motovun,

koje je opjevao u ciklusu soneta Istarski gradovi. Već za dvije godine je

premješten i imenovan za ravnatelja učiteljske škole u Kastvu.

Otada je poznat kao «kastavski pustinjak» jer je punih deset godina

proboravio je u osamljeničkoj tišini svoje sobe. Tada nastaju Lirika,

Hrvatski krajevi, Nove pjesme, Intima, Pjesni ljuvene, Medvjed Brundo,

Utva zlatokrila, Pabirci. Godine 1919. došao je u Zagreb. Tad je jače

doživio svoje političko i kulturno središte, i misao borbe malog naroda za

opstanak. Iz tog razdoblja poznata su pjesnička djela Niza od koralja,

Pjesme o četiri arhanđela, Istarski gradovi, Pjesme u šikari, iz močvare i

nad usjevima, Pjesme o bratu Gavanu i o seki Siromaštini,

Topuske elegije.

Neposredno prije Drugog svjetskog rata Nazor se upoznao s Ivanom

Goranom Kovačićem. To poznanstvo je odigralo veliku ulogu u njegovom

životu. Ivan Goran Kovačić ga je 1942. pozvao u redove partizana,

a Nazor iako već star odlazi u partizane. Na svome putu od Slunja preko

planina Bosne, Sandžaka i Durmitora do Topuskog, Nazor je bilježio ratna

zbivanja u pjesmama Pjesme partizanke, u dnevniku S partizanima,

i u zbirci pjesama Legende o drugu Titu. Zbog posebnih zasluga u

narodnooslobodilačkoj borbiNazor je 1943. izabran za predsjednika

ZAVNOH-a.

31. svibnja 1946. podijeljen mu je od Akademskog senata Hrvatskog

sveučilišta naslov počasnog doktora književnih znanosti.

Umro je iznenada u zoru 19. lipnja 1949. u Zagrebu.

Nazor je tijekom svojeg života vjerovao da puno toga još treba u

hrvatskoj književnosti nadoknaditi. U toj težnji da nadoknadi prazninu

između Gundulića i Mažuranića, da se smanji zastoj za europskom

književnosti zbog turskih ratovanja, Nazor je nastojao asimilirati tradiciju i

umjetničke stilove te prebaciti mostove na europsku stranu. Tim putem se

okretao uzorima antike, klasike, proučavao stilove, poetsku tehniku,

izražaj, obrace i pravila. Velik utjecaj na njega imali su Kranjčević i Vidrić.

Ne može se točno odrediti kojoj književnoj struji pripada Nazor.

U pojedinim fazama njegova stvaralaštva nalazimo elemente

neoklasicizma, neohelenizma, romantizma, parnasizma, simbolizma,

estetizma i verizma. Važno je istaknuti njegov mediteranski duh,

ponajviše talijanski. Rođen je u kraju gdje se prošlost snažno nameće,

nadahnjuje i potiče. Predma želi biti tradicionalan i moderan,

on se još uvijek javlja kao čuvar tradicije.[/raw]

Njegov književni opus:

Pjesme:

Slavenske legende, Pjesme naroda hrvatskog, Živana,

Knjiga o kraljevima hrvatskijem, Lirika, Nove pjesme, Hrvatski kraljevi,

Intima, Pjesme ljuvene, Medvjed Brundo, Utva zlatokrila,

CDOVI
Daš lajkić? Plakat ću!

Daš lajkić? Plakat ću!