“Iz đurđica diše naša tiha sreća:
Miris tvoga bića, moja ljubavi…”
Svoj doživljaj đurđica A.G. Matoš izražava pjesničkim slikama, i to:
a) vizualnima (koje primamo osjetom vida),
b) akustičkima (koje primamo osjetom sluha),
c) olfaktivnima (koje primamo osjetom njuha).
Primjer vizualne pjesničke slike prikazuje sljedeći stih:
“Nevin, bijel i čist ko čedo, suza i krin.”
Primjer akustičke pjesničke slike prikazuje sljedeći stih:
“Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima…”
Primjer olfaktivne pjesničke slike prikazuje sljedeći stih:
“Boju i snježni miris snijega i mlijeka ima…”
Ako glasno interpretativno pročitamo prva dva stiha, osjetit ćemo muzikalnost odnosno akustičnost i zvučnost Matoševa stiha. Akustičnost odnosno zvučnost u pjesmi pjesnik postiže prvenstveno interpunkcijama. Ritmotvorni element je i rima.
Primjeri rime:
fin – mlin
zima – zvončićima Þ obgrljena rima
sin – krin
cvjetovima – ima
Osim slikovitosti i ritmičnosti odlika Matoševa jezika jest i emocionalnost. Nju Matoš postiže izrazima poput: sitan cvjetić; snježni zvončići; rosni sin; nevin, bijeli čist ko čedo, suza i krin; drobni đurđic: cvjetić ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi epitetima – ukrasnim pridjevima.
Matoš u pjesmi ljepotu đurđica (njegov opći izgled, boju, miris) uspoređuje s duhovnom ljepotom, s najdubljim čovjekovim osjećajem – ljubavlju.
Pjesma “Srodnost” sastoji se od četiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje svaka od po četiri stiha. Iz ovoga zaključujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska pjesma sa dvije strofe od po četiri stiha i dvije sa od po tri stiha naziva sonet.
GRIČKI DIJALOG
Čuju, gospon, zakaj nečeju
Naši ludi bit za bana zdigani,
Zakaj naši novci drugom tečeju?
– Čkomi, Bara, nismo dost prefrigani!
Dragi gospon, naj mi rečeju,
Zakaj naši ludi jesu cigani,
Zakaj v Peštu našu zemlu vlečeju?
– Čkomi, Bara, čkomi, mi smo frigani!
A po nebu čudnim slovima
Oblacima jesen govori.
Teče veće tihim snovima.
Prestaše već stari dobri govori
Gdje već spava Barica i japica.
U susjednoj kući, samo viri kapica.
U ovim Matoševom sonetu “Grički dijalog”, čije su dvije katrene pisane kajkavski, a dvije tercine štokavski, kajkavština je upotrebljena koa sredstvo dijaloškog portretiranja, ali već i površna analiza pjesme pokazuje kako se taj kajkavski dijalog u pjesmi gotovo osamostaljuje i kao pjesnički jezik svojom se živošću suprostavlja štokavskom dijelu.
Ipak, pjesma je nedjeljiva cjelina bez obzira na umjetničku snagu i jezik njezinih dijelova, i to cjelina koja prvenstveno pokazuje Matoševo stvaralačko i spontano sintetizitanje kajkavštine i štokavštine čemu je dokaz i činjenica što su ti Matoševi kajkavski stihovi ugrađeni u jedan štokavski tekst.
Sonet “Grički dijalog” objavljen je najprije kao sastavni dio feljtona “Jesenje šetnje” u časopisu “Hrvatska sloboda” 1909. godine. Upravo zbog toga što je pisan kajkavskim i štokavskim narječjem, ovaj sonet je privukao na sebe osobitu pozornost zbog jezika i oblika kojim je napisan. Ritmičnost i aklustičnost pjesme ostvarena je uglavnom rimom.
Primjeri rime:
nečeju – tečeju
prefrigani – cigani
rečeju – vlečeju Þ unakrsna rima
slovima – snovima
japica – kapica
1909.
Na vješalima. Suha kako prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama,
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubistva mjesto. tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih,
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u suzama!
Matoš je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mračni pejzažni okvir koji mu služi da bi izrazio sjetu i žalost što daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoševu dušu je uvelike utjecao ovakav tamni, mračni pejzaž. Prva strofa pjesme opisije pejzaž. U drugoj i trećoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje društveno stanje uvjetovano pejzažom i prilikama, a u četvrtoj strofi pjesnik izražava svoj očaj shvačajući da mu je oduzeta njegova domovina. Ritmičnost u pjesmi ostvarena je rimom.
Primjeri rime:
srama – jama
skut – put Þ obgrljena rima
mama – dama
