Družina Sinjega galeba Tone Seliškar
Bilješke o piscu:
Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro
1970. g. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje, Pjesme očekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba, Jedra na kraju svijeta, Drugovi,
Mazge, Rudi, Nasukani brod, Tršćanska cesta. Više Seliškarovih knjiga
prevedeno je na hrvatski jezik, a Družina Sinjega galeba objavljena je u
više izdanja.
Mjesto radnje:
Galebov otok i more
Družina Sinjega galeba Tone Seliškar Vrijeme radnje:
Ljeto
Tema:
Dječja družina koja se bavi poslom za odrasle
Družina Sinjega galeba Tone Seliškar Ideja:
Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljeneosobe,
nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti,nego je čuvaj od propasti.
Kratki sadržaj:
[raw]Bio jedan dječak Ive, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.Živio je sam u jednoj staroj napuštenoj kući. Jednoga dana otac se jako bolestan vraća kući i kod kuće umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino što je Ivi za uspomenu ostalo od oca bio je jedrenjak koji se zvao “Sinji galeb”. Ive je odlučio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se pridružuju dječaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni odlučuju zajednički urediti brod. Dječaci su sve uredili, samo još treba ofarbatikrmu. Pošto je farba bila jako skupa oni odluče da nekako zarade novac, kako bi ju kupili. Dječaci odlaze na kamenolom. Tamo su radili jako dobro.Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve jače pržilo tako da je raditi bilo zaista teško. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao.Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade. Trebalo se popetina vrh te velike stijene koja se svaki čas mogla srušiti. Poslovođa je iz džepa izvadio stotisućicu i rekao: “Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisućicu!” Svi su šutili dok se nije javio Ive. Otišao je gore, sretno se popeo i postavio dijamant. Međutim,kada se vraćao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. Razbio je čelo, alimu je bol jako brzo prošla. Kada su zaradili za farbu, otišli su kupiti je i potpuno su uredili “Galeba”. Medutim, jedne zore, kada se Ive probudio, “Galeba” nije bilo. Mještani su odlučili uzeti “Galeba” jer su htjeli naplatiti barem jedan mali dio onoga što im je Ivin otac učinio. Kasnije su Ive i družina uzeli jedrenjak i s njime otišli na more.[/raw]
Družina Sinjega galeba Tone Seliškar Analiza likova:
Ive
Bio je uistinu mrk dječak, crne kose. Zaboravio je sve one nježne riječi što ih majke govore djeci. Ne poznaje majčina zagrljaja niočeve brižne, mile poglede. Sam je rastao, sam se mučio i kada je urlala bura, nije se
bojao.
Dječaci
Dobri su, pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka.
Mileva
Smeđokosa, zdravih, rumenih i vječno nasmijanih obraza, sa svom djecom je mila i dobra, aliprije, čim je vidjela Ivuodmah sesmrkla jerga se bojala, kasnije se oslobodila tog straha.
Stari Nikola
Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenucima.
Družina Sinjega galeba Tone Seliškar Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se svidjelo jer je dječaku za uspomenu odoca ostaosamo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostavitida trune, nego je sakupio družinu dječaka i s njima gaobnovio, da mu jedina uspomena od oca ne “potone u zaborav”.
Družina Sinjega galeba Tone Seliškarstranica za download nekoliko lektira istog djela