
Eneida Publije Vergilije Maron
Kratki sadržaj:
Trojanski junak Eneja nakon pada Troje sedam je godina lutao po moru tražeći novu domovinu koju mu je odredila sudbina odnosno bogovi. Lutajući morem doživo je mnoge nedaće koje mu je priređivala božica Junona razbivši mu brodovlje uz pomoć boga vjetrova. Spas je našao na dvoru kartaške kraljice Didone koja je veoma gostoljubivo primila Eneju i Trojance. Na gozbi koju je pripremila Didona Eneja je s bolom pričao o desetogodišnjem ratu i padu Troje. Također je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet da napusti Troju i s preživjelim Trojancima potraži novu domovinu.Između lijepe Didone i Eneje rađa se ljubav koju je prekinuo Jupiter naloživši Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to od njega traži sudbina. Didona ne mogavši zadržati Eneju baci na njega kletvu i oduzme si život spaleći se na lomači.Eneju je oluja bacila na obale Sicilije gdje ga je primio kralj Akest,a trojanske žene umorne od lutanja spališe većinu trojanskih brodova. Na godišnjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i naređuje da krene put Italije samo sa ljudima sposobnim za ratovanje jer ga tamo očekuju duge i teške borbe. Prethodno neka posjeti podzemni svijet gdje se je susreo s ocem i Didonom koja mu nije oprostila što ju je napustio.
Iskrcavši se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim narodom a najveći mu je neprijatelj kralj Turn jer mu je Eneja oteo zaručnicu. Borbe traju do smrti kralja Turna.
Mjesto radnje:
KartagaiItalija
Eneida Publije Vergilije Maron Tema:
Enejina lutanja nakon pada Troje i ratovanja po dolasku uLacij radi
osnivanja nove države.
Vrsta spjeva i značaj:
Junački ep značajan po tome što je to prvi pravirimski nacionalni ep,
kojeg do tada rimskaknjiževnost nije imala i koji se do romantizma
cijenio kao najviši uzor epskog pjesništva uopće.
Eneida Publije Vergilije Maron Pjesnički uzor:
Homer odnosno Ilijada i Odiseja
Eneida Publije Vergilije Maron Kompozicija djela:
U prvih šest pjevanja opisuje lutanja Eneje /Odiseja/, a udrugih šest
pjevanja opisuje ratovanja Eneje na italskomtlu /Ilijada/
Eneida Publije Vergilije Maron Glavni motiv:
Osnivanje nove države odnosno Rima
Likovi bogova:
Jupiter /Zeus/ – Vrhovni bog
Junona /Hera/ – Žena i sestra Jupiterova, želi propast Eneji i Troji
Venera /Afrodita/ – Boginja ljepote, majka Eneje
Minerva/Palada/- Atena, kći Jupiterova, boginja znanosti i umjetnosti
Neptun /Posejdon/ – Bog mora, staje na stranu Eneje i Trojanaca nakon
što Junona uzburka more jer ne dopušta da itko
remeti vode, to su njegovi poslovi
Merkur /Hermes/ – Glasnik bogova
Eneida Publije Vergilije Maron Analiza likova:
Laokont
Domišljat, nepovjerljiv, pametniji i mudriji od ostalih.
”Trojanci, o prezritekonja, kakvi su da su, ja strepim oddanajskih sviju
darova.” – Izreka kojase i danas upotrebljava,a znači da se neprijatelju
ne može vjerovati nikada se ponašakao prijatelj, jer sprema neku novu
prijevaru.
Sinon
Lukav i lažljiv Ahejac koji je dobrom glumom uvjerio Trojance dakonj
nijevarka,već da ga Ahejci napraviše za uzvrat otetom kipubožice
Palade/Minerva/ koji se nalazio u Troji, te za uvredubogova i tim
konjem želeokajati svoj zločin. Također je rekaoTrojancima da će Troju
i njihovogkralja Prijama snaći veliko zloukoliko odbiju darovanog konja.
Nakonstrašne smrti Laokoonta injegovih sinova Trojanci se uplašiše
shvativšismrt kao kaznu, srušiše zidine Troje i unesoše konja.
LažljiviSinon noću je pustio Ahejce iz konja koji pobiše Trojance i osvoje
Troju.
U epu je potresno prikazana smrt trojanskog kralja Prijama kojegje
naveoma okrutan način ubio Ahilejev sin Pir prethodno ubivšimu sina.
Hektorova sjena potakla je Eneju da napusti Troju i da potraži novu
domovinu.
Kasandra
Prijamova kćer u koju je bio zaljubljen Apolon i koji ju jeučinio
proročicom, ali kako je odbijala njegovu ljubav kazniojuje time da
njezinim proročanstvima nitko nije vjerovao štojeodredilo sudbinu Troje.
Didona
Lijepa, pametna,dobra ponosna kraljica Kartage bori se sosjećajem
dužnosti, strasti i ljubavi prema Eneji, ljubavpobjeđuje i to dovodi do
tragedije.
Eneja
Hrabar, dobar, pravedan, dužnost stavlja ispred osjećaja.
Enejin lik prema drugima:
Brižan sin, otac i muž tužan zbog smrti žene Kreuze, patnji trojanskog naroda i propasti Troje te spreman povesti Trojance u novu domovinu.
Prema Didoni ispao je nepošteno jer ju je kradomice napustio,
iakoga je ona primila kao brodolomca i obasipala ga dobročinstvima.
Poštuje i sluša bogove, naročito Jupitera, koji je odredio njegovu
sudbinu osnivača Rima i iako voli Didonu odlučan je vršiti volju bogova.
Cijeli ep pisan je po uzoru na Ilijadu i Odiseju, i u pripovjedačkom smislu, jer Eneja kao i Odisej priča o stradanjima, patnjama, doživljajima nakon trojanskog rata.
Svojom kletvom Didona ističe borbe koje će Eneja voditi sa Italskim prastanovnicima, odvajanje od sina, njegovu smrt – pretpostavlja se da se utopio u rijeci Numiciji, a u posljednim stihovima govori od borbi Rima i Kartage pod vodstvom Hanibala.Kompozicija epa je takva da se u drugih šest pjevanja govori o borbama Eneje na Italskom tlu.
Enejino životno načelo je da je sve u božjim rukama i da ono određuju sudbinu pojedinca, a Didona smatra da svojim postupcima i djelima sami određujemo svoju sudbinu.
Eneja je Didonu ostavio jer on sam ne odlučuje o svojoj sudbini, kad bi on odlučivao nikada ne bi napustio Troju, već su mu sudbinu odredili bogovi kao osnivača Rima, a Didona se ubila zbog ljubavi prema Eneji jer je izgubila dobar glas a prezreli su je susjedi i sami Tirci.
Didona, lijepa, pametna i dobra kraljica Kartage ali puna gnjeva zbog odlaska Eneja, izgubljenog dobrog glasa, osjećaja krivnje što je podlegla strastima, odlučila je oduzeti si život.
Haron je bio prevoznik duša u podzemnom svijetu preko rijeke Stiks gdje bi one našle mir ali samo ako je tijelo bilo zemaljski sahranjeno. Duše koje nisu imale zemaljski pokop bile su osuđene na vječno lutanje.
Podzemni svijet se sastoji od tri kruga:
Tartara – pakao u kojem su zločinci vječno izloženi mukama
Elizija – raj u kojem vlada vječno blaženstvo
Čistilišta – u njemu su duše koje će nakon čišćenja biti ponovoutjelovljene
Ljudi najčešće ne upravljaju svojim strastima, već postaju žrtve strasti, što je u konačnici postala i Didona iako je svojevoljno izabrala smrt.
U život svakog pojedinca nužno je da sam odlučuje o svojoj sudbini.
Eneida Publije Vergilije Maronstranica za download nekoliko lektira istog djela