Kviz: Književnost i jezik – priprema za maturu 2

Legenda je jednostavni književni oblik u kojemu se prikazuje život neke osobe čiji su životni stavovi i ponašanje uzor za zajednicu

Jednostavna književna vrsta u kojoj se govori o nastanku svijeta ili pojedinih pojava naziva se mit.

Složena prozna vrsta koja najčešće prikazuje jedan događaj u kojemu sudjeluje manji broj likova je novela.

Složeni prozni oblik razgranate fabule u kojemu je prikazano više događaja i likova naziva se roman.

Anadiploza je ponavljanje riječi s kraja jednoga stiha na početku drugog.

Anafora, ponavljanje riječi na početku stihova, uporabljena je u stihovima:

Stoji klika sluga na konjijeh,

Stoji trka konja po slugami,

Stoji piska raje za konjima.

Simploka, ponavljanje riječi na početku i na kraju stihova, uporabljena je u stihovima:

Otkud zlato, koji kruha ruha neima?

Otkud zlato, koji kruha neima?

Epifora, ponavljanje riječi na kraju stihova, uporabljena je u stihovima:

Ti, ljubav, i ja,

(on šapće) ti i ja,

i ako samo ti i ja

čega se plašimo ti i ja?

Rumanac Trojski je srednjovjekovni roman.

Muka svete Margarite dramsko je djelo, a Svit se konča je pjesma. Planine Petra Zoranića renesansni su roman.

Pjesma Hanibala Lucića Jur nijedna na svit vila smatra se najljepšom i najsavršenijom hrvatskom petrarkističkom pjesmom.

Carlo Goldoni napisao je dramu (komediju) Gostioničarka Mirandolina.

Jean Racine napisao je dramu (tragediju) Fedra, a Molière dramu (komediju) Škrtac

Voltaire je napisao roman Candide.

Zanimanje za egzotiku i srednji vijek, okultno i nadnaravno, za folklor, usmenu predaju i nacionalnu povijest glavne su tematske preokupacije književnika romantizma.

Barok je obilježen gustom uporabom figura (metafora, antiteza, usporedba i sl.), koji se u retoričko-poetičkoj literaturi XVII. st. nazivao oštroumnim, domišljatim ili končetoznim.

Naturalizam se temelji na pozitivističko-materijalističkim shvaćanjima prema kojima sve pojave treba svesti na njihove prirodne uzroke pa prema Hippolyteu Teineu čovjeka određuju rasa, sredina i trenutak.

U modernizmu mnogobrojni književni pokreti, koji sežu od larpurlartizma, simbolizma, dekadencije do angažirane književnosti, iako često programski potpuno različiti, imaju jedno zajedničko obilježje, a to je otpor tradiciji.

Antidrama je U očekivanju Godota Samuela Becketa

Bez trećega Milana Begovića i Nora Henrika Ibsena moderne su psihološke drame, a Majka Hrabrost i njezina djeca Bertolta Brechta epska je drama.

Ivan Gundulić napisao je poemu Suze sina razmetnoga u kojoj govori o biblijskom motivu razmetnoga sina.

Ovo su stihovi iz pjesme Balada iz predgrađa Dobriše Cesarića.

Elipsa je stilsko sredstvo izostavljanja pojedinih riječi iz rečenične cjeline. U stihovima iz pjesme Tuga vidika Antuna Gustava Matoša izostavljeni su glagoli što u pjesmi stvara dojam statičnosti, nedogađanja.

U razdoblju moderne stvarao je Vladimir Vidrić.

Petar Preradović pjesnik je hrvatskoga narodnog preporoda, Silvije Strahimir Kranjčević predstavnik je realizma, a Tin Ujević drugoga razdoblja hrvatske književnosti od 1929. do 1952.

Kada se zvučni d nađe ispred bezvučnoga glasa (p, t, f, c, h), mijenja se u svoj bezvučni par t. Jednačenje po zvučnosti ne provodi se u pismu kada se d nađe ispred c, č, ć, s, š.

Sa spojnicom se pišu dvije sastavnice od kojih se prva ne sklanja i koje označuju jedan pojam, a svaka ima svoj naglasak – klima-uređaj.

Ostali se primjeri pišu sastavljeno:spomendan, vadičep, južnoamerička književnost.

Jednačenje po zvučnosti provedeno je u primjeru smeđ > smećkast (zvučni đ ispred bezvučnoga k promijenio se u svoj bezvučni par ć)

U primjeru činiti ˃ čimbenik provedeno je jednačenje po mjestu tvorbe, u grad ˃ građanin provedena je jotacija, a u primjeru slastan ˃ slasna nepostojano a.

Epentetski l umetanje je glasa l u glasovne skupove pj, bj, mj, vj – zaborav-jen>zaboravljen.

U ostalim je primjerima l dio osnove i u tim je primjerima provedena jotacija.

1. s- prefiksalni morfem (sljubiti, snositi…)
2. pis – korijenski morfem (pisati, natpis…)
3. a – sufiksalni morfem (skladatelj, pisati…)
4. telj – sufiksalni morfem (učitelj, nositelj…)
5. Ø – gramatički morfem

U dativu je zamjenica u rečenici: Posudio mi je bilježnicu. (Komu?  je posudio bilježnicu)

U rečenici Čekat ću te ispred škole. zamjenica te je u akuzativu. (Koga/što ću čekati?)

U rečenici Krenut ću prema tebi. zamjenica tebi je u lokativu (Prema komu ću krenuti?)

U rečenici Razgovaram sa svima. zamjenica svima je u instrumentalu. (S kim razgovaram?)

Imenica hlače je ženskoga roda množine (ove hlače kao ove žene, ove djevojčice).

Glagoli u prezentu su:

1. smo
2. rade
3. može
4. poželi

vidjesmo je u aoristu, a dolaziti u infinitivu

Kanonski je oblik riječi osnovni oblik riječi.

Kanonski je oblik imenica nominativ jednine, glagola infinitiv, pridjeva nominativ, muški rod jednine…

Dobar uspjeh je u akuzativu.

Glagolski prilog sadašnji tvori se od prezenta nesvršenog glagola u 3. licu množine dodavanjem nastavka -ći. (poistovjećuju – ći).

Nastavkom -vši tvori se glagolski prilog prošli i to od svršenih glagola (poistovijetivši).

U rečenici Ugledao ju je na drugoj strani ulici. zamjenica je u akuzativu pa ima službu izravnoga objekta.

Svidjela mu se. – zamjenica je u službi neziravnoga objekta (u dativu je).

Sve je na djevojci bilo lijepo. – zamjenica je  službi subjekta.

Poželio joj je sreću. – zamjenica je u službi neizravnoga objekta (u dativu je)

1. Malko mu se stijesnilo oko srca
2. kad se sjetio
3. da oni koji su glupi
4. ili pak ne valjaju u svojoj službi
5. ne mogu vidjeti te tkanine.

Pitam se kada je sve ovo počelo. objektna je rečenica.

Kada se primakosmo zgradi, otac me uhvati za ruku. vremenska je rečenica.

Vrata je najbolje zatvoriti jer iza njih je uvijek upaljen televizor. uzročna je rečenica

Kasnije će se možda pojaviti neki um koji će moje tlapnje svesti na nešto svakidašnje. atributna je rečenica

Pogodbena je rečenica: Da su naučili pomoći samima sebi, spasili bi se. (Pod kojim su uvjetom mogli pomoći sebi?)

Da bi se spasili, učili su pomoći samima sebi. – namjerna rečenica (S kojom su namjerom učili?)

Spasili su se jer su naučili pomoći samima sebi. – uzročna rečenica (Zašto su se spasili?)

Kada su naučili pomoći samima sebi, spasili su se. – vremenska rečenica (Kada su se spasili?)

Točna je rečenica:Budući da smo zakasnili, morali smo stajati.

Ostale rečenice pravilno glase:

Nedaleko od trga počeli su se okupljati ljudi.

Nisam te nazvao zato što sam imao mnogo obveza. ili Nisam te nazvao jer sam imao mnogo obveza.

Nude nam noćenje s doručkom ili bez njega/doručka.

Riječ vodovod nastala je složeno-sufiksalnom tvorbom (vod-o-vod -Ø – osnova – infiks-osnova-sufiks).

Ostale su riječi nastale sufiksacijom (kišobran-ar, slovopis-ni, padobran(ac)-ev >padobrančev).

Arhaizmi su leksemi koji se više ne koriste. U pasivni su leksik ušli zbog unutarjezičnih razloga, zamijenili su ih drugi leksemi.

Historizmi su leksemi koji su iz aktivnoga leksika izašli zbog izvanjezičnih razloga, ono što označuju nestalo je iz uporabe (pojave, predmeti, titule, novac…)

Nekrotizmi su leksemi svojstveni pojedinom književniku ili leksikografu.

Neologizmi su nove riječi koje još nisu ušle u aktivni leksik.

Bohemizmi su posuđenice iz češkoga jezika.

Posuđenice iz poljskoga jezika su polonizmi, iz portugalskoga jezika luzitanizmi, iz francuskoga galicizmi.

Eponimi su riječi nastale od vlastitoga imena.

Vrančićev je rječnik nastao u razdoblju renesanse, u 16. stoljeću (tiskan je 1595.)