Leksikologija 1. dio podjetnik

Leksikologija 1. dio podjetnik

Jezikoslovlje (lingvistika) – znanost o jeziku, proučava jezik u svim njegovim oblicima

Jezična djelatnost – dijeli se na:

• ® jezik – sustav jezičnih znakova koji služi za sporazumijevanje, prenošenje poruka- apstraktan
• ® govor – ostvarenje, materijalizacija jezika –konkretan

jezični znak – ima sposobnost na sebe prenijeti, preslikati neki podatak, poruku, pojam iz izvanjezične zbiljei onda taj podatak, poruku, pojam prenijeti sudionicima u komunikaciji.

sastavnice jezičnoga znaka:

–izraz(označitelj) materijalni dio jezičnog znaka, može se osjetilno percipirati

–sadržaj (označeno/označenik) dio jezičnoga znaka koji u sebe preslikava pojam iz izvanjezične zbilje

Primjer:

 

kuća		sklonište, građevina ili struktura namijenjena stanovanju
izraz	izvanjezična zbilja	sadržaj

 

 

Veza između izraza i predmeta iz izvanjezične stvarnosti je proizvoljna (arbitrarna).

Jezični je znak u vezi s izvanjezičnom zbiljom preko sadržaja. Sadržaj jezičnoga znaka ima značenje.

značenja jezičnoga znaka

leksičko – stvarno značenje kojim se sadržaj povezuje s izvanjezičnom zbiljom, konkretno je i individualno

gramatičko – značenje koje služi za uspostavljanje odnosa među riječima, teško se može opisati i povezati s izvanjezičnom zbiljom

punoznačnice – imaju leksičko i gramatičko značenje (imenice, zamjenice, glagoli, pridjevi, brojevi, prilozi)

nepunoznačnice – nemaju leksičko značenje (prijedlozi, veznici, usklici, čestice)

jednoznačnice – sadržaj ima samo jedno značenje; jednoznačnost (monosemija)

višeznačnice – sadržaj ima dva ili više značenja; višeznačnost (polisemija)

značenje –

• ishodišno– značenje koje je riječ imala kada je nastala

• osnovno – značenje koje riječ trenutačno ima, najčešće se podudara s ishodišnim
• izvedeno –značenje nastalo iz osnovnog značenja

 

stilističko značenje

– denotativno – neutralno, za sve u komunikaciji isto

–konotativno – stilski obilježeno, sadrži emocionalne i ekspresivne oznake

preneseno značenje – značenje nastalo proširivanjem sadržaja. Ako se značenje prenosti prema sličnosti, nastaje  metafora (Pravi si lav. = Hrabar si kako lav). Ako se značenje prenosti prema asocijativnosti i povezanosti, nastaje metonimija (Čitam Prousta. = Čitam Proustovo djelo.; Popit ću čašu. = Popit ću ono što je u čaši.)

Leksem – ukupnost svih oblika i značenja koje ima jedna riječ

Leksik – svi leksemi jednoga jezika

Leksikologija – jezikoslovna disciplina koja proučava lekseme.

ODNOSI MEĐU LEKSEMIMA

sintagmatski odnosi – odnosi leksema sa svim leksemima s kojima se već pojavljuje u kontekstu –

sintagmi ili rečenici

paradigmatski odnosi – odnosi jednog leksema (koji već jest u sintagmatskom odnosu) i svih

leksema koji bi mogli stajati na njegovu mjestu; promjenom leksema mijenja se obavijest

primjer:

Moja	kuća	je zanimljiva.	sintagmatski odnos
paradigmatski odnos	sestra
	prijateljica
	Mama
	škola

LEKSIČKO-SEMANTIČKI ODNOSI MEĐU LEKSEMIMA

–hiperonimija/hiponimija, sinonimija, antonimija, homonimija

HIPERONIMIJA/HIPONIMIJA

hiperonim (nadređenica) – leksem koji po svojem sadržaju širi od drugog leksema

hiponim (podređenica) – leksem koji ima uži sadržaj od drugog leksema

kohiponim (supodređenica) – svaki hiperonim ima barem dva hiponima =kohiponim

 

primjer:

SINONIMIJA

– odnos između dviju ili više riječi koje imaju različite izraze, a iste (ili djelomično iste) sadržaje

potpuni sinonimi (istoznačnice) – sinonimi koji imaju isti sadržaj; opseg sadržaja jedne riječi se u

potpunosti podudara s opsegom sadržaja druge riječi, primjer: tuga-žalost, zastava-barjak, jezikoslovlje-lingvistika

djelomični sinonimi  (bliskoznačnice) – sinonimi koji djelomično mogu zamijeniti jedan drugoga u svim

kontekstima, primjer: autor – pisac, muž-suprug, prijatelj – drug

kontaktni sinonimi – sinonimski par u kojem jedan leksem pripada standardnom jeziku, a drugi dijalektu ili žargonu, primjer: ručnik-peškir (dij.), novac – lova (žarg.)

podjela sinonima

općejezični (samostalni) – prepoznajemo ih kao sinonime i izvan konteksta

kontekstualni (individualni) – u odnosu leksema osjeća se sinonimičnost samo u određenom kontekstu;

nalazimo ih najčešće u umjetničkim djelima.

primjer:

Moj dom

Ja domovinu imam, tek u srcu je nosim. (S.S. Kranjčević)

sinonimski par – dvije riječi u sinonimijskom odnosu

sinonimski niz – tri ili više riječi u sinonimijskom odnosu

ANTONIMIJA

– leksičko-semantička  pojava suprotnih značenja

antonimi –    leksemi suprotnoga značenja koji uvijek čine antonimski par;

leksemi u antonimskom paru moraju pripadati istoj vrsti riječi (antonimska svojstva imaju imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, prijedlozi)

vrste antonima po podrijetlu

raznokorijenski (primarni) – antonimi koji imaju različite korijene – primjer: lijep-ružan, svjetlo – tama

istokorijenski (tvorbeni)- antonimi koji imaju isti korijen, a antonimija je ostvarena tvorbom riječi, tj.

dodavanjem prefiksa  na prvu riječ u paru (najčešći prefiksi ne-, bez-, protu-, raz-, a-, anti-…)

primjer: istina-neistina, vrijedan-bezvrijedan, ratno-proturatno, uplatiti – isplatiti

vrste antonima po naravi značenjske opreke

binarni – jedan antonim u binarnom paru potpuno isključuje drugi, uglavnom se ne mogu

komparirati, primjer:  istina-laž, dječak-djevojčica

stupnjeviti – između antonima može biti jedna središnja vrijednost, primjer: rano-kasno, div –

patuljak, bogat-siromašan

obratni – možemo izreći isti sadržaj, ali onda s drugim antonimskim parnjakom obrćemo slijed riječi u iskazu. Obratni su antonimi oni koji označavaju isti odnos gledan iz dviju suprotnih perspektiva,

primjer: kupiti – prodati, iznad – ispod

vrste antonima prema usvojenosti

općejezični antonimi – antonimi koje prepoznajemo kao takve i  izvan konteksta

kontekstualni antonimi – antonimi koje možemo prepoznati samo unutar određenog konteksta,

nalazimo ih u književnosti

djelomična antonimija – antonimija u kojoj samo jedno značenje višeznačnice ima svoj antonim

 

primjer:

dan	antonim
-vrijeme od izlaska do zalaska sunca	noć -vrijeme od zalaska do izlaska sunca
-vrijeme potrebno da se Zemlja jednom okrene oko svoje osi

višestruka antonimija – svako značenje (ili više njih) višeznačnice ima svoj antonimski par

 

primjer:

dalek	antonim
koji je na velikoj udaljenosti	bliz
vremenski dalek, davni	nedavni
stran, tuđ	srodan, blizak

antonimija kao stilsko sredstvo

antiteza –      vrsta poredbe koja se temelji na opreci

paradoks –    figura u kojoj se izriče naizgled u sebi suprotna misao, a zapravo skriva dublji smisao

oksimoron – vrsta antiteze odnosno paradoksa u kojem se spajanjem potpuno suprotnih pojmova stvara

nov pojam

HOMONIMIJA

homonimi – riječi koje imaju isti izraz, a različit sadržaj

vrste homonima

leksički – poklapaju se izrazi osnovnoga leksičkog oblika, primjer: put (staza) – put (tip kože), rak (bolest) –

rak (životinja)

oblični (morfološki)– nastaju tako da se njihovi izrazi izjednače tek u gramatičkim oblicima (deklinaciji, konjugaciji, komparaciji), primjer: sobom (instr. jd. imenica soba) – sobom (instr. zamjenice ja) – sobom (instr. jd. imenice sob)

Da bi dva leksema bila pravi homonimi moraju imati:

• različita značenja
• isti izraz (fonemski sustav)
• isti naglasak
• moraju se isto pisati

„nepravi“ homonimi

homografi (istopisnice) –     dvije riječi koje imaju isti izraz i isto se pišu, ali nemaju isti naglasak, primjer: luk (povrće, oružje), soli (glagol u prezentu i imenica u gen. jd. ili nom. mn.)

homofoni (istozvučnice) –   leksemi se u homonimskom paru isto izgovaraju, ali se različito pišu, primjer: Rijeka – rijeka, Višnja- višnja

RASLOJENOST LEKSIKA

leksik s obzirom na širinu uporabe – općeuporabni leksik-leksik koji poznaju svi govornici hrv.

jezika

–leksik ograničene uporabe – stručni i znanstveni nazivi, termini

RAZLOZI RASLOJAVANJA LEKSIKA

unutarjezični –

izvanjezični

VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA

AKTIVNI LEKSIK – leksik koji je u aktivnoj uporabi (koristi se u komunikaciji)

PRIJELAZNI SLOJ – leksik koji prestaje biti u aktivnoj uporabi uporabi (leksemi postupno ulaze ili izlaze iz

aktivne uporabe)

ZASTARJELICE – leksemi koji prelaze iz aktivnoga u pasivni leksik

POMODNICE – leksemi koji označavaju neku pomodnu pojavu

OŽIVLJENICE – leksemi koji su se iz pasivnog vratili u aktivni leksik (zbog npr. političkih razloga)

NOVOTVORENICE – novi leksemi

PASIVNI LEKSIK –   leksik koji sadržava riječi koje više nisu u aktivnoj uporabi

HISTORIZMI –leksemi koji su u pasivni leksik prešli zbog izvanjezičnih razloga (nestali su predmeti i pojave – titule, odjeća, novac, vojni nazivi, uporabni predmeti – koje su označavali; u aktivnom leksiku nemaju sinonime)

ARHAIZMI – leksemi koji su iz aktivnoga leksika prešli u pasivni zbog  unutarjezičnih razloga

vrste arhaizama:

izrazni –         zastario je izraz, a sadržaj je dobio novi izraz, istu pojavu ili predmet

označava novi leksem npr. jerbo – jer; traviti – očaravati; sveđ – uvijek…

sadržajni ili značenjski – zastario je sadržaj, izraz u aktivnom leksiku ima novo

značenje npr. stanovit- vječan u pasivnom leksiku, neki u aktivnom leksiku; jajnik – jelo od isprženih jaja u pasivnom, ženski spolni organ u aktivnom leksiku…

tvorbeni – zastario je tvorbeni element (najčešće sufiks ili prefiks), npr. ljepost – ljepota

fonološki –      zastario je glasovni sustav, drugačije su se izgovarale npr. cesar – car, sarce – srce, kuralj – koralj…

grafijski i pravopisni (ortografski) – zastarjeli način pisanja ili uporaba starijeg tipa

pravopisa

PROSTORNA RASLOJENOST LEKSIKA

LEKSEMI  S OBZIROM NA VELIČINU PROSTORA:

LOKALIZMI – riječi mjesnoga, lokalnoga govora, zauzimaju malo područje i specifični su za neko mjesto

REGIONALIZMI – riječi koje zauzimaju širi prostor – regiju (slavonski, srednjodalmatinski, lički…)

DIJALEKTIZMI – zauzimaju najšire područje; hrvatski jezik ima tri narječja i šesnaest dijelekata.

vrste dijalektizama

leksički – razlikuju se od standardnih svojim izrazom

značenjski– izraz se poklapa sa standardnim, ali ima drugačije značenje, npr. štok. oroz – pijetao,

stand. okidač; čak. smišan – lijep, stand. smiješan

tvorbeni – razlikuju se u tvorbenim elementima, npr. peharček- peharčić, ptiček – ptičica…

fonološki –     razlikuju se u jednom glasu, naglasku, npr. črv-crv, pot-put, fala-hvala, moš-možeš…

etnografski – označavaju specifične stvari, pojave, običaje nekog područja, nemaju zamjenu u standardnom jeziku (gibanica, štrukli, čijalo…)

Leksikologija 1. dio podjetnik