Bilješke o piscu: Balade Petrice Kerempuha Miroslav Krleža
Miroslav Krleža, rođen je 1893. godine u Zagrebu, gdje je završio četiri razreda gimnazije, a zatim je prešao u Hrvatsku domobransku kadetsku školu i Vojnu akademiju Ludoviceum u Budimpešti. Za vrijeme prvog svjetskog rata nalazio se u vojsci, u Galiciji, ali se zbog bolesti demobilizirao. Između dva rata uređuje časopise i bavi se književnošću kao profesionalni književnik. Poslije oslobođenja utemeljuje Jugoslavenski leksikografski zavod, gdje je dugi niz godina obnašao dužnost direktora i glavnog urednika enciklopedijskih izdanja.
U književnosti se prvi put javio 1914. godine: poezijom, esejima i polemikama. Pokrenuo je niz časopisa (»Plamen«, »Književna republika«, »Danas« i »Pečat«).
Krležin utjecaj i moć okupljanja suradnika sličnih stavova pridonijeli su tome, da su vrijeme njegova literarnog djelovanja u trajanju od pedesetak godina neki kritičari nazvali »Krležinim dobom«.
Krleža je tipični pobunjeni čovjek u našoj književnosti, nepokolebljivi pobornik akcije, ma kakva ona bila, ma koliko bila nemoguća, jer što je manje bila moguća, to je više bila potrebna.
Može se reći kako je Krležina glavna slika stvarnosti — kaos, iz koga se uzdiže ljudska spoznaja kako je kaos potrebno prevladati. Njegove dominantne opsesije su, uz kaos, besmisao i glupost, kojima se suprostavlja čitavim svojim literarnim radom.
Znatan dio svoga opusa posvetio je prikazu raspadanja i agonije državnih (Austrougarska), socijalnih (kapitalizam) i duhovnih (dekadencija) struktura. Zahvatio je duboko i višeznačno hrvatsku problematiku (od „Hrvatskog boga Marsa“ i „Balada Petrice Kerempuha“ do „Zastava“).
Kao naš najsvestraniji i najplodniji pisac, objavio je tisuće i tisuće stranica pripovijedaka, poezije, romana, drama, eseja, polemika, članaka, dnevničkih i memoarskih zapisa, i dr.
POEZIJA: „Pan“, poema (1917), „Tri simfonije“ (1917), „Pjesme I i II“ (1918), „Pjesme III“ (1919. godine), „Lirika“ (1919), „Sabrane pjesme“ (1932), „Pjesme u tmini“ (1937), „Balade Petrice Kerempuha“ (1936).
DRAME: „Legenda“ i „Maskerata“ (1914), „Kraljevo“ (1915), „Kristofor Kolumbo“ (1917), „Michelangelo Buonarotti“ (1919), „Adam i Eva“ (1922), „Golgota“ (1922), „Galicija“ (1919; kasnije nova verzija „U logoru“, 1934), „Vučjak“ (1923), „Gospoda Glembajevi“ i „U agoniji“ (1928), „Leda“ (1932), „Aretej“ (1963).
PRIPOVIJESTI: „Hrvatska rapsodija“ (1918), „Tri kavalira gospođice Melanije“ (1920), „Hrvatski bog Mars“ (1922), „Vražji otok“ (1924), „Novele“ (1924), „Hiljadu i jedna smrt“ (1933), „Glembajevi „(proza).
ROMANI: „Povratak Filipa Latinovicza“ (1923), „Na rubu pameti“,“ Banket u Blitvi“ (1939), „Zastave“ (1964, nezavršen).
ESEJI, MEMOARI, PUTOPISI I POLEMIKE: „Izlet u Rusiju“ (19i. „Moj obračun s njima „(1932), „Eseji“ (1932), „Podravski motivi“ (1933), „Evropu danas“ (1935), „Knjiga studija“ (1936), „Eppur si muove“ (1938), „Davni dani“ (1956) i dr.
SADRŽAJ Balade Petrice Kerempuha Miroslav Krleža
Zbirka poezije „Balade Petrice Kerempuha“ sadrži 34 balade, a napisana je na kajkavskom dijalektu.
U baladi „Na mukah“ opjevao je strahotni završetak seljačke bune, mučenje seljaka Gregorića i Gošetića u Beču 1573. godine.
U „Planetarijomu“ Krleža daje povijesni presjek hrvatske prošlosti, dok u nizu kraćih balada („Kalendarska“, „Petrica i galženjaki“, „Lamentacija o štibri“ i dr.) opisuje atmosferu davno prošlog vremena, a jedna od osnovnih pjesnikovih opsesija su bolne sudbine kmetova, siromaha, odbačenih i prezrenih sinova hrvatskoga puka.
U nekoliko balada („Scherzo“, „Gumbelium roža fino diši“, „Keglovichiana“) došla je do izražaja nostalgična lirska intonacija, dok su balade „Sanoborska“, „Krava na orehu“ i dr. izraz pjesnikova dubokog poimanja narodne mitologije.