Baraka 5B Miroslav Krleža

Baraka 5B Miroslav Krleža

Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija

 

Lektira Baraka 5B Miroslav Krleža

kratak sadržaj prepričano

 

Grof Maksimilijan Axelrode je šef velike bolnice koja je pod zastavom Crvenog križa smještena iza ratnih linija na prostorima između Krakova i Stanislavova.

Bolnica ili špital je vrsta bolnice koja se pomiče u skladu s ratnim bojištima i događajima. Sastoji se točno od 42 barake i prima oko 1500 ranjenika. Izgleda upravo kao drvena koliba. Baraka 5b je u teškom stanju i život tamo teče tužnim tijekom, bez dovoljnog broja sredstava te pića i hrane. Baraka je inače podijeljena u tri zasebne grupe. Prva od njih je grupa za ljude polomljenih kostiju. Tu se vide dramatični prizori kostiju kako vire iz ranjenih tijela, dok ljudi šute i leže. Druga je grupa za amputirane. Tu leže ljudi bez nogu, ruku i bez povijenih rana zbog toga sklonih sušenju. Treća je grupa cuvaks. Tu su umirući koji su na svojevrsnom proputovanju kroz bolnicu zbog toga što uglavnom ni ne dočekaju sljedeći dan.

 

U baraci Pet Be je doista kaotično. Ranjenici bi se neprestano unosili i iznosili poput vreća, dok bi nad svakim tijelom stajao broj kako bi se znalo stanje u kojem se nalazi ranjenik. Tako jednom u baraku stiže i mladi ranjenik Vidović, student i intelektualac, i to na mjesto pod brojem 8. Za njega se prognozira smrt u roku od jednog dana. Među ostalim ranjenicima čak padaju oklade može li ranjeni Vidović s takvim prostrjelnim ranama pluća doživjeti sljedeći dan. Vidović je sam odmah spoznao gdje je to zapravo stigao. Uvjeti koje je vidio u baraci su ovdje bili nehumani. Od svega mu se kupaonica posebno gadila.

 

Voda je u kupaonici bila posve smrdljiva i žute boje od prljavštine. Na njoj se pjenila i sivozelena sapunica te su plivali zavoji natopljeni krvlju, kao i vate gnoja. Para se dizala iz vrućine vode koja je zaudarala po blatu. Bio je to jedan tužan i depresivan prizor za mladog Vidovića. Zlim slutnjama  usprkos, Vidović ipak preživljava noć i doživljava jutro sljedećeg dana. Došao je zatim u inspekciju grof Axelrode koji ide obilaziti sve ranjenike redom. Noć prije toga, Nijemci i Mađari su se opijali u baraci iako je to protivno pravilima. Kako je baraka smještena na granicu s Rusijom, a front je sad probijen, svi su s nestrpljenjem očekivali prekid vatre. Nakon što se sazna da je  fronta odbačena ipak dalje od njihove barake, grof Axelrode odluči pripremiti mimohod, a sve u čast pobjede. Naloženo je da tom mimohodu svi moraju prisustvovati, preko osoblja bolnice pa sve do onih ranjenih, polumrtvih i bez udova. Bila je to masovna scena pohoda oko barake zbog veličanstvene pobjede nad Rusima. Ranjenik u krevetu pod brojem 9 zatim umire. Vidović, vidjevši to, brzo se diže iz kreveta da bi lakše dozvao liječnika za umirućeg susjeda. Učinivši to i sam padne mrtav prije nego što je itko došao.

 

Lektira Baraka 5B Miroslav Krleža

Mjesto i vrijeme

1916. godine na ratištima koje je pohodila Hrvatska za Austro-Ugarsku

 

Lektira Baraka 5B Miroslav Krleža

O djelu

Ovo djelo je jedna iz zbirke novela Hrvatski Bog Mars, koja je inače nastajala deset godina, a cjelovito izašla kao zbirka 1947. godine. Sačinjena je od sedam antiratnih novela ironično nazvana po prikazu hrvatskog boga rata. Djelo je ispisano kajkavskim narječjem, uz obilatu uporabu tuđica, poredbi, dijalektizama i arhaizama. Za seljake je karakterističan kajkavski govor, a za domobrane vojnički vokabular. Primijetni su u noveli mnogi elementi realizma, ekspresionizma i naturalizma.

Elementi ekspresionizma koje pisac unosi su nemir te posvemašnji kaos koji prevladava bolnicom. Zatim estetski ružni motivi korišteni u opisima prostora i ranjenika. Također i prikaz mase u mimohodu i cjelokupni prikaz ratne bolnice. Osjećaj izgubljenost lika vojnika Vidovića. Kao najistaknutiji motiv ističe se smrt.

Elementi naturalizma se ogledaju u detaljnom opisivanju zapuštene kupaonice, u opisima krvavih rana, u dojmu da je čovjek prije svega fiziološko biće, a tek onda možda duhovno. Životinjsko ljudsko ponašanje putem posvemašnje dehumanizacije.

Elementi realizma koje pisac nudi su realno opisane situacije u cijeloj baraci. Tipičan prikaz lika ranjenika Vidovića kako se snašao u prostoru špitala. Zatim detaljni opisi prostora tipični za karakterizaciju lica. Javlja se i pobunjeni pojedinac koji ima vlastite drukčije stavove te psihološka i socijalna karakterizacija likova.

 

Lektira Baraka 5B Miroslav Krleža

Tema i ideja

Inspiriran za djelo i motive upravo vlastitim životom, Miroslav Krleža, njime šalje antiratne poruke. Ogorčen užasima rata, odlučuje se na ironičan način prikazati besmisao ratovanja kao takvog. On se pritom služi karikiranjem i dehumaniziranjem koje čini da se ljude svede na životinje, a Hrvate kao narod na pijune koji po svijetu stradavaju za tuđe interese. Pisac revoltiran doživljenim, s prikrivenim gnjevom, poručuje kako njihova patnja ostaje bez smisla.

 

Lektira Baraka 5B Miroslav Krleža

Likovi

Vidović je intelektualac i student. Kao hrvatski domobran biva dopremljen u baraku prostrijeljenih pluća. Vidović, iako iskusan s raznim bojištima, prvi put doživljava tako neurednu i prljavu bolnicu koja zaudara. Sudbina mu nije svijetla, a on boravkom u bolnici promišlja apsurdnost svega doživljenog. Bolno je svjestan da će razlog njegovog prerano skončanog života biti u besmislu rata i zbog tuđeg nemara. Krleža putem Vidovića portretira ustvari hrvatski narod i njihovu konstantnu borbu za tuđince. Vidović je simbol te mračne sudbine. Dao je sve od sebe što je mogao, a umro je na, kako sam kaže, sramotan način. Sam, zanemaren i bez suosjećanja od strane ikoga. On je suma i prikaz svih antiratnih težnji hrvatskih intelektualaca.

 

Grof Axelrode je šef bolnice sa smještenim ranjenicima iz rata, a koju često zna obilaziti kao inspekcija. To je ambiciozan čovjek sa željom da bude junak ili ratnik, no to mu ne polazi od ruke. On za sve krivi višu silu, kriva vremena u kojima je rođen. Ondašnji politički poredak, sveopći razvoj te industrijalizaciju uglavnom vidi kao smetnju. Lik grofa je napisan pomalo groteskno i protkano ironijom. Željan junačenja i bitki, a mora se pomiriti da suzbije ambiciju i zadovolji se samo bolnicom. Kako je plemićkog podrijetla, osjeća u sebi neku potrebu da se opravda i podiči nekim herojstvima, no metode kojima bi do toga došao i koje priželjkuje su pogrešne. Ratovanje iz potpuno sebičnih razloga. U nedostatku empatije prema drugima, pogotovo onima najranjivijima koje stalno vidi, on misli samo o slavlju i pobjedama. Zato i traži mimohod. Sa svim svojim sebičnim ponašanjem, gospodarenjem i titulama u pozadini on kao takav simbolizira neprijatelje hrvatskog naroda.

 

Baraka 5B Miroslav Krleža ESEJ

Novela „Baraka Pet Be“ Miroslava Krleže pripada zbirci novela „ Hrvatski bog Mars“ koja je nastala između 1922. i 1933. godine. To je bilo razdoblje ekspresionizma kojeg karakterizira pobuna, nemir i tjeskoba. Na to razdoblje nas odmah asocira slika Edvarda Muncha „Krik“ koja zorno prikazuje kakvo je razdoblje ekspresionizma. Krleža ovim naslovom svoje zbirke odmah na početku uvodi ironiju te svoj antiratni stav. Bog Mars ( bog rata ) uopće nije hrvatski bog čime pisac poručuje da se Hrvati cijeli život bore za druge i ukazuje na apsurdnost rata, što je i jedna od tema ovog ulomka s početka novele.
U onom ulomku pisac kroz unutarnji monolog Vidovića, studenta i domobrana kojeg je Austro-Ugarska unovačila, iznosi svoje antiratne stavove. Krleža Vidovića karakterizira socijalno i psihološki ( što je jedna od odlika realizma) govoreći da je student te da je >jadna nervozna figura<, zatim nam govori ponešto o njegovim iskustvima u ratu te njegovim osjećajima: „ ali mu se sve ipak zgadilo“. Vidović je smješten na ležaj broj osam, čime je u startu određena njegova sudbina : „Već četiri dana redom mijenja se broj osam! Još su ujutro ruski robovi iznijeli jednoga svoga ruskog kolegu. Imao je razderana crijeva i vikao je dva dana i dvije noći. Prije Rusa bio je tu neki dobri Bečanin, a sad je došao Vidović.”. Ovaj mladi student predstavlja hrvatski narod koji se zna boriti samo za tuđince, ali ne i za sebe.

 

Baraka 5B Miroslav Krleža ESEJ

S druge strane, u noveli se pojavljuje Maksimilijan Axelrode, krajnja suprotnost Vidoviću. On je, za razliku od Vidovića, fasciniran i opsjednut ratom >imao je za cijelog svog života samo jednu ideju (…) da sune u smrt, vedra i smiona čela“. Ovaj lik je karikiran. Krleža koristi grotesku i ironiju kako bi ga pobliže opisao „ komitur Suverenog malteškog reda, postao je johaniterski chevalier de justice (…) brojio je na svojoj lozi dvadeset i osam perjanica i kacoga pod kojemu je već ključala modra krv“. Također, ironija je vidljiva i u opisu njegova „posla“: „putuje sa svojim malteškim cirkusom (…) situacija je napeta i ozbiljna“. Upravo to je taj njegov špital, pravi cirkus. Axelrode predstavlja neprijatelja Hrvatske, zapravo sve imperijalističke sile koje se ne mogu obuzdati u svojim ratnim podhvatima ne mareći za druge.

 

Baraka 5B Miroslav Krleža ESEJ

Nadalje, pisac uvodi likove drugih ranjenika, predstavnika ostalih naroda koji se bore za drugu državu kao i Hrvati. U baraci oni su samo brojevi , izgubili su svoju ljudskost, čime nam pisac donosi kritku društva. Oni su drugačije okarakterizirani od Vidovića. Dok je Krleža studenta opisao ponajviše socijalno-psihološkom karakterizacijom kroz njegove monologe, pisac ostale ranjenike opisuje više kroz dijaloge, masovnu scenu pijančevanja te opise (opisani su dijelovima tijela): „ leži Mongol, Sibirnjak, s tanetom u glavi, i već treći dan viče u agoniji“. Također, govornom karakterizacijom saznajemo koje su nacionalnosti koji ranjenici ( „ No hat, Istereni (…) Szerluz“). Tako određuje i Hrvate koji govore kajkavskim dijalektom čime se uvodi i autobiografski element jer je Miroslav Krleža iz Zagreba.
Djelo je napisano iznimno bogatim i intelektualiziranim Krležinim leksikom. On koristi tuđice, poredbe, ali i arhaizme. Kako je bio poliglot, upotrebljava brojne kratke rečenice na stranim jezicima kao što su mađarski i francuski. Pripovjedač je u ovoj noveli u trećem licu. On uglavnom opisima prikazuje svu tu bijed i jad, no također koristi i unutarnji monolog kao jednu od tehnika.
Krleža niže i ekspresionističke i naturalističke slike koje nam opisuju baraku. Naturalizam je najzornije vidljiv u opisu kupaonice: „ U betoniranom bazenu bućkala je smrdljiva žuta voda, pjenilo se sivozelena sapunica i plivali krvavi zavoji“; dok je ekspresionizam vidljiv u opisu kaosa ( „svi trče, svi su izgubljeni“) te usporedbom barake sa >utrobom velikog šlepa< te tijela ranjenika sa >vrećama<. Upravo to su i najpotresnije slike opisane u djelu. Njima možemo pridodati još opis Slovaka sa prostrjeljenim grkljanom te samu podjelu među ranjenicima na tri grupe: prva grupa su polomljene kosti, druga amputirani, a treća cuvaks. Ta grupa ljudi je već otpisana, oni samo prolaze kroz tu baraku jer je već sigurno da će umrijeti.

 

Baraka 5B Miroslav Krleža ESEJ

Konačno, možemo zaključiti da Krleža u noveli „ Miroslav Krleža Baraka 5 B “ iznosi svoje antiratne stavove kroz lik Vidovića koji ipak na kraju ne uspijeva provesti svoju pobunu, nego umire bez da je ostavio trag. U njegovu liku prisutan je unutrašnji konflikt, gdje pronalazimo element drame, Vidović si postavlja razna pitanja nacionalne i vjerske naravi. Osim toga, opisi ponekad djeluju poput didaskalija, a dijalozi koji slijede nakon njih stvaraju dojam dramskog teksta. Stoga se može reći da je Krleža ovim djelom osuvremenio književnu tradiciju, što je upravo odlika razdoblja hrvatske književnosti u kojemu Krleža započinje svoj književni rad.

 

Baraka 5B Miroslav Krleža ESEJ

Zbirke novela ”Hrvatski bog Mars” koja je nastajala od 1922. do 1933. godine, a kao cjelovita zbirka izašla 1947. sastavljena je od sedam novela antiratne tematike koja nosi ironičan i podrugljiv naslov. Mars predstavlja hrvatskog boga rata, pa tako na ironičan način Krleža prikazuje stanje u Hrvatskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata i opise hrvatskih seljaka i intelektualaca. Miroslav Krleža u djelu  Baraka 5b opisuje apsurdnost ratovanja, tragedije pojedinaca koji pate i umiru bez ikakvog smisla i posebnog značenja. U baraci Pet Be vlada kaos nespojiv sa današnjim pojmovima bolnice. U samom opisu barake uočljiva je ironija. Krleža tom ironijom prikazuje apsurdnost ratovanja i nemar ljudi jednih za druge. Ranjenike uspoređuje s vrećama koje su unosili ili iznosili. Nad svakim je tijelom stajala etiketa da se zna u kakvom je stanju ranjenik. „U betoniranom bazenu bućkala je smrdljiva žuta voda, pjenila se sivozelena sapunica i pljuvali krvavi zavoji i vata.“ „Doista, nigdje čovjek ne može da se tako zablati kao na fronti, ali kad su Vidovića unijeli u veliku parnu kupaonicu, onako musava kao što su prljavi pacijenti iz transporta ranjenika marvinskih vagona mjeseca augusta, on je još mogao da se gadi. „ „Tu umire pod tušem na staklenom stolu jedan čovjek, tamo drugi jauče, ventilatori zuje kao insekti nevidljivi, a Rusi u kaki rubačama nose novi ranjenički materijal kao vreće, i sestre i ranjenici i doktori, svi viču, svi trče, svi su izgubili glave.

 

Baraka 5B Miroslav Krleža ESEJ

„ U baraci je Vidović ležao na broju osam. Sudbina broja osam kao da je predodređena za smrt. Jednostavno mu je bilo suđeno umrijeti, odnosno čekati taj kobni trenutak. Njega također okružuju teški ranjenici podijeljeni u tri grupe. Prva su grupa polomljene kosti: kosti vire iz tijela ranjenika, ali ljudi samo leže i šute. Druga su grupa amputirani: bez noge ili ruke i bez zavijenih rana koje se zbog toga samo suše. Treća su grupa cuvax: to su oni umirući koji su samo na proputovanju kroz bolnicu jer uglavnom ne dočekaju novi dan. On ne nalazi smisao u tome što je rođen, sve što se oko njega događa čini mu se toliko apsurdno i besmisleno. Svjestan je da će umrijeti zbog tuđeg nemara i takvu smrt smatra sramotnom. Želi živjeti ali ne pronalazi smisao stalnog ratovanja i ležanja po špitalima. Okružen je ranjenicima koji zazivaju boga kao posljednju nadu jer im je lakše podnijeti silnu bol kroz vjeru u boga, ali Vidović nema nikakav odnos s Bogom. Zbog borbi u kojima je sudjelovao, i zbog općeg apsurda rata, Vidović izgubio vjeru u Krista. Tijekom boravka u baraci Vidović je doživio veliko razočaranje, najprije prizorom koji ga je dočekao u baraci, prljavštinom i smradom, zatim nemarom bolničara za ranjenike, osobito kad je umirao broj devet, a pijane bolničarke ništa nisu poduzele. I sam je Vidović doživio kobnu i tragičnu smrt, baš onakvu kakvu je nazivao sramotnom. Umro je sam i bespomoćan u okruženju bolničara koji nisu dostojno pomagali ranjenicima niti suosjećali s njihovom boli. Vidović osjeća strašnu unutarnju bol kada shvati da ne postoji nitko tko bi mu ublažio boli ili kome bi bilo stalo do njega. Čak niti Bog koga zazivaju svi drugi. “Gle! Svatko od njih imade svoga Boga! Svatko od njih imade svoga Boga!” “I onaj Fijumanac (“Mamma mia! Mamma mia!”) i on imade svoje kardinale i pape i rimske zastave, i Rus i Madžar, i oni imadu svoju gospodu Bogove, a koga imam ja? I mene boli! I ja sam nastrijeljen baš kao i oni! A ja nemam nikoga!” I tako je zaboljelo Vidovića da je dignuo ruke i ispružio ih za nekim, i ruke su mu ostale u zraku, i on je osjetio strašnu prazninu, i steglo ga je u grlu, i zaplakao je glasno.“ Grof Axerlode lik je oblikovan ironijom i groteskom.

 

Baraka 5B Miroslav Krleža ESEJ

U životu se iskazao kao ambiciozan čovjek koji je želio postati junak ili veliki ratnik, no to nije mogao ostvariti jer smatra da je rođen u krivo vrijeme, stoga često ironično daje komentare na tadašnja vremena. Željan je rata kako bi se istaknuo, kako bi postao veliki junak i ratnik, a zapravo je ništa drugo doli obični šef bolnice. Ističe se njegovo slavno podrijetlo. On je plemić i izrazito poštuje tradiciju. Potječe iz plemenitaške aristokratske obitelji i time se ponosi. On žudi za ratovanjem, borbama i vojskom da se istakne. Nema osjećaja za ranjenike u bolnici. Potpuna zaluđenost ratom, slavom i pobjedom grofa Axerloda potiče da ranjenike tjera na mimohod. Axerlode simbolizira neprijatelje Hrvatske, odnosno gospodara nad Hrvatskom. Elementi ekspresionizma vidljivi su u nemiru i kaosu koji vladaju u bolnici; prevladavaju ružni motivi u opisima prostora i opisima ranjenika, izgubljenost i osamljenost lika Vidovića. Najistaknutiji je motiv smrt, prikaz masovne scene u mimohodu i prikaz ratne bolnice. Elementi naturalizma vidljivi su u detaljnom opisivanju kupaonice, opisi krvavih rana, čovjek je prvenstveno fizičko biće pa tek onda duhovno i nitko ne mari za njega. Ljudi se ponašaju poput životinja i dehumaniziraju se masovnim scenama mimohoda. Opsjednutost smrću uglavnom je odlika ekspresionizma slična odlikama naturalizma. Krleža se s nacionalnim pitanjem susreo u ulozi pitomca austrougarske vojne škole.

 

Baraka 5B Miroslav Krleža ESEJ

Tu je ulogu, jer je već naslućivao svoje buduće književno i kulturno poslanje, osjećao kao prisilu, što ga je izazivalo na intimno ili javno sukobljavanje sa svjetonazorskim osnovama službene austrijske politike i njezina militarizma, a jugoslavenstvo i idealizacija Srbije u tom su sukobu imali snagu subverzivna polemičkoga stava. Zato on promatra rat kao besmislenu muku u kojoj su Hrvati potlačeni i mučeni u Austrougarskoj vojsci. Rat je ponekad nužno i jedino rješenje bremena tlačitelja naroda i kao takvog ga podržavam. Rat u smislu osvajanja novih teritorija na štetu tamo već nastanjemog naroda u potpunosti osuđujem, kao što osuđujem i sva ratna stradanja civila odnosno takozvanih kolatelarnih žrtava. Pojam rata se kroz stoljeća, a u naše vrijeme i kroz godine mijenja pa danas ne možemo jasno razlučiti agresiju zbog materijalne koristi i agresiju protiv agresije odnosno „oslobađanje“ naroda od strane neke druge vojne sile. Na kraju krajeva jedan Srpski general je agresiju na Vukovar nazvao oslobađanjem Vukovara od Hrvatskih paravojnih postrojba. To sve govori o relativnosti rata u današnja vremena.

 

Lektira Baraka 5B Miroslav Krleža

Baraka 5b Miroslav Krležastranica za download nekoliko lektira istog djela