Bijeli klaun Damir Miloš
Bijeli klaun Damir Miloš Bilješke o piscu:
Damir Miloš rođen je 1954. godine u Opatiji. Objavljivao je drame,
prozne, esejističke i teorijske tekstove, knjige i priručnike o jedrenju.
Prozne knjige: Bijeli klaun, Zoe, Kapetanov dnevnik, Nabukodonozor,
jedriličarski brevijar Pod jedriljem krstača.
Bijeli klaun Damir Miloš Kratki sadržaj:
Roman „Bijeli klaun“ govori o dječaku koji ne razlikuje boje. Njegovi su roditelji po zanimanju klaunovi, zaposleni su u cirkusu i za vrijeme svojih nastupa obučeni su u kostime raznih boja, ali on to nije u mogućnosti vidjeti. Dječakov čitav svijet je obojen sivo. Kada je dječak shvatio da on ne vidi kao drugi sve boje, odlučio ih je tražiti. Lutao je šumom i naišao na sijedog i slijepog starca koji je brao gljive. Odmah je pomislio kako starac bere gljive, a ne vidi ih, te ne može znati jesu li one otrovne ili nisu. Tada ga starac pouči kako pored osjetila vida postoje i ostala, kao što su razum i mudrost, te da pomoću njih osoba može zamijeniti svoj nedostatak. Kroz razgovor s dječakom starac je zaključio kako dječak ne vidi boje, i obećao mu pomoći.
Kada se dječak vraćao kući susreo je djevojčicu koja je bila iz susjednog šatora. Dječak nije živio u kući, već u šatoru jer su mu roditelji bili klaunovi. Roditelji djevojčice bili su krotitelji tigrova. Djevojčica je iz nekog razloga bila ljuta i dala mu pismo, dječak je pročitao pismo kada je došao u šator, odgovorio joj i odnio.
Dječak je bio jako umoran, te je odmah zaspao. Te večeri usnuo je zmaja. U snu je upitao zmaja je li maleno bliže nego daleko, na što je zmaj počeo plakati i brisati suze maramicom koju mu je poklonila princeza koju nije odlučio rastrgati. Tada ga je upitao koje je boje, a on mu odgovori da je zelene. Dječak je želi znati što je još zelene boje oko njega, te je pitao zmaja. Dječak je saznao da je zmajeva princeza njegova prijateljica, djevojčica čiji su roditelji krotitelji tigrova. Jednom prilikom nosila je šarenu haljinu, a tigar ju je ranio i ona je morala u bolnicu. Dječak je pomislio kako i boje mogu biti zle.
Na satu likovne kulture djeca su dobila zadatak da pomiješaju plavu i žutu i na taj način dobiju zelenu boju, ali dječak to nije znao, pa mu je pomogla djevojčica iz razreda koja je ispred njega sjedila.
Poslije škole dječak krene starcu, i počne mu postavljati pitanja. Jedno od pitanja bilo je i da li boje postoje noću, starac odgovori kako ih nema noću, a i da ih ima bile bi mješavina svjetla i stvarne boje. Dogovorili su se kako će se sutra ponovno vidjeti.
Dječak je krenuo u posjet djevojčici u bolnicu, te je sa sobom ponio cvijeće, za što ga je djevojčica poljubila i izjavila kako ga voli. U tom trenutku oboje pocrvene, a dječak tada osjeti crvenu boju te se zapita je li ljubav crvena.
Pri ponovnom susretu sa starcem dječak ispriča da zna kako izgleda crvena boja i kako ju je vidio, starac ga pohvali i kaže kako će uskoro znati sve boje. Starac spomene još jednog dječaka, ali zastane jer se rastužio. Dječak kojeg je spomenuo starac nije čuo, bio je gluh, i taj susret nije bio lak jer starac nije vidio.
Nakon susreta sa starcem, u cirkusu je došlo vrijeme za novu vježbu koju su morali uvježbati klauni. Tijekom vježbanja su se posvađali, a dječakov otac rekao mu je da ide spavati. Dječak se pitao jesu li i klauni ponekad tužni. Ponovno je sanjao zmaja te mu on kaže da bi osim veselog klauna trebao postojati i tužni.
