Budi svoj Vinko Brešić
Budi svoj Vinko Brešić Bilješke o piscu:
Vinko Brešić rođen je 1952. godine nedaleko Livna, Bosna i Hercegovina. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Slavonskom Brodu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je filozofiju i književnost. Danas predaje književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Voditelj je Poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija kroatistike. Autor je članaka, eseja, kritika, nekoliko knjiga, književnopovijesnih studija. Profesor je hrvatske književnosti na zagrebačkome filozofskom fakultetu, autor književnopovijesnih studija i eseja, članaka, recenzija i kritika te nekoliko knjiga (Dobriša Cesarić, 1984; časopisi Milana Marjanovića, 1990; Dragi naš Šenoa, 1992; Autobiographies by Croatian Writers, 1993; Novija hrvatska književnost, 1994.). Uz više izdanja djela hrvatskih pisaca sastavio je također antologiju hrvatskoga putopisa (Hrvatski putopisi, 1996.) i suvremenoga pjesništva o Zagrebu (Zabreg, 1996.).
O djelu:
Djelo „Budi svoj“ sadrži pjesme koje opisuju razdoblje hrvatskog narodnog preporoda. Odabrane su upravo one koje hrvatskom narodu daju najviše nade. Autori tih pjesama mogli bi se nazvati nositeljima hrvatskog narodnog preporoda. 19. stoljeće je plodno razdoblje hrvatske povijesti, puno događaja od nacionalnog značenja. Ilirski preporod je glavni dio Hrvatskog narodnog preporoda. Autor koristi različita lica, također i tri vremena te na taj način izražava svevremenost i prenosi svoju poruku čitatelju. Glavna poruka je kako bi čovjek trebao biti zadovoljan postignutim i načinom na koji je živio. Zbog toga treba živjeti moralno i poštivati druge ljude.
Pjesma “Budi svoj” pripada zbirci pjesama istog naziva. Pjesma je izvorno djelo Augusta Šenoe, a za njezino izdanje pobrinuo se Vinko Brešić kojemu su August Šenoa i njegovo stvaralaštvo bili velika inspiracija.
Budi svoj Vinko Brešić Kratki sadržaj:
Ova zbirka pjesama govori o hrvatskom narodnom preporodu. Priređivač Vinko Brešić je od mnogobrojnih pjesnika XIX. stoljeća izabrao one tekstove koji najviše nadahnjuju i bude nadu. Ti pisci, pjesnici su bili nositelji hrvatskog narodnog preporoda. Njihovi tekstovi nadahnjuju hrvatski narod da se bore za svoju nacionalnost, domovinu i jezik.
Devetnaesto je stoljeće jedno od bremenitijih u hrvatskoj povijesti. Ispunjavaju ga mnogi značajni događaji koji su bili presudni za nacionalni opstanak i mnogi značajni ljudi koji su u njima sudjelovali. Središnje mjesto pripada razdoblju tridesetih i četrdesetih godina poznatome pod imenom ilirski pokret; ilirski je pokret bio samo središnji, aktivni dio jednoga znatno širega i dugotrajnijeg procesa nazvanoga hrvatskim narodnim preporodom.
Budi svoj!
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvine se nada,
Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, lijevo da se nijesi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Ta božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek’ ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nisi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj!
Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije,
Kad čovjek račun završiti mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije;
Jer tvoje srce šapnuti će tijo:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio:
Ta bio svoj!
Pjesma sadrži sedam strofa, strofe su pisane osmerostihom, odnosno oktavom. Stih je vezani, a čitava pjesma pisana je korijenskim pravopisom.
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pjesnik govori kako uvijek trebamo biti svoji, s vlastitim karakterom i vrijednostima, ali istovremeno poštivati druge, održavati moralne vrijednosti, živjeti pravednim i razumnim životom.
Također je potrebno imati vjere u Boga, ali i u samoga sebe.
Oj, budi svoj! Ta božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek’ ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Budi svoj Vinko Brešić
stranica za download nekoliko lektira istog djela