Carevo novo ruho Hans Christian Andersen
Carevo novo ruho
Hans Christian Andersen
Bilješka o piscu:
Hans Christian Andersen je rođen je 1805. godine u Danskoj, u malenom mjestu Oden, otok Fyn, u obitelji siromašnog postolara. Hans je kao dijete bio blijed, neobrazovan i prezren, ali s vjerom i nadom. Uvijek je maštao i sanjario o stvarima koje ne postoje te su mu znali reći kako je lud baš kao i njegov djed. Priče iz “Tisuću i jedne noći” čitao mu je otac, te mu napravio kazalište lutaka. Nakon što je otkrio Williama Shakespeara, pročitao je sva njegova djela, osim što ih je čitao, prikazivao ih je i u kazalištu. Nedugo zatim počeo je pisati igrokaze. Hansu je otac rano umro, a majka ih je uzdržavala perući drugima njihovo rublje. Majka je željela da on završi krojački zanat, međutim uspijeva ju nagovoriti da mu dopusti da ode u glavni grad. U dobi od 14 godina i malom ušteđevinom otišao je u prijestolnicu, te ondje živio u jednom potkrovlju. Poslije završetka školovanja upisuje sveučilište. Napisao je i nekolicinu komičnih tekstova, te dobio stipendiju zahvaljujući kojoj je putovao Europom i upoznavao slavne osobe. U dobi od 30 godina objavljuje “Improvizator”, svoj prvi roman, kako je roman počeo zanimati i ljude izvan Danske, Hans je uskoro postao slavan i prozvali su ga “kraljem priče”.
Neka od njegovih najpoznatijih djela su: “Princeza na zrnu graška”, “Mala princeza”, “Pješačenje od Holmenskog kanala do istočnog rta Amagera”, “Djevojčica sa žigicama”, “Palčica”, “Biti ili ne biti”…
Hans Christian Andersen umro je 4. kolovoza 1875. godine.
O djelu:
“Carevo novo ruho” je djelo koje govori o čovjekovoj taštini, gluposti, mudrosti, naivnosti, prepredenosti… Govori o čovjekovoj težnji prema položaju, materijalnom bogatstvu, moći.
Pokretač radnje je careva odjeća s jedne strane, i želja za bogatstvom varalica s druge. Namjeravali su iskoristiti slabost cara, a to je njegova odjeća i na taj način zaraditi mnogo novca.
Autor u jasnim i kratkim rečenicama pojašnjava velike teme, iako su priče kratke kompozicija im je savršena.
Mjesto radnje je u nekoj carevini, a vrijeme nije određeno.
Kratak sadržaj:
Jednom je živio jedan car koga je zanimala jedino lijepa odjeća i odjevni materijali. Jednog dana pojavile su se varalice koje su se predstavile kao vrhunski tkalci i koji znaju tkati tkanine koje su najljepše na svijetu. Zaintrigirali su cara. Tkanine su imale posebna svojstva, čudesne boje i uzorke, bile su i nevidljive onome tko je nesposoban za posao. Varalice su naručile tkanine koje su potajno prodali, a novac spremili. Počeli su i tkati, a na tkalačkim stanovima nije se ništa nalazilo. Car je odabrao najpoštenije dvorjane da nadgledaju napredovanje tkanja, a oni su ga zbog straha izvještavali kako izgledaju čudesno. Na kraju i sam car sa svojim ministrima odlazi vidjeti tkanine, varalice podižu ruke i zavaravaju ga kako mu upravo pokazuju hlače, plašt, kaput i ostale. Svi su se divili bojeći se za vlastiti život i kako ne bi ispali nesposobni i glupi. Nakon što je skinuo svoju staru odjeću, varalice mu odjenu novu koja je bila kao paučina. Car je stupao na početku povorke, a njegovi komornici su držali ruke u zraku zbog toga što su morali pridržavati carev nevidljivi plašt. Svi su se divili carevoj novoj odjeći, samo je jedno dijete uzviknulo kako car nema ništa na sebi.
Likovi:
Car – zbog svoje navike na udoban položaj, odjednom se suočava sa situacijom zbog koje može ispasti nesposoban i izgubiti položaj
Varalice – lukavi, uspjevaju prevariti cara i dvorjane te na taj način doći do velike količine novca
Dijete – u prenesenom značenju zapravo je u ulozi glasa savjesti, ono je neiskvareno i nema materijalnih interesa
Puk – predstavlja masu ljudi probuđenu u laži kada se kaže drugačije. Iako prihvate istinu, ne mogu utjecati na laž jer je predugo prisutna.
Dvorjani – odani carevi ljudi koji se čitavo vrijeme boje da ne ostanu bez svog položaja i plaće, iz tog razloga prihvaćaju bilo koju neistinu, baš kao i sam car.
Carevo novo ruho Hans Christian Andersen
stranica za download nekoliko lektira istog djela