Čipolino Gianni Rodari
Bilješke o piscu:
Gianni Rodari rođen je 1920. godine. Radio je kao novinar u časopisu „Unita“. Radio je na tjednoj stranici koja je bila posvećena obitelji, počeo je pisati i humoristične priče i pjesmice nalik na one koje je pričao učenicima dok je radio kao učitelj.
Rubrika posvećena najmlađima donijela mu je veliku popularnost.
Njegova najznačajnija djela su: Gelsomino u zemlji lažljivaca, Putovanje Plave strijele, Cipollino i Telefonske priče.
Dobitnik je i Andersenove nagrade koja je najveća svjetska nagrada posvećena dječjoj književnosti.
Umro je 1980. godine u Rimu.
Čipolino Gianni Rodari
Sadržaj
Tijekom dočeka kraljevića Limuna, vladara, stari Čipolono nagazi na njegovu nogu jer ga je netko gurnuo. Zbog toga je bio uhićen i osuđen da ostatak života provede u tamnici.
Njegov sin, Čipolino, došao mu je u posjet. Tada je saznao kako vladar Limun osuđuje poštene građane, dok su ubojice i kradljivci na slobodi.
Otac savjetuje da ode u svijet i što više sazna o lošim i zločestim ljudima.
Tako je naišao na starca Tikvića kojeg je maltretirao Pomidor. Čipolino se posvađa s njime, Pomidor mu otkine čuperak, a zbog mirisa luka Pomidoru krenu suze i on pobjegne.
Zbog toga što je učinio postolar Grozdić zaposli Čipolina.
Ipak, Pomidor se vratio natrag, ali sada sa stražarima te otjerao Tikvića iz kuće, doveo je i psa Oštrozuba kako bi tjerao djecu.
Kada je Pomidor otišao, Čipolino je uspavao psa te ga odnio u park dvorca gdje su živjele njegove gospodarice. Tako je Tikvić ponovno mogao doći u svoju kuću.
Zbog straha od Pomidora, seljani kućicu premjeste u šumu gdje ju je čuvao stric Borovnica, on je na kućicu stavio zvonce i cedulju, lopovi su dolazili i zvonili, ali sve bi završavalo prijateljski.
Nakon što je barun Naranča postao siromašan jer je pojeo svoje imanje, otišao je u goste kod svoje sestrične, grofice Trešnje, a mlađa Trešnja pozove kneževića Mandarinka, svojeg bratića. Uzrokovali su mnoge ljutnje svojih sestrični, koje se tada iskaljuju na svojem malenom nećaku Višnjiću, njegova jedina prijateljica na dvorcu bila je sobarica Jagodica.
Kada je Pomidor dobio vijesti da više nema Tikvićeve kuće, odluči od svoga vladara posuditi policajce limunovce, oni su uhitili sve muškarce, samo nisu Poriluka Porilučića jer se on prerušio u stup koji je služio sušenju rublja, a Čipolino ih je prevario, tako da nisu ni njega uhitili.
Čipolino zajedno s djevojčicom Rotkvicom odluči osloboditi zatvorenike.
Tako su se sprijateljili s Višnjićem, i odjednom se začuo smijeh u dvorcu, iako je druženje između seljana i plemića bilo zabranjeno.
Kada je to čuo Pomidor i ugledao troje djece, prepoznao je Čipolino i sjetio se da su mu zbog njega krenule suziti oči, jako se naljutio, a Čipolino i Rotkvica su pobjegli. Višnjić je morao podnijeti prijekore i ljutnju, i bilo mu je teško što nije bio slobodan. Zbog svoje tuge maleni Višnjić se i razbolio, niti jedna terapija koju su postavili četiri liječnika nije djelovala, nisu mogli saznati od čega Višnjić boluje.
Kada ga je pregledao i doktor Kesten, koji je liječio siromašne, on ih savjetuje da mu dopuste da se igra s drugom djecom. Doktor je gotovo bio osuđen ubog takve izjave.
Seljane koje su uhitili bacali su podzemne hodnike koji su bili prepuni miševa. Miševi ukradu svijeću, pa su tako zarobljenici ostali u mraku. Kada su ih ponovno pokušali napasti, zarobljenici su počeli mijaukati, a miševi se uplaše i pobjegnu.
Zidovi su također imali uši, tako je zatvorska ćelija imala okruglo uho pomoću kojega se sve čulo u Pomidorovoj sobi.
Sluškinja Jagodica bila je Čipolinova pomagačica i ona je upravo pomoću uha Čipolinu prenijela poruku, te im dostavila šibice i svijeću.
Kada su miševi vidjeli novu svijeću, ponovno su je pokušali ukrasti, ali zarobljenici odbiju napad. Zbog toga je Kusonja, koji je bio njihov vođa dao strijeljati svakog desetog miša.
Tijekom tajnog vijećanja između Čipolina, Rotkvice i Jagodice, iznenadio ih je Oštrozub, Pomidorov pas, te Pomidor zatovri Čipolina u jednu trajnu jamu.
Krtica je rovala i tako zabunom došla do Čipolinove tamnice, Čipolino uz njezinu pomoć pobjegne.
Kada je Pomidor došao po Čipolina da ga objesi, u tamnici nije bilo nikoga. Čipolino se sastao i s drugim zatočenicima jer je Krtica prokopala i drugi hodnik.
Kada su se dogovorili da prokopa i izlaz, ona se uplašila od bljeska šibice i pobjegla, a Čipolino ostane zarobljen s ostalima.
Kada je Jagodica javila Višnjiću da se Čipolino nalazi u zatvoru, Višnjić ga odluči osloboditi. Tako su se Višnjić i Jagodica dogovorili da Pomidoru podmetnu tortu s praškom za spavanje, on ju je pojeo i zaspao.
Uzeli su ključeve zatvora od Pomidora, prevarili stražare i oslobodili Čipolina i ostale zarobljenike, te im pokazali put koji vodi u šumu.
A Jagodica je uputila stražare u suprotnom smjeru za razbojnicima koje je izmislila.
Kada je Pomidor sve to otkrio, potražio je pomoć Limuna, svoga vladara. Tako vladar Limun i njegova vojska dođu u selo i uhvate odvjetnika Graška i Poriluka.
Nakon što su došli u perivoj dvorca, limunovci su počeli sve uništavati i maltretirati ukućane.
Vladar Limun, koji je bio rastresen, odlikovao je Poriluka kojega je uhitio krunom viteza Srebrnog brka, zatim ga je mučio i tražio od njega da im kaže gdje su se skrili zarobljenici i gdje su skrili Tikvićevu kuću.
Poriluk nije nikoga odao, te ga zatvore u tamnicu. Odvjetnik Grašak također nije želio ništa reći, i njega zatvore.
Odjednom, zajedno s Graškom zatvore i Pomidora, koji mu je rekao kako je i on osuđen na smrt, Grašak mu se povjeri gdje je skrivena Tikvićeva kućica, a Pomidor ga izda i sebi spasi život.
Vješala su se nalazila na seoskom trgu, Graška su objesili, a on je propao u rupu, odjednom je začuo riječi da se brzo prereže konop.
Jagodica je prenijela Rotkvici, a ona Čipolinu o tome kako će objesiti Graška. Uz pomoć Krtice, prorovali su hodnik ispod vješala, nakon što je Grašak pao u rupu, prerezali su konop i dali mu da popije lijek, krumpirov sirup. Kroz drugi hodnik otišli su do pećine.
Grašak im je rekao kako ih je Pomidor izdao, Čipolino brzo ode u šumu pronaći strica Borovnicu, no bilo je već kasno, limunovci su odnijeli kućicu.
Vladar Limun u dogovoru s ostalima, odluči unajmiti mistera Mrkvića, koji je bio detektiv da im pomogne pronaći zarobljenike. Višnjić i Rotkvica sa skupinom seoske djece dogovore se da detektiva odvuku na krivi trag, i tako detektiv misleći da je na tragu gusarima, ode daleko od pećine gdje su se skrili Čipolino i ostali.
Višnjić je smislio stupicu u koju su uspjeli uhvatiti detektiva i njegova pomoćnika, tako su mister Mrkić i pas Njuškalo ostali na stablu zavezani užetom.
Kada su se vratili u pećinu, seljani su otišli.
U međuvremenu Čipolino se sprijateljio s divljim Medvjedom, te su otišli u posjet Medvjedovim roditeljima koji su bili zatočeni u zoološkom vrtu. Ondje su slona zamolili za pomoć, susreli su i brbljavu papigu, majmuna i lava, svi su bili budni i s mislima o svojim domovima.
Nakon što su Medvjedove roditelje oslobodili iz kaveza, tuljan i je nanjušio i zbog starog neprijateljstva počeo zavijati što je probudilo čuvare, te su ih čuvari uhvatili i zatvorili u kaveze.
Treći dan Čipolino je poslao cedulju višnjiću, a on je odmah došao vlakom i platio globu kupanje koje nije dopušteno u tuljanovu jezeru, te tako oslobodi Čipolina.
Njih dvojica sjeli su u neobični vlak sa samo jednim vagonom, sva sjedala u vlaku bila su uz prozor, kada bi prolazili pored cvjetnih polja strojovođa bi zaustavio vlak i sišao nabrati cvijeće, dok je kondukter nastojao oraspoložiti putnike.
Baš tijekom prolaska vlaka pored šume, drvosječa je oslobodio mistera Mrkvića zajedno s Njuškalom, njegovim psom. Započinje zbrka, Mrkvić istražuje, stražari su u potrazi za Mrkvićem, a njih traži vladar Limun, majstor Grozdić traži Čipolina, a Višnjić i Čipolino majstora Grozdića, Čipolina traži i Rotkvica, don Peršin i sinjor Pomidor traže Višnjića, a krtica je u potrazi za svima.
U dvorcu se nalaze knežević Mandarinko, barun Naranča i posluga. Mandarinko odluči potražiti skriveno blago koje se nalazi u podrumu, te nagovori i Naranču.
Kada je pokušao uzeti bocu s police, otvorila su se tajna vrata, boca je bila poluga, a kroz njih uđu Čipolino, Višnjić i ostali.
Na taj način su zauzeli dvorac, baruna Naranču su ostavili u podrumu, a Mandarinka su zatvorili u sobu.
Svi odlaze na spavanje, a Mandarinko šalje pomoću svjetla znakove za pomoć, Pomidor koji je u šumu zajedno s cijelom potjerom ih je vidio i odlazi vidjeti što se događa.
Pas Oštrozubi rekao mu je što se sve događa u dvorcu, što je on javio vladaru Limunu, te se oni odlučuju za napad koji će se dogoditi u zoru.
Ujutro u sedam sati počeo je napad, veliki metak skotrljao se niz brdo i uzdrmao cijelu vojsku i upropasti njihov napad, kasnije se pokazalo kako je to zapravo barun Naranča, skotrljao se iz podruma niz brežuljak.
Počeo je novi napad, Čipolinova ekipa špricala ih je mlazovima vina jer su vatrogasne šmrkove uronili u bačve.
Napadači su zaspali od opijenosti.
Odvjetnik Grašak ih je izdao i zbog toga neprijatelji su uspjeli osvojiti dvorac.
Uhitili su Čipolina, a Višnjića zatvorili na tavan, dok su sve ostale pustili na slobodu.
Čipolino u zatvoru sretne svog oca. Pauk Hromi je tajni listonoša koji tajno raznosi poštu zarobljenima.
Tako otac pokušava utješiti sina da je zapravo s jedne stane i dobro što je u zatvoru, naime tako može razmišljati i o drugim stvarima za koje inače nema vremena.
U drugoj poruci Čipolino tješi oca i obećava da će ga osloboditi.
Čipolino u suradnji s Hromim napravi nacrt svih prostorija koje se nalaze u zatvoru. Pošalje tri pisma, Kritici, Višnjiću i svom ocu.
Hromi krene prema dvorcu kako bi predao pisma, ali se ne vrati kako su se dogovorili, Čipolino nije vidio ni oca. Potpuno se obeshrabrio.
Pauk je na putu doživio mnogo toga, susreo je rođaka čiji je nadimak bio Sedamipol, jer je njegova osma noga imala samo polovicu, a metla mu je otkinula drugu, te su zajedno nastavili put.
.
Međutim, naletjeli su na kokoš koja je pojela Hromog, prije je torbu u kojoj su bila pisma dobacio Sedamipol.
Sedamipol u dvorcu pronađe Pauka Rođaka, te odnesu pismo Višnjiću.
Čipolinu je stražar da je njegov otac bolestan. U međuvremenu Krtica je dobila Čipolinovu poruku od Višnjića i probije hodnik koji je vodio u zatvorsko dvorište.
Jedan zatvorenik je tijekom šetnje pao u podzemni hodnik gdje je nestao. Stražar zadužen za nadzor je vrlo loš matematičar, na kraju je izgubio sve zatvorenike, te odluči pobjeći zajedno s njima.
Čipolino uz pomoć krtica spasi oca. Ostali stražari su primijetili kako su zarobljenici pobjegli, te zbog straha od vladara Limuna od kazne koja će ih snaći, pobjegli i sami.
Vladar Limun odluči prirediti konjski utrke kako bi svojim podanicima pružio zabavu i maknuo im pažnju s pravih nevolja.
Tijekom bičevanja konja, iz podzemnog hodnika pojavio se Čipolino, on istrgne bič iz Limunove ruke, i udari ga njime.
Odmah iza Čipolina pojavili su se zarobljenici. Vladar Limun pobjegne i zbog panike završi s glavom u smeću.
U međuvremenu Pomidor okupi seljane i objavi im kako je donesen propis po kojemu sirotinja ima obvezu plaćati porez koji se odnosi na kišu, snijeg, rosu, tuču, maglu i svaki oblik vlage, na taj način će popraviti proračun dvorca.
Tužni seljani su se vraćali iz dvorca, odjednom stigne neobični vlak, a iz njega ispadne Čipolino zajedno s tri medvjeda, to je bila obitelj Medvjeda.
Svi su bili jako veseli, unatoč jakoj kiši koja je padala.
Limun je izašao iz smeća, napokon se dvorca. Iako je oluja stala, a sunce sjalo, on je proglasio da je nevrijeme i dalje u tijeku, a sve zato da ne mora izaći iz dvorca i suočiti se sa svojim podanicima.
Pomidor je pretpostavio kako će doći do revolucije, a dvorjani su počeli sumnjati jedni u druge i međusobno se uhoditi, nakon što su to shvatili počeli su lagati jedni drugima. Od silnih svađa nisu primijetili da je na tornju stavljena zastava Republike, a nju su tijekom noći izvijesili Čipolino i maleni Višnjić.
Pomidor je pokušao skinuti zastavu, ali ima previše kilograma i nije mogao proći kroz malena vratašca, rukom je uhvatio Čipolina i otkinuo mu čuperak te su mu počele teći suze, Čipolino ga tada spasi od utapanja.
Kada je vladar Limun vidio zastavu bacio se u smeće jer je mislio kako ga ondje nitko neće naći. Dvorjanima su se promijenili životi, svi su otišli u izgnanstvo, knežević Mandarinko, grofice i kraljević, ostali su postali radnici, a barun Naranča je postao mršav kao čačkalica. Dvorac je postao škola i zabavište namijenjeno djeci.
Čipolino Gianni Rodari
O djelu
Čipolino je djelo koje nalikuje basni. Likovi su kukci, životinje, a glavni likovi su voće i povrće. Opisane su dogodovštine Čipolina, (koji je zapravo luk), i prijatelja Tikvića, strica Borovnice, vrtlara Porilukića, Kruške Kruškića, postolara Grozdića, Višnjića i Jagodice koji se bore protiv tiranina Limuna, upravitelja dvorca Pomidora i grofica Trešanja.
Zapravo su opisana društvena uređenja i mane ljudskog karaktera. Na način koji je pristupačan djeci opisan je ideal pravde i slobode.
Čipolino Gianni Rodari
Likovi
Čipolino – glavni lik, simpatičan, inteligentan, hrabar, domišljat. Ne predaje se ni u najtežim situacijama. Vedar je i društven, lako pronalazi pomagače (Višnjić, Medvjed, Krtica).
Čipolone – otac obitelji, ima osmero djece, častan je i pošten, ali ne tako sretan, zbog toga štopje nagazioo ngou vladara Limnunu završio je u zatvoru.
Višnjić – nećak grofice, školskog uzrasta,nema roditelje, tetke grofice na njemu iskaljuju svoju ljutnju, nosi naočale, puno toga mu je zabranjeno, želi imati prijatelje. Nakon što stekne prijatelje postaje odlučan i poduzetan.
Jagodica – sobarica u dvorcu, jedina prijateljica malog Višnjića, vjerna je, pouzdana i snalažljiva.
Čiča Tikvić – starac koji je u mladosti sagradio malenu kuću, predstavnik je obespravljenih.
Majstor Grozdić – postolar, matematičar, zadivljen Čipolinovim postupkom daje mu posao
Kraljević Limun – vladar, tiranin, loše se ponaša prema svojim podanicima, nije posebno pametan
Sinjor Pomidor – upravitelj dvorca, predstavnik je moći koju pokazuje okrutnošću, tuđu dobrotu primjećuje tek kada i sam bude u nevolji, ali kada vidi svoju korist izdaje druge.
Grofice Trešnje – vlasnice sela, udovice, svoju ljutnju iskaljujuna nećaku Višnjiću.
Barun Naranča – pohlepan, ponekad pokazuje svoju dobru stranu, kada dio torte daje Višnjiću, unatoč svojoj velikoj pohlepi
Knežević Mandarinko – lakom, nezasitan bratić pokojnog muža mlađe grofice
Don Peršin – Višnjićev učitelj, odgaja ga sa brojnim zabranama
Doktor Kesten – liječnik siromašnih, postavio je pravu dijagnozu Višnjiću