Cvijet sa raskršća Antun Gustav Matoš

Cvijet sa raskršća Antun Gustav Matoš

Vrsta djela:

Novela

Cvijet sa raskršća Antun Gustav Matoš Mjesto radnje:

Francuski gradić

Cvijet sa raskršća Antun Gustav Matoš – Ideja:

Ljudi su onakvi kakvi su krajevi u kojima žive.

Kompozicija:

1. Opis prirode

2. Ljubav na prvi pogled

3. Dva različita pogleda na svijet

4. Rastanak

Cvijet sa raskršća Antun Gustav Matoš Likovi:

Solus – putnik, fotograf

Izabela – bogata djevojka

Izabelin otac

Analiza likova:

Solus

Čovjek nezadovoljan životom, on naprosto putuje da bi našaoneštobolje i nešto ljepše. Ondje mu je sve bilo nadohvat ruke, no on tonapušta i kreće dalje, jer neprestano traga za ljepotom isavršenošću.

Izabela

Simbolizira idealnu ljepotu, ona je simbol ljepote i ljubavi,simbol čednosti i netaknutosti, ona je taj cvijet sa raskršća.

Cvijet sa raskršća Antun Gustav Matoš Kratki sadržaj:

Glavni lik djela je Solus. Solus je lutalica, fotografira i putuje svijetom. Sam sebe naziva slobodnim vukom i putuje od grada do grada. Smatra da je njegov život nesretan, ali bio bi nesretniji kada bi živio s ljudima koji su lažljivci. Otuđen je, luta i bavi se fotografijom. Tako je stigao u maleni gradić u Francuskoj. Nakon dolaska zaspao je u ljetnikovcu zbog umora. Probudi se zbog nečijeg nečijeg milovanja, a ugledao je lijepu djevojku sa psom. Odmah primijeti kako je blaga i nježna, blijede puti i lijepa. Kosa joj je bila zlatno – rumena, na nogama je nosila cipelice bijele boje. Bila je njegove visine, drugačija od ostalih djevojaka, elegantnih ruku. Ubrzo je saznao da se zove Izabela i da ne vidi, slijepa je. Solus se odmah zaljubio u nju, ali nije znao što će s tim osjećajima, bilo ga je strah da će otići zbog toga.

Izabela je živjela s ocem i svojom učiteljicom. Učiteljica ju prati i čuva, te je uvijek pored nje. Jednog dana je uspjela izaći iz dvora i tada susreće Solusa. Izabela u razgovoru sa Solusom otkriva da je nesretna što ne vidi. Solus joj govori kako ona vidi ušima i da je tako vidjela i more u Bretanji. Izabela ga upita hoće li joj biti muž.

Njegov glas ju podsjeća na njezina preminulog brata. Zamoli ga da postane njezin učitelj te da na taj način provode vrijeme zajedno.

Solus ju je odbio jer je naviknuo na slobodu i lutanje, govori joj kako joj on nema mogućnosti pružiti ništa samo da je otjera od sebe. Izabela ga pita da zajedno putuju, ali on ne želi takav život za nju.

Tada dolaze sluge i odvode Izabelu na dvor.

Solus postaje očajan, i zaključuje kako mu jedino preostaje njegova skitnja.

Cvijet sa raskršća Antun Gustav Matošstranica za download nekoliko lektira istog djela