Emil i detektivi Erich Kästner
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Lektira Emil i detektivi O djelu:
Ovaj roman jedan je od realističnih romana o djetinjstvu. Kastner pisanjem ovog romana napustio svijet prepun vila, vještica, čarobnjaka itd te svoje priče smješta
Erich Kästner
u stvarnost i svakodnevicu koja nas okružuje – na ulice po kojima vrve vlakovi, tramvaji, auti, stanovi. Likovi su također iz svakodnevice – djeca iz susjedstva, učenici svih klasa i osobina u čiji svijet zaranjamo kompletno. Ono što ne možemo pronaći pored sebe u životu, autor si dopušta da ubaci samo u opis Emilova sna u vlaku.
Svrha ovog romana je, pored zabave, da poruči neku pouku o životu. Kao i većina romana za djecu, govori o borbi dobra i zla u kojem, naravno, pobjeđuje pravda. Također nam govori o međusobnom pomaganju i zajedništvu jer Emil nikako ne bi sam mogao uhvatiti lopova, bez obzira na to koliko je snalažljiv. Putovanjem u Berlin prvi put zakorača u svijet odraslih te kući nosi nekoliko lekcija koje je naučio na tom putu.
Radnja je točno smještena u određen prostor: Neustadt, potom vlak kojim Emil putuje u Berlin, te Berlin sam. Scene se također mijenjaju između Emilova stana i ulica, zatim odijela u vlaku te toaleta; kolodvor, ulice Berlina; kavana, dvorište kazališta, hotel, banka, policijska postaja, redakcija novinara te stan u kojem se održava proslava. Što se tiče vremena u koje je radnja smještena, Kastner ju je stavio u svoju suvremenost – dvadesete godine prošlog stoljeća.
Autor u prvi plan uvijek stavlja napetu radnju koja je isprepletena dijalozima i neprestanim događajima. Poglavlja su kratka i jednostavna koja nam omogućavaju lako praćenje radnje romana.
Lektira Emil i detektivi
kratak sadržaj prepričano
Djelo započinje poglavljem “Pripovijetka još i ne počinje” u kojem se razriješava razlog zašto je autor pisao o gradskoj djeci (točnije, svojim sugrađanima) te ih ovdje predstavlja zajedno za mjestima na kojima će se odvijati neke njihove pustolovine.
Predstavljen nam je Emil, dječak koji pohađa realku te kojem je otac preminuo kada je imao pet godina, a njegovoj je majci ostao samo Emil. Žive u mjestu Neustadt. Majka radi kod kuće kao frizerka, a za taj posao radi mnogo i zarađuje malo no taj novac uspjeva (i mora) rasporediti tako da im bude dovoljno za sve što im je nužno i potrebno. Emil majci pomaže koliko može – u njenom poslu sudjeluje tako da ljudima pere kosu, a ukoliko se ona razboli sam se brine za potrebe kućanstva. Lijepo je odgojen te marljiv u školi zbog čega je i najbolji u razredu. Također zna da je njegovoj majci bitno njegovo obrazovanje zbog čega ga iznimno veseli kada ga u školi pohvale.
No, bez obzira na količinu vrlina, našem Emilu se također znaju zalomiti trenuci slabosti. Ne tako davno nekolicina učenika odlučila je na spomenik vojvode Karla navuči šešir nakon čega su podignuli Emila koji je tada tintom Karlu nacrtao brkove. Uskoro je ušetao gradski stražar Jeschke zbog čega su se svi razbježali.
Kako bi Emil tijekom školskih praznika mogao otići k njenoj sestri i njenoj obitelji u Berlin gdje s njima živi i Emilova baka, njegova je majka već neko vrijeme štedjela. Uspjela je prikupiti sveukupno 140 maraka od kojih 120 mora dati baki kao ispomoć, a ovih dvadeset ostaje njemu. Kako su hodali do kolodvora, majka mu je dosađivala silnim savjetima. Usput su sreli stražara Jeschke zbog čega se Emil preplašio, no stražar nije prozborio ni riječi vezano uz spomenik.
Kupili su cvijeće za baku, majka ga je još jednom savjetuje da pripazi na novac, zagrli ga i poljubi, a Emil s prtljagom ulazi u vlak.
Nakon što se vlak zaustavio nekoliko puta, na jednoj su stanici iz Emilova odjeljka su izašli svi. Pa, gotovo svi – ostali su samo Emil i jedan gospodin s krutim šeširom, Grundeis. Emil je u jednom trenu otišao do toaleta gdje je iglom probio podstavu odijela te “ušio” novac svoje majke u unutrašnji džep kaputa. Kada se vratio u odijel, pronašao je gospodina Grundeisa u već dubokom snu. Emil se upregnuo sve snage kako ne bi i on utonuo u san, no nije uspio u svom naumu.
Također ga muči grižnja savjest zbog čega sanja kako ga proganja stražar Jeschke zbog bojenja vojvode Karla te kako bi mu odao imena ostalih koji su sudjelovali, no Emil odbija. Sljedeće sanja kako je on lovina kojega lovi vlak kojega vuku konji, a njime upravlja Jeschke. Nakon nekog se vremena Emil budi preliven znojem.
Za nekoliko trenutaka shvaća da je sam u odijelu. Prvo što je učinio je provjerio je li novac još uvijek u njegovom džepu ali – novac je nestao. Novac za koji je njegova majka toliko naporno radila. Vlak usporava tijekom ulaska u postaju. Emil se nagnuo kroz prozor kada spazi kruti šešir Grundeisa. Zgrabeći svoje stvari, Emil istrčava na peron i odluči pratiti sumnjivca. Prvi problem stvorio mu se u tramvaju kada nije imao novaca za kartu, no naišao je dobar čovjek koji mu odluči pomoći.
Prije nego što je Emil uopće krenuo na put, dogovoreno je da se nađe s bakom na jednoj željezničkoj postaji u Berlinu. Baka čeka zajedno s Ponijem Hiitchenom Heimboldom koji nemaju pojma što se dogodilo da Emil nije stigao te se vraćaju kući.
Tijekom toga, Emil je još uvijek u tramvaju. Uskoro opazi da Grundeis izlazi na jednoj postaji te ubrzano dohvaća svoju prtljagu, još jednom zahvaljuje gospodinu koji mu je kupio kartu te izlazi van. Lopov je sjeo na terasu kavane Josti, a Emil se sakrio u grm iz kojeg je imao dobar pogled na lopova. Koncentrirajući se na terasu, uskoro poskoči kada mu nešto iza leđa zatrubi. Bio je to Gustav, dječak s trubom u džepu, koji je opisan još u pretpoglavlju. Emil mu ispriča o nesretnim događajima, a Gustav mu odluči pomoći. Uskoro je nestao i brzo se vratio sa nekolicinom dječaka kojima je već ispričao o Emilovim nezgodama. Gustav, kao vođa skupine, organizira obavještajnu službu u čemu mu pomaže dječak nadimka Profesor koji je zadobio jednim dijelom zbog svog izgleda, ali većim ipak zbog temeljitosti svog razmišljanja. Dječak Mali Dienstag, čija je obitelj jedna od rijetkih koje posjeduju telefon, nije bio previše sretan svojim zadatkom bdijenja uz isti. Središte je njegov stan u koji dojave dolaze i po potrebi se dalje prosljeđuju. Nakon što je svatko dobio svoju ulogu, krenuli su u dogovor kako će vratiti Emilov novac. Jedna od opcija bila je da novac ukradu natrag, no nisu bili sigurni je li to također krađa, makar se vraća onome koji je već pokraden.
Posao se dalje nastavlja jako dobro. Lopova su pratili nakon što je ovaj uskočio u taksi te tako saznali da odsjeda u hotelu Kreid. Detektivi zauzimaju položaje za promatranje u dvorištu kazališta koje se nalazi pored hotela. Emil je, po tekliću družbe, baki poslao poruku kako se ne bi brinula. U dvorište uskoro uletavaju teklić i djevojčica na biciklu. Djevojčica je bila rođakinja Emila, Poni. Ona je primila poruku zbog koje se istog trena odlučila iskrasti iz kuće da pogleda tu detektivsku družinu koju posve zbunjuje postavljanjem hrpe pitanja.
Uskoro Gustav odlazi u hotel kako bi se s još jednim dječakom, liftbojem, dogovorio da im pomogne, a za to vrijeme Emil i Profesor koriste priliku za razgovor o dojmovima Berlina i životu općenito.
U otprilike 10 sati navečer, liftboj se pojavljuje na vratima hotela. Kada im se približi, shvaćaju da je to zapravo Gustav koji se sprijateljio s pravim liftbojem i ispričao mu cijelu situaciju o ukradenom novcu. Sada je Gustav imao pristup nadzoru lopovove sobe. Kada je izlazio iz sobe, Gustav ga je ulovio i upornim razgovorom saznao da ovaj želi biti budan sutra u osam ujutro o čemu Gustav uskoro obaviještava ostatak družine. Svi su bili raspušteni da odu na počinak koji su Emil i Gustav proveli u hotelu. Svi su zaspali jako brzo osim Malog Dienstaga koji je noć proveo pokraj telefona u naslonjaču.
Ujutro situacija postaje napetija. Družina se našla kod hotela u 8 ujutro prema dogovoru. Kada Grundeis izlazi iz hotela, shvaća da ga je opkolilo stotinjak djece. Pratili su ga po gradu i time potpuno izludjeli. Uskoro ulazi u banku, a detektivi za njim. Prepoznaju Emilove novčanice po rupicama od igle. Dolazi policija, a lopov biva uhićen.
Svi su otišli u postaju gdje načelnik Emilu vraća novac. Dolaze novinari kojima Emil i načelnik ispričaju sve detalje njihove detektivske potjere. Tada Emil priznaje da se nije usudio potražiti pomoć policije radi cijelog incidenta sa spomenikom, no to mu je oprošteno.
Još je jedna zgoda bila to da je jedan od novinara bio upravo onaj dragi čovjek koji je u tramvaju Emilu kupio kartu, prezimena Kastner. Zajedno s njim, Emil odlazi u redakciju gdje mu diktira članak o detektivskoj družini za popodnevne novine. Kada je Emil bio na odlasku, Kastner mu naglašava neka obavezno pročita taj članak.
Napokon, Emil stiže baki kojoj predaje 120 obećanih maraka. Nakon što su objedovali u kuću dolazi redarstveni narednik koji obznanjuje da je lopov koji je pokrao Emila zapravo malo veća riba koja je prije nekih mjesec dana orobio banku. Zbog hvatanja istog, Emil od narednika dobiva nagradu od tisuću maraka. Neizmjerno sretni, odlučuju pozvati družinu da proslave svi zajedno, a Emil predlaže da se pozove i njegova majka.
Tijekom vožnje prema Berlinu, u rukama Emilove majke našle su se one iste novine u kojima je objavljen članak o hvatanju lopova. Do silazne postaje pročitala ga je barem jedanaest puta, a uskoro ugleda Emila osobno s kojim se zatim izgrli i izljubi. Od tisuću makara koje je dobio kao nagradu odlučuje majci kupiti zimski kaput da ju grije po zimi te sušilo za kosu za posao.
Priča se nastavlja proslavom u stanu, nekoliko pouka te završava sretno.
Lektira Emil i detektivi
Likovi:
Emil Uschbein – glavni junak romana; učenik realke (iz čega zaključujemo da ima više od 10 godina). Otac mu je umro kada je Emil imao samo pet godina te sada živi sam s majkom koja mukotrpno radi kako bi osigurala svom djetetu da ima sve što mu je potrebno. Emil shvaća njenu žrtvu te joj svakodnevno pomaže koliko može, a i u školi je marljiv. Također ne smijemo zaboraviti spomenuti da je i hrabar.
Iako pun vrlina, kao i svaki dječak tih godina ponekad ne može odolijeti da ne učini neku spačku. No, to ga toliko izjeda da na posljetku mora priznati što je pogriješio i tek se tada oslobađa grižnje savjesti.
S jednom je stranom očaran Berlinom, no ne pronalazi se u njemu na način na koji bi trebao – ne može zamisliti da živi u tako velikom gradu, jednostavno se ne uklapa.
Što se tiče njegovog lika, toliko je idealiziran da tijekom same radnje zapravo uopće ne prolazi kroz ikakav razvoj – na kraju romana savršen je kao i na početku (iako tu ništa nije čudno s obzirom na to da se radnja provlači kroz tek dva-tri dana).
Na kraju je za svoju hrabrost i odlučnost bio pohvaljen i nagrađen.
Gustav – “dječak s trubom”, vođa skupine dječaka iz Berlina. Dobroćudan i pustolovan. Uspješno izvršava nekolicinu zadataka bitnih za razvoj situacije, no njegov lik uspjeva nadmašiti dječak po nadimku Profesor , “organizacijski tajnik” družine.
Iako snalažljiv, ne bi se mogao priviknuti na život u nekom manjem gradu i tu se on i Emil razilaze.
Emilova majka – radišna ženica koja se trudi svog sina usmjeriti na pravi put. Brine se za svog sina i puna je ljubavi za nj. Također mnogo žrtvuje kako bi mogla priuštiti Emilu ono potrebno.
Čovjek u krutom šeširu – ili, kako se predstavlja Emilu, Grundeis. Izgledom ne odskače od gomile, na prvi pogled ne može se protumačiti je li pošten ili ne.
Na kraju romana otkriva se kako je hulja koja nije samo sitan lopov koji je opljačkao Emila u vlaku već da pljačka banke te ima nekoliko lažnih imena u pričuvi.
Sve u svemu, loš lik u ovom djelu.
Mali Dienstag – jedan od dječaka iz družine, njegova je obitelj jedna od rijetkih koje posjeduju telefon. Iako bezvoljno prihvaća svoju zadaću bdijenja uz telefon i prosljeđivanja informacija ukoliko je ono potrebno, potpuno se predaje tom zadatku. Kada bude pohvaljen za to, skromno odgovara da bi isto učinio svaki pravi dječak.
Poni Hutchen – Emilova mlađa sestrična; živi u stanu u Berlinu s mamom, tatom i bakom. Uvijek nekud juri na svom malom biciklu te donosi dobro raspoloženje svugdje gdje se pojavi. Obavljajući nekoliko zadataka, pridonosi napretku slučaja. Na kraju organizira proslavu u svom stanu za uspješan pothvat družine.
Gospodin Kastner – prvi put ga srećemo kada u tramvaju pomaže Emilu plaćajući mu kartu, a kasnije kao novinara koji piše članak vezan uz cijeli pothvat. Slučajnosti li – ima isto ime kao i autor ovog romana!
Emil i detektivi Erich Kästner
Mjesto radnje:
Grad Berlin
Lektira Emil i detektivi
Vrijeme događaja:
Ljeto
Lektira Emil i detektivi
Osnovna misao:
Krađom i lažima ništa se ne može postići, a djeca bi ponekad mogla biti
bolji detektivi od odraslih.
Lektira Emil i detektivi
Sporedni likovi:
Emilovi prijatelji, Poni Hiten, majka, baka, tetka Marta.
Emil i detektivi Erich Kästner
Emil i detektivi Erich Kästner
stranica za download nekoliko lektira istog djela