
Evgenije Onjegin Aleksandar Sergejevič Puškin
Bilješke o piscu:
Aleksandar Sergejevič Puškin je rođen 1799. godine u bogatoj obitelji. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu te je prognan u južnu Rusiju i tamo piše svog Zarobljenika Kavkaza. Pomilovan je 1826. godine, te se vraća u Moskvu i St. Petersburg. Umro je u dvoboju 1837. godine. Puškin se smatra osnivačem moderne ruske književnoisti. Njegova veća djela su: Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Oda slobodi, Zarobljenik Kazkaza, Brončani konjanik, Ruslan i Ludmila…
Evgenije Onjegin Aleksandar Sergejevič Puškin – O djelu:
Roman “Evgenije Onjegin” je najpoznatije djelo ruskog pisca Aleksandra Sergejeviča Puškina. Napisan je u stihovima, sastoji se od 5600 stihova i 8 poglavlja. A. S. Puškin pisao ga je gotovo 8 godina i jedno je od najznačajnijih djela čitave ruske književnosti. U tom djelu Puškin se okreće realizmu i bio je inspiracija mnogim književnicima i umjetnicima. To djelo je početak popularnosti ruske književnosti. Puškin je roman pisao za vrijeme svog izgnanstva. U originalu roman ima 9 poglavlja, ali ga je on sam cenzurirao i zapalio zbog straha od kritike tadašnjeg društva i kako ne bi došlo do njegova uhićenja. Zapalio je čitavo jedno poglavlje. Svako poglavlje opisuje važni događaj koji se dogodio u svjetskoj i ruskoj povijesti. Ljubavna priča je osnovna radnja. Posebnost romana je u realnim prikazima svakodnevnog života, opisan je početak 19. stoljeća, način života, problemi i izazovi. Tematska struktura poglavlja je takva da se ona mogu čitati zasebno, a i u cjelini. Evgenije Onjegin je glavni lik – Byronovski lik. Obrazovan, naviknut na besposličarenje i udobnost, zanimaju ga samo ljubavne avanture. Takav način života rezultira njegovom depresijom, na svojim plećima nosi “svjetsku bol”. Nemiran je i to ga sprječava da živi mirnijim načinom života. Likom Evgenija Onjegina Puškin u književnost uvodi lik tzv. “suvišnog čovjeka”. Za svoj roman osmislio je i posebnu vrstu strofa koja se sastoji od 14 stihova četverostopnog jamba. Kasnije je ta vrsta strofe dobila naziv onjeginska strofa. Djelo je prevedeno na mnogobrojne svjetske jezike, prikazano na filmu, u operama, najpoznatija opera je ona Petra Iljiča Čajkovskog.
Evgenije Onjegin Aleksandar Sergejevič Puškin – Kratak sadržaj:
Prvo poglavlje:
Roman započinje opisom dječaka, a kasnije mladića koji se zvao Evgenij Onjegin. Iznimno je talentiran i inteligentan, ugodan sugovornik, lijepog ponašanja prema ženama. Puno pažnje je posvećivao svom izgledu, nosio je najkvalitetnija odijela, parfeme. Njegov ured uređen je stvarima iz Londona i Pariza. Radnja započinje njegovim odlaskom na ples. Zabavlja se sve do jutra. Spominje se djevojka Elvina o čijim nogama Onjegin ne može prestati razmišljati. Nakon dolaska kući je umoran i spavat će do podne sutra. Takav život ostavlja trag na njemu, mrzovoljan je, nema volje upoznavat žene, odustaje od knjiga. Autor navodi da je on također tada bio u istoj situaciji, te su on i Onjegin postali prijatelji, uživaju u druženjima. Autor odlučuje otići natrag u Rusiju, iako je Onjegin izrazio želju da ide s njim, umire mu otac i ne može otići. Otac ostavlja za sobom dugove, a Onjegin pretpostavlja kako će stric svoju imovinu ostaviti njemu, što se i dogodilo te Onjegin započinje život na selu. Nakon kratkog vremena shvaća da mu to ne odgovara. Pisac daje svoje mišljenje kako voli takav miran život.
Drugo poglavlje
U drugom poglavlju opisuje se selo i dvorac gdje je neko vrijeme boravio Onjegin. Na selu mu je bilo dosadno, te pokušava osmisliti novi zakon koji će to promijeniti, zbog toga ga smatraju čudakom. U selo dolazi Vladimir Lenski, mladić od 18 godina. Potpuna je suprotnost Onjeginu, ljubazan je, drag i pun energije. Prijateljstvo je bilo svetinja za njega, nije volio izlaziti niti bučne zabave. Živi za dan kad će upoznati srodnu dušu. Onjegin i on postali su bliski prijatelji. Razgovarali su o svemu, a Lenski mu je povjerio kako je zaljubljen u mirnu i povučenu djevojku Olgu. Olga je imala stariju sestru Tatjanu. Njihova majka se udala za Dimitrija Larina. Iako joj se nije svidio način života na selu, bila je sretna što može kontrolirati supruga. Dimitrije je ubrzo umro, a Larin odlazi na njegov grob sjećajući se da ga je nosio kao maloga i kako mu je bila želja da se oženi Olgom.
Treće poglavlje
Onjegin i Lenski razgovaraju o Olgi i Tatjani. Lenski misli kako treba posjetiti Larinove, te im on i Onjegin zajedno odlaze u posjet. Onjegina zanima tko je Tatjana jer mu se ona učinila zanimljivijom od Olge. Cijelo mjesto je nagađalo tko će biti taj koji će se oženiti Tatjanom. Tatjana je također razmišljala o Onjeginu, pomisli kako je on ono što ona želi. U razgovoru sa svojom dadiljom Filipjevnom otkriva joj da je zaljubljena i želi Onjeginu napisati pismo. Tatjana u pismu priznaje Onjeginu da je zaljubljena u njega, te ga pita zašto je dolazio u njezinu obitelj, da nije našla bi nekog drugog i udala se. Sutradan je završila pisanje pisma i poslala ga Onjeginu po unuku svoje dadilje. Ni poslije dva dana Onjegin nije ništa odgovorio, kako im je Lenski došao u posjet, Olga ga je pitala ima li kakvih saznanja Onjeginu, na što on odgovara da će danas doći u posjet jer je imao posla s poštom. Tatjani je u tom trenutku bilo neugodno. Nestrpljivo je čekala Onjegina te napokon začuje topot konja. Na tom dijelu pisac prekida pisanje i govori kako mora u šetnju pa na spavanje.
Četvrto poglavlje
Onjegin priznaje Tatjani kako je bio zaljubljen osam godina, ali više nije. Priznaje i da nije ravnodušan prema njoj, i kako je ona idealna žena, ali se on ne želi oženiti. Govori joj kako je voli kao brat sestru, možda malo više, da ne mora biti tužna jer će se ponovno zaljubiti u nekoga drugog. Unatoč tome, Tatjana je svakim danom tužnija. S druge strane Olga i Lenski su sve sretniji, druže se, pišu pisma, zaljubljeni su. Kako su zimski mjeseci sve bliže Onjegin provodi dane tako što ne radi ništa. Lenski mu dolazi u posjet i poziva na imendan koji će proslaviti Tatjana. Onjegin prihvaća poziv. Lenski mu govori da će se on i Olga vjenčati.
Peto poglavlje
Netom prije Tatjanina imendana, pao je snijeg, Ona je voljela snijeg i rusku zimu. Peto poglavlje započinje opisom Tatjanina sna. Sanjala je ružan san o tome kako je Onjegin ubio Lenskog, zbog toga je bila nemirna i predosjećala kako bi se moglo dogoditi nešto ružno. Tatjanin imendan je bio subotom i bilo je mnogo gostiju. Onjegin je sjedio nasuprot Tatjani i zbog toga mu je bilo neugodno, Tatjana nije ostala ravnodušna, a i mučio ju je nemir. Onjegin je čestitao imendan Tatjani tako što se blago poklonio, a ona je osjetila olakšanje. Htio se osvetiti Lenskom zbog tih neugodnosti, pa je dugo plesao s Olgom i držao je u naručju. Lenski se zbog toga naljutio i otišao kući po pištolje.
Šesto poglavlje
Onjegin je zbog svoje osvete bio zadovoljan. Tatjana zbog svega ne može zaspati. Ovdje pisac govori kako će o tome nastaviti pisati sljedeći put.
Pisac radnju prebacuje na Onjeginova prijatelja Zareckog. Pošten je čovjek koji ga posjećuje jednog jutra i donosi poruku koju mu je poslao Lenski, a u kojoj ga poziva na dvoboj. Onjegin prihvaća izazov i razmišlja da se nije trebao miješati u cijelu tu situaciju. Lenski je iznenađen što je Onjegin pristao na dvoboj. Dvoboj je sutra kod mlina. Ujutro su obojica bili kod mlina, izbrojali su šesnaest koraka, okrenuli se i naciljali. Onjegin je prije zapucao i ubio je Lenskog. Požalio je zbog toga, ali više ništa nije mogao učiniti. Pisac dalje opisuje što bi bilo s Lenskim da je živ. Otkriva kako je sahranjen ispod borova, pored potoka. U prolazu mnogi su zastajali pored groba Lenskoga i zapitali se gdje su Olga, Tatjana i Onjegin, što se događa s njima.
Sedmo poglavlje
Pisac govori kako je stiglo proljeće, govori da se Olga ponovno zaljubila, Tatjana je sama, a Onjegina više nema u selu. Tijekom jedne svoje šetnje Tatjana je otišla do kuće Onjegina. U biblioteci razgleda njegove knjige. Primijetila je njegove osvrte koje je pisao u knjigama. Tatjanina majka je odlučila da ona ode živjeti u Moskvu, ondje ima puno više šanse da upozna nekoga i uda se. Tatjana odlazi s tugom. Tatjana, njezina teta i majka došle su u Moskvu, smjestile se u tetinoj kući koja je bila stara i imala tuberkulozu. Rodbina se trudi da što prije nađe supruga Tatjani. Pronašli su joj generala, međutim pisac piše kako joj se ne sviđa, o čemu će pisati poslije.
Osmo poglavlje
Pisac piše kako je za vrijeme svog studija upoznao djevojku i da se zaljubio u nju. Onjegin sada ima 26 godina, bez obitelji je i ne bavi se ničim, puno putuje, proganja ga slika njegovog mrtvog prijatelja. Nakon što se vratio s jednog od putovanja odlazi na ples. Ondje ugleda damu koja mu se učinila poznata, bila je to Tatjana. Upitao je kneza tko je to, a on govori da se radi o njegovoj ženi, Tatjani Larinovoj i da su zajedno dvije godine.
Onjegin je bio pozvan na večeru u kuću Tatjane i kneza i tada shvaća da je i dalje zaljubljen u Tatjanu. Piše joj dva pisma, ali nema odgovora. Na kraju odlazi Tatjani, dugo razgovaraju i ona priznaje da se morala udati zbog majke. U tom trenutku začuje se topot konja. Tako je opisan kraj romana.
Likovi:
Evgenije Onjegin – nije bio visoko obrazovan, imao je smisla za ekonomiju, ne i za književnost i umjetnost. Kretao se u visokom društvu i takvo mu je bilo ponašanje, dugo spavanje, odlasci na ples, u kazalište, druženje s glumicama, žene su voljele njegov šarm, često je slamao ženska srca. Ostvaruje sve što želi. Licemjeran je, ima težak karakter, nježan je, šutljiv, pametan, plače ponekad. Često je loše volje, nezadovoljan životom. Posjeduje pozitivne i negativne osobine. Ne može prepoznati vrijednosti koje ga okružuju, kao što su ljubav i prijateljstvo. Nije spriječio smrt svog prijatelja. Svoj karakter napokon mijenja u zadnjem poglavlju. Kroz lik Evgenija Onjegina Puškin kritizira tadašnje društvo.
Tatjana Larin – povučena, krhka, lijepa djevojka. Odrasta na selu, okružena svojom obitelji, čita romane. Tajanstvena je. Nakon što je upoznala Onjegina, zaljubila se u njega. Pomalo je naivna i u pismu mu priznaje svoju ljubav. Zbog Onjeginovog odbijanja i smrti Lenskog Tatjana je morala odrasti. Održala je riječ svojem mužu iako ga nije voljela. Poštenje i čast su za nju bili mnogo više od osjećaja koje je imala prema Onjeginu.
Vladimir Lenski – mladić od osamnaest godina, školovao se u Njemačkoj, uzor su mu Schiller i Goethe. Prepun je života, ljubav, sloboda i prijateljstvo su njegovi ideali. Volio je selo i prirodu. Zaljubljen je u Olgu, za njega je njihova ljubav besmrtna. Žrtva je svojih ideala, ubio ga je njegov prijatelj, a njegova zaručnica Olga se zaljubila u drugog i udala.
Evgenije Onjegin Aleksandar Sergejevič Puškinstranica za download nekoliko lektira istog djela