Germinal Émile Zola
Emile Zola je vjerovao da se razvoj književnosti ne može porediti s razvitkom znanosti, pa je odlučio ponuditi nešto novo, tačnije razvio je njegovu teoriju eksperimentalnog romana. Istraživao je koliko čovjek ima životinjskih osobina unutar sebe.
Trinaesti roman iz ciklusa Rougon-Ma-cquart je Germinal. Centralna tema ovog romana je patnje rudara. Ovaj Zolin roman smatra se najboljim romanom koji govori o sukobu radnika i kapitalističkog sloja unutar društva. Zola je događaje u romanu povezao sa stvarnim rudarskim štrajkom koji se 1884. godine desio u Francuskoj.
Mladi strojar koji je živio u Francuskoj Etienne Lantier, tražio je posao, pa je došao u rudarski gradić Montsou. Prethodni posao kojeg je izgubio bio je zbog uvrede njegovom šefu. Kraj rudnika Voreux razgovarao je sa starcem Vincentom Maheuom. Njegova porodica već desetljećima radi u rudnicima. Starac je mladiću ponudio nadu da će se zaposliti u ovom mjestu
Od ranoga jutro obitelj Maheu se priprema za posao. Gotovo svi članovi obitelji zaposleni su u rudniku: Zacharie, najstariji sin, kći Catherine, Jeanlin, jedanaestogodišnji sin i otac Toussaint. U kući ostaje majka i manja djeca. Njihova kuća je mala i žive u skromnim uslovima, baš kao i ostale obitelji u tom mjestu. U ovom mjestu vladaju drukčije moralne vrijednosti, pa se stanovnici često odaju piću, ali i nasilju. Svi su znali gotovo sve o drugima jer je ovo mjesto jako malo.
Etienne se nadao da će dobiti posao u rudniku dok je posmatrao ogromno zdanje i vrijedne radnike. Radnici su radili u skupinama. Njegov poznanik Maheu je predvodnik jedne od skupina. Zbog čudnih okolnosti, njegova skupina gubi jednoga člana, a na njegovo mjesto dolazi Etienne. Uz njega su radili još i Catherine, Zaharie i Chavale, koji je bio poznat kao gruba osoba. Zbog svojih lijepih osobina, odmah se dokazao ostalima, tako da su mu pomagali da se snađe. Etienne i Chaval su već od prvog trenutka osjećali iskru mržnje. Neznajući neke informacije, Etienne se upleo u vezu između Chaterine i Chavela. Chavel je Catherine smatrao svojom ženom, a ona se njemu pokoravala.
Ipak, u ovom poslu postoje oni koji žive u blagostanju, a to su dioničari rudnika – obitelj Gregoire koji su nastojali obezbijediti svu raskoš svojoj kćerki Cecile. Maheuova žena je dolazila kod ove obitelji kako bi tražila milostinju, a li obitelj nije imala puno milosti. Osim toga, druga ugledna obitelj, tačnije gospođa Hennebau je sa svojim gostima iz Pariza obišla rudnik i radnike. Nekoliko puta je govorila kako svi oni žive lagodnim životom, što, naravno, nije bilo istina.
Rudnik je iz godine u godinu postajao sve nesigurniji za rad. Postojala je i opasnost zbog eksplozije radi plina koji je dolazio iz podzemlja. Da bi spriječili urušavanje, radnici su morali postavljati grede koje bi čuvale rudnik od urušavanja, ali im je to oduzimalo dosta vremena. Zbog toga su taj posao radili veoma nemarno.
Zbog toga su dobijali novčane kazne što im dodatno poveća njihovu bijedu i težak život. U prvim mjesecima, Etienne je živio u Rasseneuerovoj krčmi koji je bio kopač ugljena. Prije par godina, jedna ga je tvrtka otpustila zbog toga što je učestvovao u štrajku. Etienne upoznaje Souverina iz rusije koji ga nagovara na štrajk protiv kapitala. Odlučio je osnovati udruženje rudara.
Obitelj Maheuovih napustio je Zacharie koji je od tvrtke dobio kuću nedaleko od radničkog naselja. Tako su se prihodi smanjili za Maheuove. Etienne se preselio kod njih kada je Zacherie otišao. Catherine i on spavali su u istoj sobi i na takav način dijelili intimu. Ljubav između njih je rasla, ali niko nije činio naredni korak. Catherine je, ipak, nastavila svoju „vezu“ s Chavalom koji ju je zlostavljao. Zbog njegovih suludih ideja, napustila je kuću i otišla živjeti s njim.
Radnici su se uzbunili kada je tvrtka odlučila da promijeni uvjete isplaćivanja. Sve je slutilo novom štrajku. Uskoro se desio odron i to je bila kap koja je prelila ionako punu čašu. Mnogi rudari su poginuli. Jeanlin Maheu ozlijedio je obje noge. Ethienne je to vidio kao sjajnu priliku za štrajk. Budući da su ga svi poštovali, postao je lider zajednice i štrajka. Ipak, mjeseci su prošli, a radnici nisu dobili svoja tražena prava. Od gladi je umrla Alžira, Maheuova kćerka. Rudari su se počeli svađati, a mnogi su otišli u druge rudnike. Među njima su bili i Chaval i Catherine. Ethienne nije uspio smiriti radnike, pa su oni zbog kompletne situacije krenuli demolirati tvrtku. I vojska je došla, a zbog sve većih nereda, počela je i pucati. Nakon toga, Chaval je prijavio Ethiennea jer je on bio organizator štrajka. Zahvaljujući Catherine, izbjegao je sigurnu smrt. Nju je Chaval otjerao od sebe, ali se nije mogla vratiti u svoj stari dom, jer ju je obitelj odbacila.
Nakon nekoliko mjeseci, radnici su posustali i vratili se svom poslu. Okrivili su Etiennea jer štrajk nije bio uspješan. I Catherine i Etienne počeli su ponovno raditi u istom rudniku. Chaval ih je stalno promatrao. Zbog Souverinovog revolta i namjerne greške, dvadesetak rudara je ostalo zarobljene ispod površine zemlje. Među njima bili su i to troje. Chaval je ponudio kruh Catherine, a ona je zbog gladi to prihvatila. Htio je naplatiti svoju uslugu, pa je krenuo s zlostavljanjem Catherine, a to se Etienneu nije svidjelo. Ubrzo ga je ubio, pa su njih dvoje ostali sami u mraku. Tek kroz nekoliko dana došli su spasitelji, ali to je već bilo prekasno. Na samrti, ona je priznala Etienneu svoju ljubav.
Etienne je tjednima ležao kako bi se mogao oporaviti od svega. Odlučio je napustiti ovo mjesto i rudnik. Smatrao je da mu je život bio uništen, ali ne samo njegov, nego i životi drugih ljudi.
Roman je, ipak, završio s nekoliko pozitivnih rečenica koje je autor pisao inspirisan svim situacijama i događajima u ovom romanu.
Glavni lik Zolinog romana je ETIENNE LANTIER.
On je bio mladi strojar koji je tražio posao. Ubrzo je postao rudar. U ovom romanu, on je bježi od njegove stare sredine, nego zbog nasljedne sklonosti ludilu koju je prouzrokovao alkoholizam. Na kraju, kada je ostao sam s djevojkom i Chavalom, presudila je njegova mračna strana. Ubio je Chavala. Bio je hrabar i buntovan, energičan i jak. Želio je bolji život, želio je nešto promijeniti, pa je organizvao štrajk u tvrtki. Ipak, zbog raznih okolnosti, nije uspio do kraja u svom naumu. Vidjeli smo i njegovu ljubavnu dimenziju, ali tu nikada nije bio toliko hrabar kao kod organizovanja štrajka. Catherine je njemu, i to tek na samrti, izjavila svoju ljubav.
Germinal Émile Zola
stranica za download nekoliko lektira istog djela