Bilješke o piscu:
Gorski vijenac Petar Petrović Njegoš
Petar Petrović Njegoš, veliki epski pjesnik i crnogorski vladika, filozof i državnik, rođen je u planinskom selu Njeguši iznad Boke Kotorske, u obitelji Petrovića, i kršten je imenom Rade.
Bio je sinovac vladike Petra I., što je svakako presudno usmjerilo njegov životni put, jer mu se kao pametnu dječaku otvorila perspektiva školovanja i nesmetanog napredovanja u političkoj, crkvenoj i književnoj karijeri. U Topli nedaleko Herceg Novog započinje prvi period njegova nesustavnog školovanja, ali najsnažnije ga je formirao pjesnik Sima Milutinović-Sarajlija, od 1827. godine. Budući da ga je vladika Petar I. oporučno imenovao svojim nasljednikom, poslije njegove smrti 1830. godine Rade uzima ime Petar i u 18. godini života postaje »predvoditelj« crnogorskog naroda. 1833. godine u Petrogradu ga posvećuju kao vladiku. Uspio je steći naklonost i povjerenje ruskih vladajućih krugova, koji upućuju pomoć Crnoj Gori, da bi lakše izašla iz unutrašnjih gospodarskih i društvenih poteškoća i što povoljnije učvrstila svoje vanjskopolitičke odnose s Austrijom, Turskom i Srbijom.
U proljeće 1850. godine sve više pobolijeva od tuberkuloze koja je već nagrizla njegov gorštački snažni organizam izložen neprestanim naporima. Liječi se u Napulju, ali bez uspjeha: još mlad umire u Cetinju i biva svečano pokopan na opjevanom brdu Lovćenu.
SADRŽAJ
Gorski vijenac Petar Petrović Njegoš
Poticajni događaj ovog epsko-dramskog djela sadržan je u tzv. povijesnoj »istrazi poturica«, iako sam čin istrebljenja u krvavoj crnogorskoj Bartolomejskoj noći nije neposredno opisan. U nastojanju da podvrgnu svojoj vlasti Crnu Goru, Turci su — kao u Bosni i u Srbiji — nastojali pridobiti za sebe ugledne pojedince, islamizirati i poturčiti što više pripadnika porobljenih naroda. Zato se plemenski poglavari sastaju na Lovćenu, kako bi odlučili o tome kako očistiti korov na vlastitoj narodnoj njivi. Danilo zazire od primjene najoštrijih mjera, ali Vuk Mićunović se zauzima za bezobziran obračun. U stihovima Kola pjesnik sažima svoje refleksije i općenarodno iskustvo o Kosovu, o neslozi i izdajstvu, ali i o junaštvu lvanbega Crnojevića koji je pobio 15.000 Turaka. Napokon i Danilo shvati da su »poturice gori od Turaka«, ali želi još jedanput dati poturicama šansu da se vrate u kršćansku vjeru i poprave svoju veliku grešku. U intermecu održavaju se borbe pijetlova, a vojvoda Draško ismijava život i ljude u Veneciji. Netrpeljivost između crnogorskih rodoljuba i poturica sve više raste, zajedno s uvjerenjem da se za slobodu — a protiv tiranije — treba boriti svim sredstvima.
O DJELU
Gorski vijenac Petar Petrović Njegoš
Gorski vijenac je pjesnička epsko-lirska slika stvarnosti prve polovice 18. stoljeća, ali vraćajući se u prošlost, Njegoš je zapravo svoje vrijeme uzdizao na razinu vječnih činjenica i istina o samomučenjima čovjeka koji proniče sve mane svijeta, ali gotovo ništa ne može postići na njihovu uklanjanju, pa čak i sam, u borbi protiv zla, mora počiniti zlodjela.
U Gorskom vijencu Njegoš je sveobuhvatno naslikao suvremenu stvarnost i povijesnu problematiku crnogorskog naroda, ali njegovo je djelo nadraslo prvotnu ideju o potrebi okupljanja svih narodnih zdravih snaga za odlučnu bitku protiv stranih silnika, osmanlijskih osvajača.
U ritmu specifičnog narodnog deseterca pjesnik je i pričao i meditirao i prepustio drugim likovima da se dijalogom ili monologom otkrivaju kao realne i uvjerljive ličnosti, životne koliko i povijesne, poput Vladike Danila koji je koncipiran kao crnogorski Hamlet, pun sumnji i neodlučnosti. Gorski vijenac u cjelini ističe u prvi plan suprotna načela: odlučnost, akciju i borbu, nesmiljenost i nepopustljivost. Etička osnova i filozofska usmjerenost Njegoševa spjeva vode nas do apologije časti, muškosti, snage i smjelog sagledavanja krvave i mračne strane ljudske prirode.