Gulliverova putovanja Jonathan Swift
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Bilješke o piscu:
Jonathan Swift rodio se 1667. godine u Dublinu, glavnom gradu Irske, kamo je njegov otac u potrazi za poslom doselio iz Engleske nekoliko godina prije Swiftova rođenja. Roditelji su mu bili veoma siromašni, pa se školovao od škrtih darova raznih rođaka i tako već veoma rano osjetio poniženja i odricanja kojima su bila izložena sva sposobna i talentirana djeca nižih društvenih slojeva. Pisati je već počeo kao đak, no pravim stvaralačkim radom počinje se baviti u vrijeme kad postaje osobni tajnik engleskog velikaša i državnika Williama Templama u čiju je obranu i napisao svoju prvu satiru. Poslije Swift sudjeluje u političkim
borbama te piše niz pamfleta i satira na politiku, religiju i političke stranke koje su se tada međusobno borile i izmjenjivale na vlasti. Kad je Swift uzeo pero u
ruke da se nekomu naruga odjeknuo bi smijeh širom zemlje. Godine 1726., kad je Swiftu već bilo pedeset i devet godina, izdao je svoje najljepše i najslavnije djelo “Gulliverova putovanja k raznim narodima u svijetu”. Posljednje godine svog života proveo je veoma žalosno. Razočaran u životu jer nije dočekao
ostvarenje svojih snova i načela, za koje se borio, sam, gluh i bolestan, Swift je umro 1745. u 78. godini. Na njegovu se grobu nalazi natpis koji je sam sastavio: “Prođi, putniče, i ako možeš, ugledaj se na revnog pobornika slobode!”
Lektira Gulliverova putovanja
Put u Lilliput.
Mornar iz Engleske, Lemuel Gulliver, na jednom svom putovanju 1699. doživljava brodolom udarcem u stijene te ga struje odnose do nekakvog kopna gdje iscrpljen zaspe u travi. Kad se probudi na leđima shvati je da je cijelom dužinom vezan konopcima i sićušnim kolcima za zemlju, čak i kosom. Zatim osjeti da se nešto penje po njemu i ispred brade ugleda čovječuljka od kojih 15 cm. Popelo se još četrdesetak takvih, naoružani lukom i strijelama. On je od preneraženosti kriknuo i porušio ih silinom zvuka, a zatim se pokušao osloboditi. Oni su ga zauzvrat zasuli svojim malim strijelama, a onda je on zapomagao za hranom i vodom. Uz pomoć ljestava su ga spremno opskrbili masom hrane i bačvicama vode, a njemu je to sve bilo malo zbog sitnih količina. U vodi su mu smjestili i nešto za omamljivanje pa je opet utonuo u san. Probudio se u gradskim zidinama, u jednom hramu gdje je bio vezan, ne znajući koliko je transport bio mukotrpan. Postupno je upoznavao zemlju Lilliput i sve njene posebnosti: ljude, jezik, kulturu, običaje, cara i caricu, ministre i politiku. Nisu samo ljudi bili sićušni tamo, nego sve oko njega. Caru je u vladanju pomagala vojska i parlament, a članovi potonjega su bili izabrani iz dvije najjače suprotstavljene stranke koje su propagirale nošenje niskih, odnosno visokih peta. Poneki visokopetaši su u bijegu u susjednoj i neprijateljskoj zemlji Blefusci, odakle su se nadali dokopati vlasti. Osim visine peta, još je jedan kamen spoticanja u Lilliputu stvarao pomutnju: prijepor oko toga razbija li se jaje donjim oblim dijelom ili gornjim zašiljenim. Pristaše donjeg dijela (tušičari) su također u izgnanstvu i želji za vlašću iz Blefusce. Gulliver je zadobio povjerenje cara i carice dobrim ponašanjem, a to je stvorilo zavist nekih ministara. On se ponudio u pomoći da pokori blefuščanskog cara pa je prešavši kanal dovukao cijelu belfuščansku ratnu flotu u Lilliput. Zatim je posjetio Blefuscu u kojoj je saznao da ga obje strane nastoje iskoristiti za pokoravanje druge, a Lilliputanci ga čak optužuju za veleizdaju. Iskoristio je priliku da popravi svoj brod kojeg su struje dovukleu Blefuscu pa se konačno otisnuo. Spasio ga je neki engleski brod, a u njegovoj zemlji mu nisu vjerovali za male ljude, sve dok iz džepova nije izvadio ovce i krave koje je ponio kao dokaz.
Lektira Gulliverova putovanja
Put u Brobdingang.
Nakon dva mjeseca s ženom i djecom Gulliver je otplovio prema jugu s mornarima tražeći vodu zbog slabih zaliha. Razgledavajući kopno na koje je naišao, opazio je iz daljine mornare kako veslajući bježe nekom divu. Shvativši da je sam, ostao je razgledavati neobičan kraj. Sve oko njega je bilo divovsko, a i naišao je na još nekoliko onolikih čudovišta koji su očito bili ratari. Nije im se uspio dugo skrivati, jer ga je jedan od seljaka uhvatio oko struka rukom i začuđen ga odnio gospodaru za kojeg je radio. Svi su shvatili da je Gulliver razuman stvor pa ga je seljak ponio kući da s njima živi. Gulliveru je sve bilo neobično, od hrane i namještaja, ali i opasno zbog potencijalnih padova te susreta s divovskim životinjama poput psa i mačke. Zatim su seljak i gospodar došli na ideju da putuju, pokazuju ga i time zarađuju. To se ispostavilo kao jako naporno, a život je Gulliveru olakšala dobra djevojčica Glumdalclitch, koja ga je učila jeziku. Zatim je počeo živjeti na kraljevskom dvoru s malenom Glumdalclitch kao dadiljom, jer su sad već svi znali za njega. Tamo je sjajno primljen, kao kraljičin miljenik, s posebno izgrađenom sobom prikladnoj njemu. Svejedno je doživljavao razne, gotovo pobibeljne, zgode i nezgode. Od najbanalniih pojava kao objedovanja na stolu s kojega je mogao pasti, do opasnosti i bježanja kad bi netko sa stabla tresao jabuke ili kad bi počela padati tuča. Čudio se divovskim muhama. Borio se i s osama i pticama za hranu te bježao dvorskim psima i majmunima koji su ga nehotično mogli povrijediti. I dvorske dame su ga gnjavile, jer im se činio zanimljiv. Najveći neprijatelj mu je bio ljubomorni dvorski patuljak koji zbog Gullivera više nije bio tolika atrakcija pa ga je jednom pokušao utopiti gurnuvši ga u zdjelu skorupa. Srećom, bezuspješno. Jednom je Gulliver užasnuo kralja svojim savjetima kako da izgradnjom topova pokori neprijatelja, jer su takve misli za jednog malog stvora kralju bile nepojmljive. Na jednom kraljevskom izletu na moru se uspio i spasiti. Po želji je sluga njegovu kutiju-sobicu stavio na stijenu odakle ga je zgrabio orao. U zraku je taj orao naišao na borbu s drugim orlovima pa je kutijicu ispustio u more. Spašen je napokon od strane nekog engleskog broda. Već se na brodu ponašao čudno i neprilagođeno, jer se nije mogao naviknuti da je među ljudima iste veličine. Tako mu je isprva čudno bilo kod kuće s ženom i kćerkicom. Dokaze o putovanju nije imao, jer su ipak preveliki da bi se mogli ponijeti, stoga ljudi nisu previše vjerovali pustolovnom mornaru.
Lektira Gulliverova putovanja
Mjesto i vrijeme
Put u Lilliput je počeo u svibnju 1699. a završio u travnju 1702. Nakon provođenja vremena s obitelji u trajanju od 2 mjeseca on se zaputio u Brobdingnag u lipnju te iste godine, da bi se vratio u lipnju 1706. Obje te zamlje su izmišljene.
Lektira Gulliverova putovanja
O djelu
Ovaj fantastični putopis je ustvari alegorijsko i satirično djelo. Ne može se promatrati samo površinski, jer u sebi sadrži kritiku na tadašnje stanje u državi, bilo da je u pitanju sama monarhija, političke stranke ili vjerske zajednice. Aludira se i na neke pojedince koji su skriveni iza likova. Ocrnjuju se također i neke općenite ljudske mane, no mlađi čitatelji ovo prije svega mogu doživjeti kao uzbudljivu bajku. Knjiga je izvorno raspoređena u 4 putovanja i započinje tobožnjim pripovijedanjem izdavača koji je pronašao rukopise.
Lektira Gulliverova putovanja Jonathan Swift
Opis likova:
Gulliver
Tipični građanin Engleske iz 18. stoljeća. U kakvim god uvjetima se našao, divovskim ili patuljastim, uvijek pokazuje odanost dvoru i poniznost prema zakonima, ma kakvi oni bili. Svima nudi pomoć i znanja za pokoravanje neprijatelja, ali također nije sklon osvećivanju pa u pogibeljnoj situaciji jednostavno bježi, iako je u Lilliputu mogao svojom snagom uzvratiti na optužbe za veleizdaju
Otac mu je imao malo seosko imanje, a Gulliver mu je bio jedan od pet sinova. Sa 14 godina poslao ga je u Cambridge gdje se školovao, bavio se znanošću. Ono malo što je Gulliver dobivao od oca trošio je na bavljenje raznim znanostima.
Lilliputanci
Vrlo su majušni, visoki oko šest palaca, a biljke i druge stvari nisu im nimalo više od ljudi. Imaju izoštren vid, ali ne vide na daljinu. Gullivera se vrlo dojmilo nekoliko stvari koje nije vidio golim okom. Kad su ga bili uhvatili, evo što je zapazio: Citat: “Učini mi se da je to čovjek srednjih godina i viši od one trojice što ga prate. Kako su stanovnici te zemlje visoki nešto manje od šest palaca, u istom su takvom razmjeru i sve druge životinje i biljke. Priroda je Lilliputancima ugodila oči da im sve stvari budu zgodne za vid, ali ne vide na daljinu. Vidio sam i kako mlada dama udijeva nevidljivu svilu u nevidljivu iglu.”
Hram
Vrlo je star i smatra se najvećom građevinom u kraljevini. Tu su Gullivera strpali na neko vrijeme dok ga nisu pustili: “Velika vrata prema sjeveru bila su oko četiri stope široka… Na prozor s lijeve strane prikovao je kraljevski kovač dvadeset i jedan lanac, nalik na lance koje se u Europi vješaju ženski satovi.”
Mildendo
Mildendo je prijestolnica Lilliputanaca, u kojoj se nalazi careva palača. Grad je opasan zidinama oko dvije do tri stope visokima i do jedanaest palaca širokima. Na razmaku svakih deset stopa nalaze se tornjevi. Ima više glavnih ulica od kojih je Gulliver najmanje dvije mogao prekoračiti jednim korakom. Prozori su bili zgusnuti, načičkani lilliputancima te je izgledalo poput najnaseljenijeg mjesta na Zemlji.
Lik pravde
Pravda se prikazuje sa šest očiju, dva oka sprijeda, dva straga, i još jedno oko na svakoj strani glave. Time se, prema lilliputancima, označuje opreznost, s otvorenom vrećom zlata u desnoj ruci i s mačem u lijevoj ruci kao znak kako je voljnija da nagrađuje nego kažnjava.
Mjesto radnje:
Lilliput
Vrijeme radnje:
Krajem 17. stoljeća
Gulliverova putovanja Jonathan Swift Tema:
Kritika engleskih državnih i društvenih prilika potkraj 17. stoljeća
Gulliverova putovanja Jonathan Swift
stranica za download nekoliko lektira istog djela