Horvatska domovina, Lijepa naša
Antun Mihanović
Bilješka o autoru:
Antun Mihanović rodio se 10. lipnja 1798. godine u Zagrebu. Bio je pravnik, u službi kao vojni sudac te austrijski konzul u Bukureštu, Carigradu, Smirni, Solunu i Beogradu. Postao je poznat zbog pjesme “Horvatska domovina”, krajem 19. stoljeća postala je hrvatska himna. Prvi put je objavljena 1835. godine u “Danici”. 1861. godine prvi put je javno izvedena, 1891. godine prihvaćena je kao nacionalna himna. Uglazbio ju je Josip Runjanin. Antun Mihanović napisao je i “Reč domovine o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku”, što je bilo temelj Hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja. Antun Mihanović umro je 14. studenog 1861. godine u Novim Dvorima.
O djelu:
U pjesmi “Horvatska domovina” izražava se ljubav prema hrvatskom čovjeku i kraju. Objavljena je u “Danici” prvom hrvatskom kulturnom i književnom listu. U njoj se odražava duh hrvatskog narodnog preporoda, a pjesnik izražava svoj ponos i ljubav prema domovini. Pjesma je ritmična i skladna, stilske figure koje su korištene navještavaju realizam. Prevedena je i na ruski jezik, a preveo ju je Maksim Gorki. 21. prosinca 1990. godine Hrvatski sabor ju je potvrdio kao himnu Republike Hrvatske. U himnu su uvrštene prva strofa, druga strofa i pretposljednja i posljednja. Uglazbio ju je Josip Runjanin.
Vrsta pjesme: lirska domoljubna pjesma
Tema: prikaz hrvatskog čovjeka, hrvatskog zavičaja, kulture i običaja
Misao i poruka: za Hrvata je njegova domovina najvažnija, njegovi običaji i narod
Analiza pjesme:
“Horvatska domovina” je domoljubna pjesma. Govori o Hrvatima i njezinim zavičajnim ljepotama. Stihovi upućuju i na običaje te osobine ljudi. Pjesnik je ponosan na svoju domovinu, te taj ponos pokušava prenijeti i na druge. U vrijeme kada je pjesma nastala hrvatski se narod borio za svoju neovisnost, kulturu i jezik, pjesnik pokušava probuditi strast naroda u toj borbi.
Prva i druga strofa govore o drevnoj i junačkoj zemlji koja je naslijeđena od predaka. Opisuje ju kao jedinu, slavnu, ponegdje ravnu, ponegdje planinu. Stilske figure nisu toliko prisutne, Hrvatska domovina je personificirana, daju joj se ljudske osobine; nebo je vedro kao njeno čelo, a vode bistre poput njezinih očiju.
Četvrta strofa sastoji se od opisa ljudi i krajolika, ljudi su zdravi, veseli, veliki poput gore, u ljudima se nalazi snaga domovine, oni su domovina.
Peta i šesta strofa sadrži opise hrvatskih običaja, žanje se, vozi brašno, prikazane su majke koje odgajaju djecu, marljivi radnici.
Sedma strofa sadrži iste opise, a spominje se tamburica i pjesma.
Osma strofa spominje tradicionalno hrvatsko kolo koje plešu u svim krajevima za domovinu i u njenu čast.
Deveta strofa zajedno sa desetom strofom donosi opise ratne atmosfere, Hrvati brane svoju domovinu, bore se za slobodu, bura tjera maglu, a zora tamu i ponovno dolazi mirno razdoblje, neprijatelj je poražen.
U zadnje dvije strofe Dunav i Sava su personificirane, pjesnik im govori da cijelom svijetu jave kako Hrvati vole domovinu.
U posljednjoj strofi ponovno se opisuje ljepota domovine i iskazuje nadanje da će Hrvatska još dugo trajati.
Horvatska domovina Antun Mihanovićstranica za download nekoliko lektira istog djela