Iz velegradskog podzemlja Vjenceslav Novak
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Lektira Iz velegradskog podzemlja
Vjenceslav Novak, biografija
Senj, nekada važna trgovačka luka sredinom 19. stoljeća proživljavao je agoniju uvođenjem parnih brodova. Počinju naglo propadati senjski trgovci i vlasnici jedrenjaka. upravo u to doba 11. rujna 1959. godine rodio se u obitelji češkoga podrijetla hrvatski pisac i skladatelj Vjenceslav Novak. Pučku školu završio je u rodnom gradu Zagrebu potom je o vladinom trošku pohađao konzervatorij u Pragu. Svirao je orgulje, skladao i podučavao teoriju i povijest glazbe u zagrebačkoj učiteljskoj školi. Njegove knjige nisu izazvale burne rasprave i prosvjede, progone i sudske procese, kao što se to događalo njegovim
suvremenicima pravaškim radikalima Tomičiću i Kovačiću. U nizu svojih djela pod Nehajem posljednji Stipančić i Pavao Šegota Vjenceslav Novak je pisao o prilikama u svom rodnom gradu materijalnoj i moralnoj je ulozi patricijske obitelji i zlouporabama tuđinske vlasti. Među njegovim pripovijetkama i novelama osobito se ističu Majstor Adam Dva svijeta i Iz velegradskog podzemlja. Vjenceslav Novak je teoretski najraznovrsniji hrvatski realist. Uz to je bio i moralni povjesničar svoga vremena. Ovaj se tihi i povučeniji čovjek svojim suptilnim ali i potresnim književnim djelima suprostavio agresiji mađarizaciji Kuenovog režima i socijalnim nepravdama.
Lektira Iz velegradskog podzemlja
kratak sadržaj prepričano
U predvečerje hladnog zagrebačkog zimskog dana na Iličkom trgu, koji je sada Britanski trg, sjedi siromašni pilar Mika. Zauzevši mjesto na klupi nije mu bilo pretjerano važno što mu radnik poručuje da ode kući, što snijeg pada po njemu ili što pijani Slavko ne uspijeva ustati s poda. Mika je samo i dalje bijedno sjedio. Povremeno bi nešto znao zaraditi pa čekati drugu priliku, a obitelj koja se sastojala od supuge i troje djece je uvijek trebalo prehraniti. Šuteći
tako zamišljen, Mika se počeo prisjećati svega onog lošeg što je napravio pod utjecajem pića. Dan prije toga su Mika i Jankić marljivo raspilili i nacjepali drva za nekog gospodina te tako zaradili pet kruna. Dotični gospodin im je dobronamjerno sugerirao da ne troše slučajno taj novac sebi na pića, nego na hranu svojoj obitelji, a ostatak na štednju. To nije dobro odjeknulo kod navedene dvojice. Uskoro se Jankić zbog toga naljutio što netko njima ima potrebu savjetovati što da čine, pogotovo zato što je riječ o nekome tko je dobrostojeći te ne zna kako je njima teško.
Lektira Iz velegradskog podzemlja kratak sadržaj prepričano
Tako revoltirani savjetom, obojica jedva dočekaju da se zapute u krčmu na piće. Raspoloženje im je raslo s količinom popijenog pića pa su ubrzo zaboravili i na dobrostojećeg gospodina i na teškoće života koje krasi siromaštvo na svakom koraku. Pogotovo su zaboravili na svoje obitelji koje je trebalo nahraniti novcem kojeg upravo piju. Počeli su pričati svatko o svojim obiteljima te djeci koju vole. Razaznalo se da su toliko opeterećenim teškoćama siromaštva da im alkohol nudi bijeg, jer u društvu s njim barem nakratko zaborave na brige. Mika je započeo raspredati o svojoj Evici, mezimici kćerki i dvojici sinova. Za svoju Evicu bi često donio kući slatkiša. Razgovori o djeci su ih odobrovoljili i razvedrili pa su nastavili dalje s pićem u obliku lošeg vina. Kako je stražar naredio razlaz zbog zatvaranja krčme, morali su poći kućama. Bilo je već dosta kasno. Mika je s obitelji bio u podrumskom stančiću jedne zgrade. Kad se napokon ukazao pred zgradom počeo je osjećati strah od toga što će mu reći žena za pijanstvo. Polako se počeo spuštati do podruma konstantno posrćući i padajući putem. Njegova žena Lucija je započela vikati njega, što je rezultiralo time da se on osjetio kako više ne izgleda kao pravi gospodar svog stana.
Lektira Iz velegradskog podzemlja kratak sadržaj prepričano
Zbog osjećaja ugroženosti nije dugo trebalo da vika preraste potpuno u batine. Zbog toga su Lucija i dječaci pobjegli. Mika je zatim, polusvjestan, sav svoj bijes preusmjerio na svoju Evicu. Sljedeći dan se našao budan s teškom glavoboljom i bez znanja što se izdogađalo prijašnju noć. Lucija mu je potom objasnila što je sve učinio, a on nije mogao suspregnuti nevjericu na njene navode da je istukao vlastitu kćer. Otišao je do nje da vidi kako je. Poklonio joj je tad kutiju slatkiša pa ubrzo izašao van, jer mu je bilo teško gledati ju. Nakon izlaska je uspio pronaći posao s još dvojicom pa je počeo raditi i piliti drva. Završili su posao do poslijepodneva. Kad je sve bilo gotovo nije se poželio od straha odmah vratiti kući. Krenuo je u lutanja ulicama. Putem je naletio na jednog od sinova koji ga je obavijestio da je bio u posjeti doktor. Doktoru je rečeno da je Evica pretrpjela pad niz stepenice noseći drva. Mika je dao sinu zarađeni novac što s porukom da će ostati čekati kod Iličkog trga. Još uvijek je bio sjedio na klupici i nikako se nije mogao natjerati na kretanje kući. Morile su ga misli o bijedi. U tom trenu je naišla njegova žena Lucija i poručila mu kako je njihova Evica preminula. Mika je odbijao otići kući, no žena mu je objasnila da ga oni svi sada trebaju više no ikad prije. Kad ga je ona uvjerila kako je u dubini on ipak dobar čovjek kojem je piće pomutilo um, krenuo je za njom u njihov podrumski stančić.
