
Junak našeg doba Mihail Jurjevič Ljermontov
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Roman Junak našeg doba sastoji se od pet samostalnih cjelina (Bela, Maksim Maksimič, Tamanj, Kneginjica Meri i Fatalist) koje su povezane egzotičnim kavkaskim pejzažom. Ovo je prvi ruski roman u prozi. Glavni lik je Pečorin. Svaka cjelina otkriva neobjašnjim karakter glavnog lika koji je bio i carski časnik.
Glavni lik Pečorin se postepeno upoznaje kroz roman jer cjeline nisu poredane kronološki. Osim toga, različiti događaji pružili su priliku autoru da na što više načina predstavi Pečorina.
Iako se možda može naslutiti da se radi o romantičkom stilu zbog mozaičnosti, uloge pejzaža, žanrovske hibridnosti, rascjepkanosti fabula itd., ovaj roman je jedan od prvih romana koji spadaju u red djela ruske realističke proze.
Prvu cjelinu (Bela) karakterišu zgode i priče koje je pripovjedač čuo na svome putu do Kavkaza. Na putu je susreo Maksima Maksimiča koji je bio stari vojni časnik. Pripovjedač je nagovarao časnika da mu ispriča što više priča. On je započeo priču o Pečorinu, mladiću s kojim je bio jedno vrijeme u jednoj tvrđavi.
Na svadbi koja se odvijala u obližnjem selu, Pečorin je gledao u prelijepu kćer poglava sela – Belu. Želio je da bude njegova. Na početku je to izgledalo nemoguće, na kraju je, ipak, uspio. Belin mlađi brat koji je bio dječak, volio je konje. Kazbič, divlji razbojnik koji je živio u istom selu imao je najboljeg konja. Pečorin se dogovorio s Belinim bratom: on će dobiti konja od Kazbiča u zamjenu za Belu. Bela je na takav način u tvrđavu došla prisiljena, kao robinja. Od dana kada je došla kod Pečorina, opirala mu se, a on se trudio što je više mogao kako bi joj se svidio. Poslije je joj je rekao da odlazi, a ona mu je tada priznala svoju ljubav. Nakon toga, Pečorin više nije imao osta osjećanja prema njoj. Bela je bila sve nesretnija. Poslije toga, Kazbič je uhvatio Belu i smrtno je ranio iz osvete. Dva dana bila je na rubu smrti, a umrla je na Pečorinovim rukama. Pečorin je tada, ipak, osjećao veliku žalost. Međutim, nije se dugo tako osjećao. Ubrzo se vratio svom starom načinu života. Otišao je iz tvrđave i ostavio je svoje stvari. Maksim Maksimič mu nije stigao vratiti njegov dnevnik.
Maksim Maksimič i pripovjedač susreću Pečorina na jednoj putnoj postaji. Pečorin nije bio toliko oduševljen kao stari kapetan. Pečorin je putova u Perziju. Odbio je uzeti svoj dnevnik kojeg je Maksim čuvao. Ipak, Maksim mu je dao njegov dnevnik.
Pečorinov dnevnik drugi je dio romana, koji je sastavljen od tri pripovjedne cjeline: Tamanj, Kneginjica Meri i Fatalist. Pripovjedač nam na pičetku otkriva da je Pečorin pri povratku iz Perzije umro, tako da je bio slobodan objaviti njegov dnevnik.
Cjelina Tamanj sastavljena je od jednostavne fabule, ali je mistična i zagonetna. Dok je Pečorin čekao brod, susreo je slijepog dječaka, ali je sumnjao da nije slijep. U kući u kojoj je proveo noć živi jedna starica za koju nije bio siguran da li se pretvara da je gluha ili ne. Na krovu kuće ugledao je djevojku koja ga je pokušala zavesti pjesmom. Odvela ga je na noćnu plovidbu čamcem. Pečorin je, na kraju, saznao da se radi o sitnim krijumčarima. Djevojka je otišla s izvjesnim Jankom, dok su starica i dječak ostali u pustoj kući.
Najduža pripovjedna cjelina je Kneginjica Meri. Kada je stigao u termalne toplice Pjatigorsk, Pečorin je susreo Grušnickog, poznanika iz vojne jedinice. Iako su se srdačno pozdravili, on nije bio baš drag Pečorinu. Kneginja Ligovska i njena kćer Meri borave u toplicama. Grušnicki se trudio koliko je mogao kako bi stekao njenu pažnju i naklonost. Poslije se i Pečorin umiješao u tu situaciju. Zaveo je neiskusnu Meri. Doktor Werner je obavijestio Pečorina da je došla ženska osoba, a Pečorin je naslutio da se radi o Veri, njegovoj bivšoj ljubavi. Vera je obnovila vezu s njim, iako ga je dobro poznavala. Grušnicki kuje zavjeru protiv Pečorina.
Pečorin ga je poslije niza napada izazvao na dvoboj. Grušnicki je namjeravao isprazniti Pečorinov pištolj prije dvoboja i tako se nadao pobjedi. Pečorin je to shvatio i prevario svoga protivnika, te ga smrtno ranio. U istom danu mu je Vera poslala pismo. Nije uspio stići njezinu kočiju. Poslije je otišao k Meri i rekao joj da je ne voli.
Radnja pripovijesti naslovljene Fatalist odvija se na Kavkazu u vojničkoj tvrđavi. Časnici, među kojima je i Pečorin, započeli su diskusiju o islamu. Pričali su o pogledu islama na određenost sudbine, a Pečorin se kladi u 20 zlatnika da sudbina ne postoji. Nakon igre s pištoljem, poručnik Vulić ga je pobijedio u okladi i uzeo 20 zlatnika.
U toku iste večeri, Pečorin je saznao da je poručnik ubije. Navodno, ubio ga je pijani kozak kojem se obratio na ulici. Prokoseći sudbini, Pečorin bez oklijevanja kreće tražiti ubojicu.
Pečorin
Obrazovan, čovjek izuzetna uma, lijep, aristokratskoga podrijetla, bogat i iznimne volje. On se, ipak, prema svojim kvalitetama odnosio prilično nemarno.
Vrlo rano je iskusio užitke ovoga svijeta, pa mu je život postao dosadan. Nije imao užitka i nije ga dugo pronalazio, kako za dušu, tako i za tijelo. Jedino u čemu je uživao jeste pejzaž Kavkaza. Čak je i prema ženama bio nemaran. Ipak, njegova temeljna crta jeste ogorčenost, a ne hladnoća. Pečorkin je doživio mnoge neugodnosti i razočarenja, pa i ne čude neke njegove osobine koje smo mogli primijetiti u ovom romanu. Također, mogli smo i primijetiti da ipak nije bezosjećajan u potpunosti kako bi neki pomislili. Prisutna su kod njega osjećanja ljubavi, ljubomore, zavisti, ali i dobrote.
Lektira Junak našeg doba Mihail Jurjevič Ljermontov
Junak našeg doba Mihail Jurjevič Ljermontov stranica za download nekoliko lektira istog djela