
Kanconijer Francesco Petrarca
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Lektira Jadnici
Francesco Petrarca biografija
Francesco Petrarca je talijanski pjesnik rođen u 14. stoljeću. Naziva ga se Ocem humanizma. Petrarca je studirao pravo u Bologni i Montpellieru. Dosta je putovao od Španjolske, Italije, Njemačke i Engleske. Na jednom od svojih putovanja je otkrio pisma Cicerona koja je preveo. Neslužbeno se Petrarca naziva prvim turistom jer je
putovao isključivo zbog užitka. Osim toga, smatra se prvim alpinistom. Popeo je vrh planine Mont Ventoux u južnoj Francuskoj, visine 1912 metara opet isključivo iz užitka. U Avignonu je proveo svoju mladost gdje se zagledao u lijepu Lauru de Sade. Iako mu Laura nije uzvratila ljubav, on joj je ostao odan do kraja života. U njenu
čast i slavu je pisao pjesme koje su objavljene u zbirci Rasute rime koja sadrži čak 366 pjesama i soneta, danas poznata pod nazivom Kanconijer. Pripada među najpopularnijim ljubavnim odama ispjevanim nekoj ženi. Njegovo prvo objavljeno djelo je Africa, latinski ep o velikom rimskom vojskovođi Scipionu Afričkom. U Rimu na Kapitolu je primio pjesnički lovorov vijenac zbog svojih djela.
Time je postao prvim čovjekom koji se okitio ovakvim priznanjem. Njegovo čuveno povijesno djelo je De Viris Illustribus gdje spominje 21 heroja rimske povijesti preko Romula do Cezara, Aleksandra Velikog, Pira i Hanibala. Petrarkin učenik Lombardo je nakon njegove smrti upotpunio djelo sa još 12 biografija i tako završio povijesnu seriju sa carem Trajanom. Njegovo drugo značajno povijesno djelo je Rerum Memorandarum Libri. Djelo se sastoji od prikupljenih povijesnih anegdota, ali ga nije dovršio. Radio je i kao papin izaslanik i zbog svog učestvovanja u crkvenom životu, brak mu je bio zabranjen. No to je uspio riješiti i vjenčao se sa nekom nepoznatom ženom koja mu je rodila sina i kćer. Nama je Petrarca najpoznatiji po pjesničkoj zbirci Kanconijer. Petrarca je umro 1374. godine u malom talijanskom mjestu Arqua.
Lektira Kanconijer Francesco Petrarca
o djelu:
Kanconijer je Petrarkina najpoznatija pjesnička zbirka. Zahvaljujući zbirci, postao je najpoznatijim pjesnikom modernog doba. Nadahnuće za Kanconijer je bila njegova vječna ljubav prema lijepoj Lauri. Štoviše ova ljubavna lirika je nadahnula mnoge Petrarkine sljedbenike da osnuju pjesničku školu u 15. i 16. stoljeću. Škola je predstavljala imitiranje Petrarkinih motiva, stila i teme. Ovaj pokret je poznat kao petrarkizam.
Lektira Kanconijer Francesco Petrarca
kratak sadržaj prepričano:
Kanconijer sadrži dva dijela. Prvi dio sadrži pjesme koje su nastala za Laurina života, a drugi dio sadrži pjesme nakon njene smrti. Laura predstavlja misterij, zagonetku. Njen identitet nije u potpunosti utvrđen. Neki stručnjaci smatraju da je riječ o Lauri de Sade, ženi grofa Huguesa de Sade, dok neki sumnjaju da je uopće postojala. U figuri Laure se ostvaruje pojam kalokagatije – ideal starih Grka koji se sastoji u skladu dobroga i lijepoga. Prikazana je kao božanstvo sa svim vrlinama i ljepotama. Baš iz tog razloga su mnogi stručnjaci sumnjali u njeno postojanje jer na zemlji ne postoji tako savršeno biće. Bilo kako bilo, Petrarkina Laura je najpoznatija žena u poeziji zajedno sa Danteovom Beatrice. Dante opisuje Beatrice kao alegorijsku figuru i bestjelesno biće. Za razliku od njega, Petrarca svoju Lauru ne divinizira.
Ona je zemaljsko biće koja svojom očaravajućom ljepotom razoružava sve oko sebe. Ona ima moć nad ludo zaljubljenim Petrarkom. Njena prisutnost u Petrarkinoj zemaljskoj stvarnosti se najbolje očituje preko osjećaja koje Laura u njemu provocira. On osjeća istinsku zemaljsku požudu i strast prema Lauri koja stvara u njemu duševni nemir i borbu. Dante s druge strane svoju Beatrice izjednačava sa božanskim savršenstvom. Važan je i podatak da u Petrarkinim pjesmama osjećamo njegove promjene raspoloženja. Što je u potpunosti normalno kada je netko zaljubljen. Sreća i patnja se izmjenjuju, drugačija duševna stanja, sve ovo je rezultat njegove ljubavne strasti prema Lauri.
Zbog ovoga je Kanconijer jedna vrsta ljubavnog dnevnika. Pjesme ne nude jednoznačnu i jednostavnu ljubavnu ispovijed. Naprotiv, čitatelj je uvučen u ljubavnu dramu gdje se Petrarka borbi između razuma i osjećaja, savjesti i strasti. Mnoge pjesme u zbirci govore o njegovom bijegu u samoću jer usamljenost najbolje odgovara ovakvom stanju duše koja se samoispituje, koja je uronila u svoj unutarnji svijet pun nesklada. Petrarkina ljubav prema Lauri je bila i ostala platonska. Nikad se nije ostvarila. Tko zna, možda da se ostvarila Kanconijer ne bi bio napisan.
Laurin lik je kontradiktoran u pjesmama. S jedne strane ona je utjelovljenje božanske blagosti, ljepote i vrline. S druge strane ona je slatka vražica, okrutna vještica koja zaljubljenom čovjeku pruža jedino neizvjesnost i beskonačna kolebanja između očaja i nade. Prema Petrarki, zaljubljen muškarac je vječni rob svoje gospodarice koji uživa u svojim ljubavnim mukama i jadima.
Većina pjesama je u djelu Kanconijer napisana kao sonet. Osim soneta tu su i madrigali, kancone, balade i sestine. Petrarca nije izmislio formu soneta, on je sonet u potpunosti usavršio. Zahvaljujući Kanconijeru, sonet je postao popularan kao i jedan od najčešćih oblika pjesničkog izražavanja u renesansi. Većina Petrarkinih djela je napisana na latinskom jeziku, no ova zbirka pjesama je pisana na njegovom materinjem jeziku. Zanimljivo je da su pjesme pisane u periodu od četrdeset godina. Njihovo raspoređivanje i transkripcija je trajala sve do njegove smrti. Bio je vrlo specifičan kod stvaranja svojih djela. Pažljivo je analizirao svoje rukopise, nanovo ih je iščitavao, ispravljao i dotjerivao. Pretpostavka je da je bio perfekcionist, htio je svoja djela dovesti do apsolutnog savršenstva. Najviše je pažnje posvećivao djelima koja su napisana na latinskom jeziku. Bio je uvjeren da će mu pisanje na latinskom jeziku donijeti veću slavu nego materinji jezik. Naravno suprotno se dogodilo. Petrarka je u nasljedstvo ostavio najpoznatije ljubavne stihove svih vremena, ostavio je spomenik ženi koju voli kao vječni simbol čežnje prema nedostižnoj ljepoti koja se s vremenom pretvorila u strast i žudnju .
Kanconijer Francesco Petrarca