Ljubičasti planet Anto Gardaš
Bilješke o piscu:
Anto Gardaš rođen je 1938. godine u Agićima kod Dervente (BiH). Osnovnu je školu pohađao u Slavoniji gdje živi od djetinjstva. Gimnaziju završava u Našicama, a u Zagrebu pravni fakultet.
Živi u Osijeku te piše pjesme (zbirke: Uvijek netko nekog voli, Prvi suncokreti), priče (Jež i zlatni potok, Zvijezda u travi, Zaboravljena torba, Dajmanovo jezero, Priče iz Kopačkog rita), romane (Ljubičasti planet, Izum profesora Leopolda, Bakreni Petar, Pigulica; Filip, dječak bez imena; Duh u močvari, Prikaza, Miron u škripcu, Miron na tragu svetog grala) i igrokaze za djecu. Njegovi su romani maštoviti, uzbudljivi, bez obzira na to o kojoj temi piše. U mnogim se romanima pojavljuju isti likovi (Miron i sestra Melita te njihov otac, Bakalar i Slanina, profesor Leopold, tajanstveni Ivan itd.) ali bez obzira na to svaki se roman čita kao priča za sebe.
Ljubičasti planet Anto Gardaš
Sadržaj
Profesor Leopold sa svojom obitelji živi u Treskavcu, selu koje se nalazi u blizini jednog većeg grada. On i njegova žena imaju dvoje djece, kćer Itu (Melitu) i sina Mirona.
Njihova kuća nalazi se nedaleko rijeke.
Leopold je stručnjak za svemirska istraživanja i sveučilišni profesor atomske fizike.
Mironu u školi fizika ne ide najbolje; iz nje ima dvojku.
Tako se jednom prilikom dogodilo da profesor, njegova žena i kćer Ita odlaze u posjet Mironovu stricu, a Miron mora kod kuće ostati učiti fiziku.
Mironov stric također živi u Treskavcu, ali na sasvim drugom kraju.
Miron je navečer primijetio kako se nešto događa, radio je iznenada prestao raditi, nije mogao upaliti televizor i nestalo je struje. Miron se počeo bojati. Odjednom je čitavu sobu ispunila svjetlost, primijetio je golemu svjetlosnu kuglu koja se nalazila ispred kuće na jednoj livadi, svjetlost se mijenjala u žutu boju, a zatim u plavu.
Tada se podigao jak vihor, voda iz malene rječice postala je vodoskok. Miron je kroz prozor pobjegao iz kuće, međutim zahvatio ga je vrtlog, pokušao se držati za stablo jabuke, ali je otrgnuo snop svjetlosti.
Snop svjetlosti odvukao ga je do svjetleće kugle koji je sada imala oblik tanjura.
Nakon što se probudio, Miron primijeti kako oko n jega sve blješti i treperi, nedostajao mu je otac, a zatim odjednom primijeti kako do njega leži upravo njegov otac!
Pogledom mu je rekao da se smiri jer ih izvanzemaljci promatraju.
Nedugo zatim došla su dva žutolika bića, smješkali su se i nerazumljivo komunicirali. Tada su im rekli da gledaju u jedan veliki ekran. Ondje su vidjeli treće biće koje im poželjelo dobrodošlicu na brod, te kako im stanovnici grada Kulahare i planeta Sanon također žele doborodošlicu.
Zapravo se radilo o profesoru i savjetniku u kulaharskom Institutu za međuplanetarnu suradnju, a bio je i vođa ekspedicije. U prijevodu, njegovo ime je značilo Onaj kojemu se zvijezde raduju, nije se moglo napisati slovima.
Nakon nekog vremena počeli su se osjećati kao kod kuće, a Mironu se sve činilo jako zanimljivim; bestežinsko stanje, hrana koja nije imala okus i miris, a imala je oblik isjeckanog stiropora.
Vođa ekspedicije je objasnio kako oni dolaze sa Sanona, a došli su po njih jer su računala pokazala kako im samo oni mogu pomoći. Rekao je i kako Sanoniti mogu živjeti vječno ako bi to poželjeli, a njihova znanost i kultura su puno napredniji od zemaljske, dok njihovi brodovi dostižu brzinu svjetlosti.
No, sada su suočeni sa istrebljenjem jer su Sanoniti počeli nestajati od kada je u njihovu orbitu došao planetoid s tajanstvenim bićima, osim toga ako bi i pronašli mrtva tijela nije ih više bilo moguće vratiti u život.
Jedino im može pomoći profesor Leopold sa svojim znanjem.
Kada su stigli na Sanon, priređen im je veliki doček.
Sanon je obavijen oblacima koji su nastali od ljubičaste pare, drveće ima lišće različitih boja, a livade su prošarane cvijećem i na njima raste mahovinasta trava, voda u rijekama je modra, a imala je ljubičaste nijanse.
U gradu Kulahari ulice su pokretne, a kuće su građene na tračnicama te se mogu premještati.
Tako su uklonjene kuće iz čitave ulice da bi se napravilo nogometno igralište za sanonsku djecu kojoj je Miron pokazao kako igrati nogomet.
Aerobusi voze ulicama i oni se spuštaju i dižu po želji vozača. Samovoske su prijevozna sredstva kojima su se koristila djeca, velike su poput dječjeg stopala, a njima se upravlja tako što se nožnim palcem pritisne tipka, voze se na posebnom označenim stazama.
Čitav planet je bez granica, također nema niti policije, niti vojske. Stanovnici Sanona izražavaju se u većini slučajeva smijehom, s smijanje je i nastavni predmet u školi, česta su i natjecanja u smijanju.
Brada koju je nosio profesor Leopold izazvala je veliko zanimanje, jer na Sanonu muškarci nemaju bradu.
Sanonitima je potpuno nepoznato nasilje, krađa, laganje, mržnja…Miron je jednom prilikom pokušao izgovoriti laž, no jezik ga je počeo peckati i kočiti se.
Postojala su ministarstva sunčeve svjetlosti, duginih boja, cvjetnih mirisa, igara, svježeg zraka, i savjetnici poput savjetnika za lijepe osmijehe ili visoke tonove.
Na Sanonu nije bilo niti bolesti.
Sanon je bio planet ljubavi i mira, te su takav način života željeli proširiti cijelim svemirom.
Miron i profesor Leopold živjeli su kod Savjetnika čije je ime Onaj kojemu se i zvijezde raduju. Imao je svoju obitelj, suprugu i blizance, djevojčicu Pam i dječaka Pima koji su bili blizanci. Miron i blizanci su postali prijatelji, a i bio je malo zaljubljen u djevojčicu Pam, koja se također zaljubila u njega.
Vrijeme su provodili u igrama, Miron je učio njihove i objašnjavao im one sa Zemlje, posebno ga je iznenadila životinja koja je podsjećala na konja i koja je imala dvadeset i četiri noge, nazivali su je haragu. Tako ih je jednom prilikom haragu spasio od utapanja kada su upali u rijeku.
Tako je upoznavao Ljubičasti planet, koristili su se vrlo naprednom tehnologijom, tako je mogao jednom vidjeti i svoju kuću, majku i sestru Melitu kako su tužne, zbog čega mu je bilo teško.
Profesor Leopold vrijeme je provodio sa Savjetnikom u institutu gdje su tražili rješenje za otklanjanje opasnosti zbog koje je bio ugrožen planet Sanon, a planetoid je bio vidljiv i golim okom.
Jednom prilikom Miron i blizanci vrijeme su provodili u igri, a na jednom riječnom otočiću pojavilo se čudovište, a ono je izgledalo poput velike kutije, umjesto glave čudovište je imalo rupu iz koje je izlazila nekakva naprava, a umjesto ruku mnogo dugačkih pipaca.
Jako su se uplašili i skrili u špilju, a haragu je svojim tijelom zagradio ulaz. Ostali su ondje skriveni sve dok čudovište nije otišlo, te su ih pronašli roditelji.
Također, u mnogim sanonskim gradovima dolazi do neobičnih pojava, komadi zaleđenih oblaka su počeli padati na grad, došlo je do nestanka električne energije, a negdje je uvenulo raslinje, a stanovnici bi se ukočili ili bi zapali u hipnotičko stanje.
Sve je obuzeo strah.
Tako se Pim i Pam jednom nisu vratili natrag iz škole.
Sanonite su odnosila čudovišta, a kako je njima nasilje nepoznato, nisu se znali braniti.
Profesor Leopold je sve pripremio za posjet planetoidu. Izgradili su posebni svemirski brod, profesor je izumio i napravu pomoću koje je moguće sve paralizirati. Miron je isto morao poći, mada to profesoru nije bilo drago jer se bojao za njega.
Nakon što su se spustili na planetoid, prekrivala ga je magla koja je mogla postati živo biće. Zapravo se radilo o umjetnom satelitu s mnogo podzemnih hodnika i prostorija, a u njima su se nalazili roboti.
Zapravo se radilo o tome da su bića od elektriciteta koji je bio jako zgusnut, dolazila s jednog dalekog planeta putovala svemirom i širila ljubav i mir.
Oni su napravili robote i umjetni satelit te bi uz pomoću njih istraživali planet do kojega bi došli. Na isti način su istraživali planet Sanon, ali dogodilo se nešto nepredviđeno; roboti su počeli razvijati svijest, te je došlo do pobune i zarobili su i svoje gospodare.
Njihova hrana bio je razum, zbog toga su hvatali stanovnike Sanona, imali su i tvornice koje su služile za konzerviranje intelekta, te stvarali zalihe koje će im poslužiti u budućnosti.
Nakon Sanona planirali su isto učiniti i s drugim planetima.
Miron je pronašao Pima i Pam i ostale stanovnike Sanona, a profesor Leopold je uz pomoć naprave paralizirao čudovišta-robote.
Bića su ga nagovorila da paralizira i sebe i djecu i Savjetnika, te su za to vrijeme uništili robote.
Nakon što su se probudili, bilo je gotovo. Kada su se sastali s bićima od elektriciteta, oni su se pretvorili u njihove dvojnike.
Na planet su vraćeni svi stanovnici, uključujući i njihov razum, te je sve opet bilo kao ranije.
Stiglo je vrijeme da se rastanu, dogovorili su se da ih posjete u njihovu domu, te da upoznaju suprugu profesora Leopolda i njegovu kćer Melitu.
Na planetu Sanon boravili su trideset dana, što je značilo da je završila i školska godina, iako se Miron odučio laganja, nije ispravio svoju dvojku koju je imao iz fizike.
LLjubičasti planet Anto Gardaš
O djelu
Ljubičasti planet je znanstveno fantastični roman. Tema romana je suradnja između Zemljana i stanovnika s Ljubičastog planeta Sanona kojemu prijeti uništenje.
Poruka djela je da bi na Zemlji, ali i u čitavom svemiru trebala vladati mir i ljubav. Tako je stanovnicima Sanona stran svaki pojam zla, poput nasilja, rata, mržnje, a svoje osjećaje u većini slučajeva izražavaju pomoću smijeha. Nemaju svoju vojsku niti policiju.
Radnja je napeta, odvijanje događaja je brzo, u romanu je vidljiva i humoristična crta, posebno u onim događajima u kojima je sudjelovao Miron.
Jezik je jednostavan, blizak mladim čitateljima.
Ljubičasti planet Anto Gardaš
Mjesto radnje
Radnja je počela na Zemlji, nastavila se u svemiru i zatim završila na Zemlji.
Krajolici su zanimljivi, nalikuju onima na Zemlji, ali dimenzije su neobične i sve je šareno. Životinje su neobične, poput životinje haragu, koja ima dvadeset i četiri noge.
Ljubičasti planet Anto Gardaš
Likovi
Miron – smeđokos dječak, ima dvanaest godina, pohađa šesti razred osnovne škole, smeđokos dječak rumenih obraza. Ima dvojku iz fizike koju se trudi ispraviti iako mu je otac fizičar. Maštovit je, radoznao, duhovit i hrabar.
Profesor Leopold – dobrodušan je, ima bradu i lulu, ali ne puši duhan već cvijet od kamilice, ona je zapravo njegov zaštitni znak. Podsjeća na profesora Baltazara iz crtanog filma. Često izgubi ili zametne stvari. Voli svoju obitelj, stručnjak je za svemirska istraživanja i atomsku fiziku.
Onaj Kojemu Se Zvijezde Raduju – stanovnik Ljubičastog planeta, vrlo je obrazovan, savjetnik je na Institutu za međuplanetarnu suradnju u gradu Kulahara i profesor. Ima veće znanje od Zemljana, može vječno živjeti, ne želi ubiti čudovišta koja su uništavala stanovništvo Ljubičastog planeta.