Muljika Dinko Šimunović
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Muljika je novela hrvatskog književnika Dinka Šimunovića. Djelo spada u hrvatsku modernu te se smatra jednim od pripovijedaka sa najviše lirskih obilježja u cijeloj hrvatskoj književnosti.
Radnja Muljike je smještena u mjesto Manastir Draga u 1905. godinu. Opisani su mjesto i likovi, a posebno je opisan lik po kojem je roman nazvan: nježne i boležljive djevojke po imenu Boja, odnosno Muljika, glavne junakinje.
Problematika koja se obrađuje u djelu Muljika jest opis prilika i života ljudi u seoskoj sredini koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema tradicionalnim društvenim zbivanjima, tj. prikaz različitih događanja i situacija u životu na selu, odnos seoskog i gradskog života, položaj žene u zaostalim sredinama, ljubav,emocije, herojstvo i tradicija.
Lirsko u ovoj noveli pronalazimo u opisu krajolika s idiličnim pastoralnim prizorom, dijalozima i naposlijetku u opisu groba mlade Boje.
Dinko Šimunović biografija
Dinko Šimunović, rođen 1. rujna 1873. u učiteljskoj obitelji u Kninu, bio je poznati i vrlo priznati hrvatski književnik.
Završio je učiteljsku školu i radio kao učitelj u Hvarcama i na Dicmu, te do umirovljenja na Obrtničkoj školi u Splitu. Pozornost kritike privukao je nažalost nedovršenom pripoviješću “Mrkodol” u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne.
Pisao je pripovjetke, romane, crtice i feljtone. Njegova predivna proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i vrlo slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Neke novele Dinka šimunovića su fantastična ostvarenja hrvatske književnosti. Nevjerojatnim spojem folklora i umjetnoga, za čim je vječito, ali uzalud, težila stara hrvatska novela , proizveo je posve novi tip novele koji u najboljim primjercima čuva vječnu svježinu.
Preminuo je u Zagrebu, 3. kolovoza 1933. godine.
Muljika Dinko Šimunović O djelu:
- Književna vrsta: novela
- vrijeme radnje: oko 1905. godine
- mjesto radnje: Manastir Draga i okolna sela
- tema: opis ljudi i kraja u kojem žive sa Muljikom kao izdvojenim likom
- likovi: Boja (Muljika), mlinarev sin Joviša, Ilija, krčmar Petraš, majka Marta, namastirčani
Muljika Dinko Šimunović prepričano, sadržaj
Manastir Draga malo je mjesto od pedeset stanovnika koji su svoje mjesto nazivali namastir, a sebe namastirčani. Blizu temelja mjesta nalazi se potok Sitnica, a nešto dalje od njega jezero za koje namastirčani kažu da nema dna. Nad nj su se nadvijale vrbe i to su činile kao da piju vodu, a istovremeno su radile hladovinu. Gotovo je cijelo mjesto bilo umotano u mahovinu.
Djevojke u Manastiru udavale su se već sa 14 ili 15 godina zato što bi se sa 18 godina i neudane smatrale usidjelicama, a sa 30 već staricama.
Namastirčani su bili svi dobrog zdravlja, a izgledom su bili okruglih lica, izraženih mišića i širokih prsa, pomalo krivih no čvrstih nogu. Zato što nisu oboljevali, nije bilo potrebe za doktorom. Jedina osoba tog tipa bio je Musa, liječnik zadužen za rane nastale, na primjer, nožem. No, Musa nije bio upoznat bolešću s kojim se borila Boja. Mlinareva kći od 14 godina nije bila ni crvena ni jedra kao druge. Bijele je kože, vitkog stasa, krupnih očiju, no namanastirčani kažu da je suha i žuta. Bit će da je bolesna. I zato što je bijela poput kamena muljike (koji bi u gradu nazvali mramor) je i jesu nazvali Muljika jer je bijela kao muljika, a govorilo se da je takva i njezina majka.
U Manastiru bio je kaluđer uoči čije su smrti došle njegova majka i sestra. Kada je umro majka nije htjela otići da ne bude daleko od njegova groba u koji je i ona ubrzo bila pokopana. Kćer je ostala kod mlinara koju su ubrzo dali za mlinareva sina Jovišu, a njezina kći je bila ta Muljika. Budući da nije imala ni brata ni sestre, pa je uvijek pred ocem bila kriva. Otac Joviša u početku ju je jako volio, ali kasnije tukao nakon što je provodio večeri u obližnoj krčmi.
Krčmarova dva sina su se oženila i tri kćeri udale. Ostao je još samo jedan sin za ženidbu – Ilija, koji se upravo vratio iz vojske. Bio je lijenčina, od kako je stigao kući po cijele dane se samo izležavao i pio vodu iz Sitnice. Nakon toga je Ilija, koji je samog sebe nazivao Elias Kurtović, mazao kosu i brkove nekakvom mašću, obukao vojno odijelo i krenuo u šetnju šumom. Jednoga je dana tako spazio Muljiku kojom je odmah bio očaran dok je sjedila na obali Sitnice. Gledao je Ilija tako nju neko vrijeme, zaljubljen, promatrajući njenu smeđu kosu i bijelu košulju. Kada je Muljika otišla, a on ostao sam na toj livadi, obuzela ga je tuga.
Uskoro je stigla jesen koja je vrijeme da se momci žene. Ilija je svojim roditeljima, ocu Petrašu i majci Marti, rekao da želi Boju za ženu, no oni su se tome protivili. Imali su drugu djevojku u planu za ženidbu svog sina. Na poslijetku su roditelji ipak popustili i Petraš je došao k mlinaru da bi dogovorili prošnju. Boja, s druge strane, nije bila oduševljena odabirom te je plakala ocu da se ne želi udati za Iliju. No, svadba se svejedno održala. Mještani su pili i zabavljali se, a nakon toga Manastir je utihnuo. Sitnica je krenula bujati te je uskoro mećava prekrila mjesto.
U krčmi se orilo i pilo cijele dane dok je navečer ponovno nastupila tišina u kojoj je jedino Ilija tužno koračao zabrinut zbog stanja svoje žene Boje koja je cijele dane samo ležala u sobici iza krčme. To se odužilo na mjesec dana, a ona se nije žalila na ikakve bolove već samo nije mogla ustati iz kreveta. Ne znajući što da više učine, nazovu liječnika Musu koji također kaže da ne zna kako joj pomoći.
Sada je jedino Ilija tugovao zbog svoje Muljike, a Petraš ga tješi tako što mu govori da ona neće umrijeti već da će samo ležati do kraja života ne radeći ništa. No, pogriješio je. Muljika je umrla dva dana nakon tog razgovora. Sutradan su je namanastirčani odnijeli u grob iza stare crkve koji su joj iskopali u smrznutoj zemlji. Odmah kako su ju pokopali, Bojin grob stale su nježno grliti pahulje snijega.
Karakterizacija likova:
Boja (Muljika) – mlinareva kći od 14 godina; nije bila ni crvena ni jedra kao druge djevojke; bijele kože, vitkog stasa, krupnih očiju, no namanastirčani kažu da je suha i žuta; prozvali je Muljika zato što je bijela poput kamena muljike (koji bi u gradu nazvali mramor), a govorilo se da je takva i njezina majka.
Joviša – mlinarev sin, otac Muljike; Boja kao jedinica je pred njim uvijek sve bila kriva (u početku ju volio, a kasnije tukao), opijao se u krčmi u blizini mlina
Ilija – krčmarev sin koji se vratio iz vojske; lijenčina, od kako je stigao kući po cijele dane se samo izležavao i pio vodu iz Sitnice; samog sebe nazivao Elias Kurtović, mazao kosu i brkove nekakvom mašću, obukao vojno odijelo i išao u šetnju šumom
Muljika Dinko Šimunović
stranica za download nekoliko lektira istog djela