Na Drini ćuprija Ivo Andrić
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Lektira Na Drini ćuprija
kratak sadržaj prepričano
Sve započinje opisom i prostornim smještajem mosta. Gleda na dolinu i rijeku, a na pitomom djelu kasaba živi okružena divljom prirodom s velikim bijelim lukom mosta. Državnik i vojskovođa Mehmed-paša Sokolović ovaj most ima u zadužbini. Bogat je to carski zet, no ustvari janjičar. Baš pred smrt Mehmed-paše trebalo je izgraditi most. No, na nesreću mnogih, beskrupulozni Abid-aga nadzire samu gradnju. Inače, sve ono dobro i sve loše što se odvijalo se moglo vidjeti na mostu. Od Radisavove pobune, mučeničke smrti jednog seljaka, velike poplave i velikog zbližavanja ljudi. Most je tome svemu svjedočio. Vrijeme je teklo, a ljudi su se mijenjali te odlazili, no kasaba je uvijek živjela.
Poznata je bila sudbina Fate Avdagine. Trebala se udati protiv volje, no kao iskaz svoje slobode ona je odabrala skok s mosta u smrt. Na tom mostu i običan život može poprimiti neke čarobne odlike. Ćorkan je bio skitnica i pijanac koji je dobio drukčiji i bolji izgled. Život na rubu ga dovede do dna, ali s poukom da čovjek bez mašte teško da može opstati. Most je bio svjedok i velikih turskih borbi te stradavanja, a nasuprot tome i posve običnih i lagodnih dana. Nakon toga je došlo do vremena ustanka i oslobođenja od Turaka, što je sve utjecalo na život mjesta s novim ljudima i običajima. Stranci su hladno išli mostom i uništavali. Tad negdje je stradao i Šemsi-beg.
U toj novoj kasabi je ostala zapamćena žena Lotika. Od vrhunca njenog života pa sve do nestanka. Ali-hodža jebio zadnji čuvar mosta i svjedok eksplozijeistoga koja ga je razdijelila na dva djela. Posljednja mu je misao bila da je čovjek sposoban učiniti sve što zamisli.
Lektira Na Drini ćuprija
Mjesto i vrijeme
Višegrad od 16. stoljeća pa sve do Prvog svjetskog rata. Zamjetna su dva perioda, i to turske i austrijske vladavine.
Lektira Na Drini ćuprija
O djelu
Djelo Na drini Ćuprija sastavljeno od dvadeset i četiri pričic, koje iako nisu tematski povezane čine jednu savršeno ispričanu priču jednog malog mjesta u srednjoj Bosni. Dosljedno se i kronološki portretira svakodnevica mjesta. Jednostavnog izražaja, roman je time lako razumljiv. U djelu također nalazimo mnogo različitih primjera starih narodnih elemenata, što od pjesama i legendi, što od običaja i svjetonazora. Ivo Andrić je pedantan u realističnosti svojih detaljnih opisa, kako vanjskih, tako i unutrašnjih. Sva poglavlja u djelu Na drini Ćuprija su povezana mostom u kompozicijskom smislu (početak, zaplet i rasplet), a on služi kao poveznica i dvama svijetovima: renesansom zapadu i nerazvijenom istoku.
Lektira Na Drini ćuprija
Tema i ideje
Roman Na Drini ćuprija je, ustvari, “višegradska kronika”, kao svojevrsni pandan Travničkoj hronici te Omerpaši Latasu sa “sarajevskom kronikom”. Nema tu posebne teme i razrađene fabule, ali osnovni lajtmotiv i glavna uloga pripada mostu. Most simbolizira neprolaznost te vječnu postojanost, jer postoji i dalje svim nepogodama usprkos. Oko njega teče život svih stanovnika i okolice. Ljudski život, u poredbi s mostom, je kratak i prolazan, a pisac pamti i piše one najbitnije njegove zgode. U romanu se vidi pravilna konstrukcija i slijed događaja uz retrospektivne crtice. Most je nijemi svedok koji pamti (ne)slaganje kultura, vjera i naroda. Veliki je sraz civilizacija: zapadne i istočne. U tim previranjima na svakom mogućem nivou, most predstavlja jedinu konstantu.
Lektira Na Drini ćuprija
Likovi
Abidaga – krupan, bezobziran i nemilosradan čovjek. Komunicirao je prijetnjama, uvredama, mučenjem i izabljivanjanjem. Prisvajao je vezirov novac namijenjen ljudima, što ga je stajalo i glave. U dubini se bojao i da ne izgubi strahopoštovanje ljudi i prizanje vezira. Njegova smrt je svojevrsna poetska pravda gdje vidimo da zlo biva samorazorno i da zaslužuje uništenje.
Radisav sa Uništa je jedan od onih koji se suprotstavlja Abidaginoj strahvladi za obranu dostojanstva i afirmiranja onog hajdučkog u sebi.
On je tvorac ideje o pobuni i organizator otpora tako da noću ruši ono što je za vrijeme dana podignuto, a uz priču da je to bila vila brodarica. Kad je bio uhvaćen, muku je junački izdržao iako je sve kulminiralo strašnom pojavom kao što je nabijanje na kolac. Jednima svetio simbol hrabosti, drugima opomena.
Crni Arapin – majstorov pomoćnik nesretno umro tijekom izgradnje samog mosta. Biva shvaćen kao prva žrtva koja se možda zahtijevala za most. Za njega se zatim veže legenda, da u srednjem stubu mosta postoji velika i mračna dvorana. Tamo on i dalje živi, a kome se obrati – taj umire. Sve je to nastalo kao potreba naroda da stvara legende.
Ćorkan – jedan od onih ljudi koji žive od rakije, šale i svirke i koji, zapravo, živi noću.
Drugima je poslužio kao razonoda za ismijavanje, ali u njemu je kiptala utopiljska ljubav prema nekoj Švabici iz cirkusa. Pod utecajem njenog likana žici popeo na zaleđenu klizavu ogradu mosta. Bio je tada prvi put poštovan zbog divljenja drugih tim njegovim vještinama, no silazak ga je vratio u grubu uobičajenu stvarnost.
Fata Avdagina – djevojka izuzetna ljepote o kojoj su pjevane pjesme. Razočarana planiranom udajom kojoj se protivila, svoj život skončava na mostu kako bi pokazala da ima nešto što može učiniti svojom voljom, a ne tuđom. Simbol je svake narodne ljepotice koja je uvijek nedostižna drugima i uvijek tragične sudbine.
Lotika – je jedan od najpomnije razvijenih likova romana Na Drini Ćuprija. Po trudu i požrtvovnosti koji ju krase dosta podsjeća na junakinju Isidore Sekulić iz istoimenog romana o gospi Noli.
Alihodža – čuvar mosta i protivnik svega novoga. Nije se našao ni po nošnjama, ni shvaćanjima, ni govoru, ni načinu trgovine te poslovanja s nadolazećim vremenom. Ostao je uvijek svoj, trajno si vezavši sudbinu za taj most. Nije mogao razumijeti trud i pedantnost uloženu u gradnju da na kraju završi kao rušenje. Slamalo ga je to što se događa. Od surovosti svijeta nalazio je utjehu i bijeg u svom dućanu skrivajući se, a to mu je bila očeva ostavština. Kad je na tom mjestu provodio vrijeme, zaboravljao je na sve svoje brige, bespotrebno ne zabrinjavajući se svakodnevicom i svim užasim koji idu s njom pod ruku. Bio bi usredotočen na misao o samoj prolaznosti i vječitoj nestalnosti upravo svega što je poanta ljudskosti jer vidi samo kako se zapravo stalno nešto ruši, gradi i obnavlja. Smatrao je da svijet ne može postojati ni bez graditelja, a ni bez čuvara kao što je on bio. Roman završava njegovom smrću.
Na Drini ćuprija Ivo Andrić