Nora Lutkina kuća Henrik Ibsen

Nora Lutkina kuća Henrik Ibsen – lektira

Henrik Ibsen, Nora (Kuća lutaka)

 

Književni rod i vrsta: drama u 3 čina. Nora je moderna psihološka drama koja se više bavi psihologijom lika nego međusobnim odnosima među likovima. Ibsen je smanjio broj likova i reducirao prostor (radnja se odvija samo u jednoj sobi). Zbog svoje tematike i protesta protiv dominacije muškaraca u svojem je vremenu doživljavala brojna negiranja i kritike.

 

Književno razdoblje: modernizam. Drama je prvi put izvedena 1880.

 

Problemi i motivi:

• položaj žene u modernom društvu
• problem ravnopravnosti
• pravo pojedinca na slobodan izbor i slobodu
• pravo žene na slobodan izbor i slobodu
• uloga muškarca i žene u društvu
• građanski brak i bračni odnosi
• građanski moral druge polovice 19. st.

 

1. čin Nora Lutkina kuća Henrik Ibsen

Zimski je dan. Nora ulazi u udobnu i ukusno uređenu sobu noseći mnoštvo paketa i zapovijeda služavci da sakrije božićno drvce da ga djeca ne vide dok ne bude navečer okićeno. Vesela je i smješka se, krišom pojede nekoliko slatkiša koje drži u džepu. Provjerava je li joj muž kod kuće.

Helmer joj se javlja iz svoje sobe, a ona ga poziva da dođe vidjeti što je kupila. Iako joj je rekao da mu ne smeta, izlazi iz sobe i vidjevši što je kupila, prigovara joj zbog rastrošnosti. Helmer je počeo dobivati veliku plaću, a i ubuduće će mnogo zarađivati pa Nora smatra da si mogu priuštiti malo luksuza.

Helmer se prema Nori ponaša vrlo pokroviteljski, obraća joj se umanjenicama i njezinu nepromišljenost smatra tipično ženskom. Vadi novčanik i daje joj nekoliko novčanica da ih potroši za Božić.

Nora pokazuje darove za djecu i služavke, a Helmer primjećuje još jedan paket, ali mu Nora ne želi reći što je u njemu.

Nora bi za Božić voljela dobiti novac da si sama može nešto kupiti. Helmer joj se ponovno obraća kao djetetu i smatra da je ona apsolutno nesposobna štedjeti i da je tu osobinu naslijedila od oca. Primjećuje njezinu pretjeranu razdraganost što u njemu izaziva sumnjičavost i ispituje ju je li bila u slastičarnici. Ona mu laže da nije, ali ipak obećava da više neće.

Prisjećaju se prošlih Božića kada je zbog oskudice Nora sama pravila ukrase. Sada su ta vremena iza njih.

Zvono najavljuje dolazak gospođe Kristine Linde. Nora u početku ne prepoznaje svoju prijateljicu koju nije vidjela desetak godina. Gospođa Linde je prije tri godine ostala udovica, bez djece i nasljedstva. Nora se hvali kako  joj je muž postao direktor banke i kako će odsada imati mnogo novaca na što ju gospođa Linde podsjeća kako je i u školi Nora voljela novac i bila velika rasipnica.  Nora joj pripovijeda što se događalo nakon vjenčanja s Helmerom kada je nakon suprugovog napuštanja državne službe zbog pomanjkanja novaca morala raditi. Plela je i vezla. I Helmer je neprestano morao raditi te se razbolio. Da ne bi umro, morali su po savjetu liječnika otputovati na jug. Upravo je tada umro njezin otac za kojega se Nora nije mogla brinuti jer je bila trudna i njegovala je bolesnoga muža pa su s novcem od nasljedstva otputovali u Italiju. Jako joj je teško palo što se nije oprostila s ocem.

Ali nakog godine provedene u Italiji, što je stajalo jako mnogo novaca, Helmer je ozdravio i nikada više nije bio bolestan i sada su svi veseli i zdravi.

Gospođa Linde se, da bi se mogla brinuti za bolesnu majku i dvojicu mlađe braće, smatrajući svojom dužnošću, udala za čovjeka kojega nije voljela, koji je bio bogat, ali se bavio nesigurnim poslovima te kada je umro, nije ostavio ništa. Kristina se bavila raznoraznim poslovima dok majka nije umrla, a braća odrasla. Sada se osjeća prazno i traži nekakav posao.

Nora joj obećava kako će urediti s mužem da joj on pomogne. Kristina zahvaljuje, osobito Nori koja ne zna kako život može biti težak.

Noru ljuti što svi misle da je razmažena i neozbiljna.

No, ona je, što nitko nikada ne smije saznati, osobito ne Helmer, sama morala pribaviti sav novac za put u Italiju, budući da otac nije ostavio ništa. Helmer nije znao koliko je bolestan pa ga je ona u početku molila da uzme zajam, da otputuju kako bi njoj bilo bolje. On se razbjesnio i nije mu padalo na pamet popustiti njezinim hirovima. Stoga se morala sama snaći i posuditi novac (iako to žena ne može napraviti bez dopuštenja muškarca iz obitelji) i ni u kojem slučaju Helmer to ne smije saznati jer bi činjenica da joj na nečemu mora biti zahvalan poremetila njihov skladan život. Priznat će mu, možda, kada više ne bude lijepa.

Vraćanje duga bio je vrlo težak zadatak pa je Nora morala štedjeti, a ne želeći da ostalim ukućanima bilo što nedostaje, štedjela je na sebi. Kupovala je najjeftinije haljine i zarađivala prepisujući što je bilo teško i zamorno, ali se dobro osjećala zarađujući novac kao da je muškarac.

Kada nije znala kako doći do novca za otplatu, zamišljala je da je u nju zaljubljen neki stari bogati gospodin koji joj nakon smrti ostavlja sav svoj imutak. Kristina misli da taj gospodin zaista postoji i zanima je tko je on, a Nora ju ne može uvjeriti da se radi samo o sanjarenju.

U poslovni posjet Helmeru dolazi Krogstad što u Nori izaziva napetost. Kristina, koja se ugledavši ga povukla i okrenula prema prozoru, odavno poznaje Krogstada i primjećuje kako se promijenio, a Nora joj objašnjava da je to zbog nesretnoga braka i pune kuće djece koja su mu ostala nakon ženine smrti. Iz Helmerove sobe izlazi doktor Rank. Nora ga predstavlja Kristini. Razgovaraju o životu i kako se mora živjeti i doktor Rank spominje svoje pacijente koji također žele živjeti, bez obzira koliko se jadno osjećali. Prema njegovu mišljenju čak i „moralno oboljeli“ kao što je gospodin koji je ušao u Helmerovu sobu nisu drugačiji. On smatra kako je Krogstad pokvaren do srži.

Nora se nakon nekoliko trenutaka zamišljenosti, razveseli sjetivši se da će svi zaposlenici banke biti ovisni o Helmeru.

Helmer izlazi iz svoje sobe i Nora ga predstavlja Kristini zalažući se kod muža da joj pronađe mjesto u uredu na što ovaj pristaje.

Helmer, Kristina i dr. Rank odlaze, a u sobu ulaze djeca s dadiljom. Nora se veselo igra s djecom ne primjećujući da se Krogstad vratio.

Vratio se da bi razgovarao s njom. Traži od Nore da se kod muža zauzme za njega kako bi ostao na svojem radnom mjestu. Nije mu bitna plaća, nego ugled koji je izgubio zbog nepromišljenosti počinjene u mladosti.

Nora mu ne može pomoći i on je podsjeća na dug od tisuću dvjesto talira koje je od njega posudila kada je Helmer bio bolestan i ugovor koji je potpisala krivotvoreći potpis svojega oca. Nora nije svjesna da je počinila kazneno djelo iako je sve učinila iz plemenitih pobuda želeći pomoći mužu i poštedjeti bolesnog oca straha. Nešto slično napravio je i Krogstad u mladosti i bio izopćen iz društva i sada prijeti Nori da će mu se, ukoliko ostane bez posla, i ona pridružiti u toj izopćenosti jer će krivotvoreni ugovor predati sudu i osramotiti ne samo nju, nego i njezinu obitelj.

Krogstad odlazi, a Nora je potpuno unezvjerena, tjera djecu u drugu sobu, pokušava vesti, okititi bor.

Helmer se vraća. Vidio je Krogstada kako izlazi iz kuće i pretpostavlja da je molio Noru da se zauzme za njega. Zamjera joj što mu je lagala rekavši da nitko nije bio dok je bio vani, osobito jedan takav čovjek. Noru zanima što je Krogstad, u stvari, skrivio.

Krogstad je krivotvorio potpise i umjesto da prizna svoju krivicu, izvlačio se spletkama, lagao i pretvarao se čak i pred ženom i, što je najstrašnije za Helmera, pred djecom.

Lažljivi roditelji, osobito majke, prema Helmerovom mišljenju odgajaju propalice. I upravo je Krogstad takva moralna propalica, stoga on ne želi raditi s njim jer mu je u blizini takvih ljudi fizički muka.

Helmer odlazi u svoju sobu, a Nora, užasnuta, razmišlja kako ona neće pokvariti svoju djecu.

2. čin Nora Lutkina kuća Henrik Ibsen

Prvi je dan Božića. Nora nemirno šeta po sobi. Nada se da Krogstad nije mislio ozbiljno, očekuje da će netko doći, zaviruje u sandučić za pisma.

Dadilja donosi kutiju s kostimom za bal. Nora i dadilja razgovaraju o djeci o tome kako je dadilja mogla ostaviti svoju kćerku da bi se brinula za nju, a kasnije i za njenu djecu. Nora pomišlja kako bi i njena djeca mogla živjeti bez majke…

Ne može se smiriti, poželi izaći, poželi da nitko ne dođe i da se ništa ne dogodi, pokušava misliti na odjeću, rukavice, nešto drugo, neprestano osluškujući dolazi li netko.

Dolazi gospođa Linde i Nora je moli da joj pomogne popraviti kostim napuljske ribarske djevojke koji će sljedećega dana kod susjeda konzula Stenborga odjenuti za kostimirani ples. Njezin suprug inzistira da pleše ples koji je naučila na Capriju.

Nora i Kristina razgovaraju o sinoćnjoj Badnjoj večeri i doktoru Ranku koji boluje od teške bolesti koju je naslijedio od oca, okorjelog ženskara. Nora zna mnogo pojedinosti iz Rankova života i Kristina je uvjerena da je upravo on onaj bogati obožavatelj o kojem su razgovarale jučer i da je on Nori posudio novac.

No doktor Rank je stari Helmerov prijatelj i svakodnevni gost u njihovoj kući i Nora uvjerava Kristinu da joj on nije pomogao, ali da se mora izvući iz „one druge stvari“.

Helmer se vraća kući i Nora moli Kristinu da ode k djeci jer njezin muž ne podnosi šivanje.

Nora se umiljava Helmeru ponovno ga moleći da ostavi Krogstadu njegovo mjesto u banci, ali je on to mjesto već namijenio Kristini i odlučno odbija otpustiti nekoga drugog osim njega bez obzira što se Nora boji njegove zloće i što se zauzima za njega. Osim toga, svi u banci znaju da ga Helmer namjerava otpustiti i bilo bi sramotno to ne učiniti, osobito što bi se znalo da je njegova žena utjecala na njegovu odluku, a i zbog toga što su njih dvojica prijatelji iz djetinjstva i Krogstad mu se obraća s ti što mu jako smeta.

Helmer po služavki šalje pismo u kojem otpušta Krogstada i oprašta Nori njezine strahove od Krogstadove osvete, ali on je muškarac i kao takav je hrabar i odlučan. Ne obazire se na Norine molbe da vrati pismo zbog posljedica koje bi moglo izazvati u njihovoj obitelji.

Nora je unezvjerena i ne može vjerovati da je on to ipak učinio.

Dolazi doktor Rank i obavještava Noru da je njegova bolest uznapredovala i da mu ostaje mjesec dana života. Budući da se Helmeru gadi sve što je ružno, ne želi da ga posjećuju u bolnici. Kada bude siguran da je došlo najgore, poslat će joj svoju posjetnicu označenu crnim križem. Nora ga moli da ne umre. Doktor Rank joj izjavljuje ljubav i svoju odanost svjestan da će ga Helmerovi brzo zaboraviti i da će njegovo mjesto zauzeti Kristina.

Dolazi služavka s posjetnicom i Nora, pogledavši je, laže doktoru da je to još jedan kostim koji je naručila da Helmer ne zna i da mora čuvati njezinu tajnu. Doktor odlazi u Helmerovu sobu, a dolazi Krogstad.

Čudi se koliko Helmer malo voli Noru kad zna što joj sve može učiniti, a ipak mu daje otkaz iako je pretpostavljao da mu Nora ništa nije rekla.

Krogstad obaviještava Noru da ništa neće iznositi u javnost, sve će ostati između njih troje, a da zadužnicu, bez obzira hoće li mu Nora isplatiti dug, neće vratiti. Budući da je prošao sve što Nora prolazi, on joj savjetuje da joj ne pada na pamet ostaviti kuću i djecu ili nešto još gore, nego da pusti da se stvari smire. O onome što se dogodilo Krogstad je što je obzirnije moguće obavijestio Helmera u pismu. Nora misli da će ga tim pismom ucjenjivati, ali Krogstad joj objašnjava da mu nije potreban novac, već mogućnost postati poštovan građanin, mogućnost napredovanja. Od Helmera traži viši položaj i u sljedećih godinu dana vidi sebe kao zamjenika direktora banke.

Krogstad odlazi, ali ne ostavlja pismo. Ubacuje ga u poštanski sandučić.

Dolazi Kristina i Nora joj priznaje da je novac posudila od Krogstada i da je krivotvorila potpis te moli Kristinu da je zastupa. Kristina odluči otići Krogstadu razgovarati s njim kako bi tražio nazad svoje pismo jer je on nekada davno bio spreman sve učiniti za njezinu ljubav. Nora treba samo spriječiti Helmera da uzme pismo iz sandučića.

Nora se pretvara da je zaboravila ples koji će otplesati sutra na maskenbalu i moli Helmera da se cijelu večer ne bavi svojim poslovima, da ne otvara pisma, nego da joj pomogne uvježbati ples.

Nora neobuzdano pleše, a Helmer je neprestano ispravlja.

Dolazi gospođa Linde i izvješćuje Noru da Krogstad otputovao, ali da mu je ostavila pisamce. Nora je svjesna da joj je ostao još trideset i jedan dan ovakvoga života.

2. čin Nora Lutkina kuća Henrik Ibsen

Gospođa Linde nestrpljivo čeka Krogstada. Helmerovi su na zabavi kod susjeda. Kada Krogstad konačno dođe, predbacuje Kristini što ga je ostavila, a ona se pravda da je morala jer se trebala brinuti za bolesnu majku i braću. Sada kada je ostala sama, nudi Krogstadu zadjednički život bez obzira na njegovu situaciju i položaj. Rado bi se brinula za njega i njegovu djecu.

Krogstad odluči tražiti od Helmera pismo koje mu je poslao, ali ga Kristina od toga odgovara smatrajući da Helmer mora saznati istinu jer je dosta laži i Helmerovi to moraju razriješiti. Krogstad pristaje i sretan odlazi. I Kristina je sretna što će konačno imati dom i što će raditi za nečiju sreću i zadovoljstvo.

Helmerovi se, uz Norino silno protivljenje vraćaju s plesa.Helmer objašnjava Kristini, koja je željela vidjeti Norin kostim, kak je Nora ostavila dobar dojam plešući tarantelu i izazvala buran pljesak i da su ubrzo napustili zabavu usprkos Norinu protivljenju kako dojam ne bi oslabio.

Helmer odlazi upaliti svijeće, a Kristina uvjerava Noru da mora sve reći mužu.

Kristina odlazi. Helmer se divi Norinoj ljepoti i govori o svojem čeznuću za njom i uzbuđenju koje u njemu izaziva.

Dolazi doktor Rank dobro raspoložen. Razgovaraju o zabavi, plesu i dobrom šampanjcu te o sljedećem krabuljnom plesu gdje će se Rank, prema svojim riječima, pojaviti nevidljiv. Rank se oprašta s Helmerovima, a Helmer odlazi pokupiti pisma iz sandučića. Primjećuje da je netko Norinom ukosnicom pokušao otvoriti sandučić. Među pismima pronalazi Rankovu posjetnicu s crnim križem iznad imena kojom najavljuje svoju smrt. Iako mu je žao što će izgubiti prijatelja, Helmer zaključjuje da je tako možda najbolje, za Ranka sigurno, a možda i za njih jer će sada biti sami.

Nora ga odlučno podsjeća da mora otvoriti pisma. Unezvjereno se odijeva i želi pobjeći svjesna da Helmer čita Krogstadovo pismo. Dok pokušava izaći kroz predsoblje, Helmer je zaustavlja bijesan zbog sadržaja pisma i ne dopušta joj odlazak.

Optužuje ju da je razorila njegovu sreću i uništila mu budućnost. Uspoređuje Noru s njezinim ocem i očajava jer će njegov ugled biti uništen, a on zbog lakoumne žene u rukama besavjesnog čovjeka. On će ipak pokušati umiriti Krogstada, a od nje očekuje da se pred drugima ponaša kao i do sada. Zabranjuje joj odgajati djecu.

Služavka donosi pismo za Noru, ali ga Helmer otvara i pročitavši ga, sretan uzvikuje da je spašen. I Nora je, naravno, spašena. U pismu Krogstad vraća Nori ugovor i piše da se kaje i žali zbog ucjene.

Helmer baca ugovor i pisma u vatru i „velikodušno“ oprašta Nori. Zna da je sve učinila iz ljubavi prema njemu, ali da se odsada treba uvijek oslanjati na njega, on će je voditi i štititi. Traži od nje da zaboravi teške riječi koje je izgovorio.

Nora sve prihvaća hladno i zahvaljuje se na oproštenju. Odlazi u sobu i presvlači se („Dosta je bilo maskerade“).

Helmer zadovoljan šeta oko vrata sobe diveći se toplini i udobnosti njihova doma u kojem bi se ona trebala osjećati zaštićenom jer je on čuva. Ponavlja da joj je oprostio, a to ga još više čini muškarcem. Svojim praštanjem on kao da ju je ponovno donio na svijet. Ona je tako u dvostrukom smislu postala njegova svojina – njegovo dijete i njegova žena za koju će se on, nemoćnu i slabu, brinuti.

Nora, potpuno odjevena i hladnoga izraza lica, izlazi iz sobe tražeći od Helmera da ozbiljno razgovaraju što u osam godina braka nikada nisu činili. Helmer smatra da ozbiljni razgovori nisu za nju.

Nora okrivljuje muža i oca da je nikada nisu voljeli, nego im je bilo ugodno misliti da je vole. Nametali su joj svoje zamisli i ukus i igrali se njome kao što se ona igrala svojim lutkama. A ona je za njihovu ljubav sudjelovala u predstavi. Nije bila sretna, bila je samo vesela, a njihova je kuća bila samo kućica za lutke u kojoj je ona bila Helmerova lutka, a njihova djeca njezine lutke.

Helmer se donekle složio s Norom, ali smatra da je sada prošlo vrijeme igre, a dolazi vrijeme odgoja – i za djecu i za nju.

Nora prihvaća ideju da je došlo vrijeme odgoja, ali ne onako kako je Helmer mislio. Ona shvaća da samu sebe mora odgojiti, da joj nitko u tome ne može pomoći i usprkos Helmerovim zabranama i ucjenama kako napušta svoje najsvetije dužnosti prema njemu i djeci, prema religiji i društvu odlučuje otići, prvo Kristini, a onda u svoj zavičaj. Ondje će naučiti misliti svojom glavom.

Govori mužu da ga više ne voli i da nije čovjek kakvim ga je smatrala, već sebična osoba koja misli samo na sebe i što će drugi misliti o njemu. Shvaća da je godinama živjela s potpunim strancem.

Helmer joj obećava da će se promijeniti, no ona to ne prihvaća i daje mu potpunu slobodu. Vraća mu prsten i odlazi govoreći mu da će se vratiti ako se dogodi čudo, promjena u obojima i iskrenost koje nije bilo.

Dok se čuje lupa vratima na Norinu odlasku, u Helmeru se budi nada da će se čudo možda ipak dogoditi.

 

 Nora Lutkina kuća Henrik Ibsen – likovi:

Nora – protagonistica drame

Na početku drame Nora se čini posve zadovoljnom. Prihvaća muževljevo tepanje, uzbuđeno govori o dodatnom novcu koji će donijeti njegov novi posao. Razigrana je, poput naivnog djeteta koje ne zna što se događa izvan kuće. Uživa u društvu svoje djece i prijatelja. Ne ponaša se kao da joj smeta uloga lutke o kojoj se brine netko drugi, a zauzvrat se prema njoj odnosi kao prema djetetu.

Kako se drama razvija, Nora otkriva da nije samo „glupa djevojčica“, kako je Helmer naziva.

Razumije poslovne podatke koji se odnose na dug u koji je upala kako bi sačuvala Helmerovo zdravlje što pokazuje da je inteligentna i da zna poslovati i izvan običnog poslovanja jedne domaćice. Godinama je tajno radila kako bi uspijevala otplaćivati rate duga što dokazuju da je Nora vrlo odlučna i ambiciozna. Činjenica da je bila spremna prekršiti zakon kako bi osigurala Helmerovo zdravlje pokazuje hrabrost. Krogstadova ucjena i strahovi koje je ta ucjena izazvala ne mijenjaju Norinu prirodu.

Iako je hrabra, ambiciozna i odlučna, njezin se muž prema njoj odnosi pokroviteljski, smatra da je nesposobna brinuti se za sebe, da je rastrošna i djetinjasta. Uživa u njezinom pjevanju i plesu, uči je kako plesati i kako se ponašati. Pri kraju drame Nora shvaća da je svojem mužu, i ocu prije toga, služila samo kao igračka kojom su se mogli igrati, zapovijedati joj i osjećati se uz nju moćnima i potrebnima.

Helmerova je sebična reakcija, nakon što je saznao za Norinu prijevaru i krivotvorenje potpisa, bila konačni katalizator za njezino buđenje. No, već u prvom činu Nora pokazuje da nije potpuno nesvjesna da joj je način života u sukobu s njezinom pravom osobnosti. Ona prkosi Torvaldu u sitnim stvarima, skrivećki jede slatkiše, a onda laže da to ne radi.  Kako se drama odvija, Norina svijest o  vlastitom životu i vrijednosti raste, a njezina potreba za pobunom kulminira u napuštanju muža i djece kako bi pronašla sebe i svoju neovisnost.

Torvald Helmer – Norin muž.

Helmer smatra da je uloga muškarca u braku zaštititi i voditi svoju ženu. On se prema svojoj ženi odnosi kao otac, savjetuje je banalnim, moralističkim izrekama, ne doživljava je kao ravnopravnu osobu. Zamišlja sebe kao spasitelja koji će svoju ženu spasiti od neke užasne opasnosti riskirajući svoj život, a ona će mu čitavoga života zbog toga biti zahvalna i ponizna.

Iako Helmer koristi moć u svom odnosu s Norom, i odnosi se prema njoj kao prema djevojčici, čini se da je zapravo mnogo slabiji i djetinjast karakter. Njegov prijatelj dr. Rank u jednom ga trenutku karakterizira  kao vrlo zahtjevnog i razmaženog čovjeka koji se ne može suočiti s bilo čim ružnim. Ovo dokazuje da je Helmer, u stvari, poput djeteta koje mora biti zaklonjeno od stvarnosti svijeta.

I drugi su njegovi postupci kukavički i djetinjasti. Krogstada ne želi otpustiti zbog njegova nemorala, nego zbog njegova previše prijateljskog ponašanja prema Helmeru kojim pred drugima pokazuje da nema previše poštovanja prema njemu. Helmeru je, općenito, najbitnija njegova „čast“, slika koju će ostaviti pred drugima. Ugled mu je bitniji od želja vlastite supruge.

Saznavši za Norinu pronevjeru, najbitnije mu je kako će reagirati društvo, optužuje Noru da ga je uništila i zabranjuje joj odgajati djecu. Međutim, zbog ugleda očekuje od nje da se izvan kuće ponaša kao da se ništa nije dogodilo.

 

Krogstad – Odvjetnik koji je išao u školu s Helmerom i ima podređenu poziciju u banci u kojoj je Helmer potpredsjednik. Njegova loša djela proizlaze iz želje da zaštiti svoju djecu od prijezira, no on je ipak i potpuno spreman za nemoralnu taktiku kako bi ostvario svoje ciljeve. Njegova spremnost dopustiti da Nora pati u gledatelju izaziva zgražanje, ali njegove tvrdnje da suosjeća s njom i da točno iz iskustva zna kako se ona osjeća može nas natjerati da ga donekle i žalimo.

Kao i Nora, Krogstad je osoba kojoj je društvo nanijelo nepravdu. I on i Nora počinili su isti zločin: krivotvorili su potpis. Iako je prekršio zakon, Krogstadov je zločin relativno malen, ali ga je društvo proglasilo kriminalcem i obilježilo ga da se nikada ne može riješti te stigme.

Pod utjecajem svoje bivše ljubavi, gospođe Linde, oslobađa Noru duga i ponovno pronalazi nadu.

Gospođa Linde – Norina prijateljica iz djetinjstva. Kristine Linde je praktična, prizemljena i razumna žena.

 

Dr. Rank – Torvaldov najbolji prijatelj.

Stoički prihvaća svoju bolest i svoju sudbinu. Dobroćudan je i dobronamjeran. Prema Nori gaji velike simpatije i čini se da je bolje poznaje od njezina muža.

Nora Lutkina kuća Henrik Ibsen – lektira

Henrik Ibsen biografija

Nora Lutkina kuća Henrik Ibsenstranica za download nekoliko lektira istog djela