Opanci dida Vidurine Mile Budak
Bilješke o piscu:
Mile Budak rođen je 1899. godine u Lici u selu Sveti Rok. Osnovnu školu pohađao je u svom rodnom mjestu, u Sarajevu je završio gimnaziju, a zatim studirao pravo u Zagrebu.
Tijekom sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu bio je ranjen, ali prije nego se izliječio ponovno su ga poslali u rat. Bio je i ratni zarobljenik, a do 1919. u logoru u Italiji.
Poslije povratka, te nakon što je završio studij, otvorio je odvjetnički ured koji se nalazio u Zagrebu. U politici je sudjelovao kao član Stranke prava, a jedno vrijeme je bio i na čelu stranke.
1932. godine na njega je u Zagrebu pokušan atentat, ali ga je preživio. 1933. godine odlazi u emigraciju, iz koje se vratio 1938.
Ministar bogoštovlja i nastave postao je 1941. godine u NDH, od 1943. u ministarstvu vanjskih poslova.
Iz politike se povukao jer se nije slagao s Pavelićem.
6. svibnja 1945. pobjegao je s vladinim dužnosnicima i ministrima iz Hrvatske, ali su ga engleske vojne vlasti predale jugoslavenskim partizanima.
Partizanski vojni sud osudio ga je na smrt, otpužen je da je ratni zločinac.
Značajnija djela: Opanci dida Vidurine, Pod gorom, Na Veliki petak, Privor, Vučja smrt, San o sreći I, II, Izabrane pripovijesti (novele i pripovijesti); Ratno roblje I, II, (memoarske i autobiografske proze) Na vulkanima I, II; Rascvjetana trešnja HV, Na ponorima, Ognjište LV Kresojića soj I-III (romani).
Opanci dida Vidurine Mile Budak
Sadržaj
Markić je lički seljak koji nakon povratka iz Amerike počinje uvoditi novosti u načinu kako se gospodari imanjem.
Suprotstavlja mu se njegov otac, starac Vidurina, jer smatra kako da svoj novac bezrazložno, te da su mnoge stvari koje rade nepotrebne.
Njegovi nazori su zastarjeli i sumnjičavo gleda na ono što nije tradicionalno, jer se boji kako ću takve stvari uništiti tradiciju života na selu. Prigovara mu jer obuću i odjeću kupuje u trgovini, a može se napraviti kod kuće, također se ne slaže s njegovim čestim odlascima u grad jer u gostionici gubi vrijeme sa svojim društvom, ponekad se ondje objeduje; a za starca Vidurinu to je nezamislivo i rasipanje novca.
Sin nije slušao oca jer ga smatra ga zaostalim i zadrtim seljakom koji ništa ne zna i koji nije ništa ni vidio u svom životu jer je čitav svoj život proveo u svom selu, a posebno ništa ne zna kada se radi o upravljanju imanjem na napredan način.
Njihovi odnosi su zategnuti, ali pred drugima, svojim istomišljenicima, starac Vidurina brani svog sina, te govori kako će mu takve „američke“ ideje brzo prestati dolaziti na pamet.
Svoja uvjerenja o štetnosti prihvaćanja onoga iz inozemstva, Vidurina je pokušao prenijeti na svog unuka, Miću, šesnaestogodišnjeg dječaka.
Dječak voli i poštuje svog djeda Vidurinu, mu se njegovi savjeti čine zastarjeli.
Jedan dan između djeda i unuka vodi se razgovor u kojem dječak kao mlađa generacija objašnjava djedu svoje poglede na svijet, taj razgovor odvija se za vrijeme njihovog zajedničkog pravljenja opanaka; dječak skida nožem dlaku koja se nalazi na ovčjoj koži, dok djed od kože pravi oputu, uske vrpce koje će se kasnije iskoristiti za izradu opanaka.
Dječak mu pokušava objasniti kako mu opanci neće trebati jer mu je otac kupio čizme u gradu.
Tada dolazi i Markić, dječakov otac, te prigovara starcu zbog čega vrijeme troši na izradu opanaka kada se puno bolja i modernija obuća može kupiti u gradu, dok starac Vidurina misli kako te čizme nisu dovoljno kvalitetne, te će ponovno biti potrebni opanci, a i doći će vrijeme kada neće imati novca.
Dječak i starac nisu uspjeli završiti opanke zbog djedove bolesti, Mića ih je zamotao i pospremio na tavan.
Tijekom djedove bolesti dječaku je bilo teško, provodio je vrijeme s djedom, tješio ga i govorio kako će zajedno napraviti još mnogo toga.
Nažalost, to se nije ostvarilo jer je djed umro. Dječak je jako patio svog smrti djeda jer ga je jako volio. Pokazalo se kako su se djedova predviđanja ostvarila; ubrzo je nestalo novca koji je Markić zaradio u inozemstvu, više nije kupovao u trgovini, te se razmišljalo o tkanju platna, sijanju konoplje i lana, te o povratku životu na način kako se prije živjelo.
Čizme koje je Markić kupio dječaku su bile iznošene, a druge se nije moglo kupiti zbog nedostatka novca. Dječak je rekao ocu kako ga je djeda naučio izraditi opanke, što je Markića začudilo, te mu je rekao ako misli imati obuću i ne hodati bos, neka dovrši opanke.
Na taj način unuku se vratila svijest o vrijednosti tradicije i kulture.
Opanci dida Vidurine
Vrsta djela
Opanci dida Vidurine je novela regionalnog karaktera, iznosi probleme jedne regije, a u ovom djelu je to Lika.
Opanci dida Vidurine Mile Budak
Kompozicija
Novela sadrži četiri cjeline. U prvoj cjelini opisan je sukob u razmišljanju o načinu života kakav se živi na selu između starca Vidurine i njegova sina Markića.
Druga cjelina donosi opis razgovora starca Vidurine i njegova unuka Miće, te je vidljiva generacijska razlika.
Treća cjelina opisuje je odnosa djeda i Miće za vrijeme djedove bolesti, a u naglašena je obiteljska povezanost. Četvrta cjelina je zapravo rasplet, ostvaruje se ono što je predvidio »dida« Vidurina.
Opanci dida Vidurine Mile Budak
Tematsko-idejni sloj
Tema novele je opis života seoske ličke seoske obitelji za vrijeme industrijalizacije u sredinama koje su patrijarhalne.
Prikazana su tri naraštaja; djed je predstavnik tradicijskih pogleda, domoljub je, protivi se onome za što smatra kako bi moglo imati negativan učinak na moral i tradiciju njihova način života.
Markić, sin je predstavnik novog načina razmišljanja.
Mića, unuk je predstavnik najmlađe generacije koja već živi na nov način života i koji se jako razlikuje od djedovog.
Opanci dida Vidurine Mile Budak
Prostor i vrijeme
Radnja je smještena u Lici, sela se nalaze podno Velebita.
Priroda je idilična, ljudi žive od zemljoradnje i stočarstva i ponosni su na svoju prošlost. Mnogi odlaze u inozemstvo zbog teških uvjeta života kako bi si omogućili kvalitetniji život.
Vrijeme – radnja se događa krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Opanci dida Vidurine Mile Budak
Jezik i stil
Jezik korišten u noveli Opanci dida Vidurine sadrži elemente lokalnog govora. Likovi se koriste štokavskom ikavicom koja je karakteristična za Ričice, Lovinac, Sveti Rok tea ostala sela u tom dijelu Like.
Pojavljuju se i poslovice, mudre izreke, a u dijalozima rečenice često imaju preneseno značenje.
Opanci dida Vidurine Mile Budak
Likovi
VlDURINA – starac koji ima tradicionalne poglede na život. Osnovna mu je vrijednost čuvanje tradicije i baštine, odnosno od utjecaja ljudi koji dolaze iz inozemstva. Često ismijava njihov „novi“ način razmišljanja.
Ipak, cijeni ono sto smatra korisnim, kao što je korištenje željeznog pluga prilikom obrade zemlje. Ne shvaća kupnju odjeće koja se proizvodi u tvornici, trošenje novca na nekakve sitnije luksuze… Uvijek ističe kako domaći proizvodi imaju prednost pred onim tvorničkim. Pokušava svoja razmišljanja prenijeti na svoga unuka.
MARKIĆ – sin starca Vidurine, radio je jedno vrijeme u Americi, dolazi u sukob u razmišljanjima s ocem jer novac ulaže na način koji njegov otac ne odobrava.
Starac se ne slaže ni s njegovom kupnjom odjeće, Markić smatra kako je njegov otac zaostao. Očeve riječi je shvatio nakon što je izgubio ušteđevinu zbog vlastite lakomislenosti.
MlĆA – unuk starca Vidurine, šesnaestogodišnji dječak, odrastao je u potpuno različitim uvjetima nego njegov djeda. Školuje ga njegov otac, kupuje mu obuću i odjeću, on ne nosi onu ručne izrade.
Ne razumije djedovo neslaganje s postupcima njegova oca, ali jako voli svoga djeda, te se između njih razvio prisan odnos.
Teško je podnio smrt djeda Vidurine, zbog uspomene na svog djeda i ljubavi koju je osjećao prema njemu nastavio je s tradicijom i kulturom svojih korijena.