Orlovi rano lete Branko Ćopić
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Lektira Orlovi rano lete
kratak sadržaj prepričano:
Orlovi rano lete Prvi dio. Učenicima u četvrtom razredu nakon omiljene učiteljice Lane dolazi neugodna promjena u vidu starijeg strogog čovjeka kojeg odmah prozivaju: gospodin Paprika. On je bio uvijek loše volje što je najavljivao i svojim konstantno namrgođenim licem. Isticao se svadljivim temperamentom, a podbuhlo lice i crveni nos su odavali da je bio sklon alkoholu. Djeca su se inače, kad nisu bila u školi, igrala u Prokinom gaju, velikoj i zapuštenoj šumi. To se sve prostiralo ne tako daleko od podnožja planine. Njihovo omiljeno mjesto bila je zaravan zvana Tepsija. Vođa dječaka koji su
se tamo igrali bio je Jovanče, a pokraj njega su još družinu sačinjavali Lazar Mačak, Stric i Nikolica s prikolicom. Svatko je bio po nečemu poseban ili po nekoj osobini ili je znao nekavu specifičnu vještinu. Ulogorili bi se uvijek u Tepsiji i družili po čitav dan. Gospodin Paprika je uvijek maltretirao djecu pa su počela bježati iz škole.
Nadimak profesoru je dao dječak Stric, inače najviši učenik u razredu, a kako je nadimak došao do učitelja, vođa Jovanče je preuzeo odgovornost i navukao bijes na sebe. Tako su svaki dan polako dječaci „hajdučke družine“ bježali iz škole i provodili vrijeme u Tepsiji. Svatko je morao polagati prisegu na grobu Jovančetovog šukundjeda. Zatim su gradili i kolibu za družinu, pseću kućicu u kojoj bi boravila kuja Žuja te ognjište za paljenje vatre. Uloga kuje Žuje odlično bi poslužila kao upozorenje na kakvog neželjenog posjetitelja. Nisu željeli da im itko njuška i sazna za skrovište. Vraćali bi se iz Tepsije u isto vrijeme kad su se ostala djeca vraćala kući, da roditelji ništa ne posumnjaju. Naravno da taj tajni plan nije mogao biti dugog vijeka. Prvo je na tajni logor naišla djevojčica Lunja, koja je konačno i postala član družine. Nakon mnogo pokušaja tjeranja i njezinih tvrdoglavih ostajanja iz iskrene zanimacije. Zatim se potužio učitelj Paprika da djeca izostaju s nastave pa je tako priča došla do roditelja. Poljar Lijan je dječake i uhodio kad su roditelji saznali da idu u šumu umjesto škole.
S lukavim Lijanom je bilo u tim uhođenjima i smiješnih zgoda. Kao, primjerice, kada je uhodeći upao u jamu. Bilo je i manje smiješnih događaja, poput onoga kad su ih roditelji, nakon organizirane potjere, opkolili točno u skrovištu. Nestašni dječaci su im odgovorili krumpirima. Na sreću, naišao je Nikoletina Bursać, jedan seoski momak, koji ih je spasio od kazne. Poslije toga, zbog opetovanih pritisaka, učitelj Paprikla je bio smijenjen, a na njegovo mjesto se opet vratila iz grada omiljena učiteljica Lana. To je ujedno bio i kraj hajdučenja družine i svi su se tako vratili u školu. Prvi dio romana završava čekanjem proljeća i pojavom rata.
Orlovi rano lete Drugi dio. Učiteljica Lana svoje učenike obavještava o početku rata i bombardiranju Beograda. I Nikoletina Bursać, svojevrsni zaštitnik dječaka, odlazi putem rata. To je sve bilo točka u kojoj je djetinjstvo zaustavljeno. Odjednom je njihov zadatak, umjesto igre, bilo promatranje neprijatelja. Okupatori su dotle mučili, krali i ubijali. Dječaci su ozbiljno prionuli pomaganju putem motrenja i obavještavanja seljana o približavanju. Tako su pomogli Nikoletini da se na vrijeme spasi. Bili su vrijedni u svojoj aktiviranosti i koristili su dimne signale za obavijesti seljanima.
Dječak Stric se od njih svih prvi izložio realnoj opasnosti koja je, na sreću, završila samo s njegovim propucanim šeširom. Učiteljica Lana, Lijan i Nikoletina su spas našli u njihovoj pećini, zahvaljujući Jovančetu i Mačku. Ta ista pećina poslužila je kao skrovište partizanima pa su i dječaci postali pravi mali partizanski kuriri. Nakon toga odlaze dječaci u rat s nadom da će se vratiti u svoj gaj i svoju Tepsiju.
Lektira Orlovi rano lete
Mjesto i vrijeme
Dječji roman Branka Ćopića je smješten u selo Lipovo u bosanskoj krajini, a u vrijeme pred samo otpočinjanje Drugog svjetskog rata.
Lektira Orlovi rano lete
O djelu
Glavna ideja i tema je već očita iz samog naslova. Naime, kako su orlovi i sokoli uvijek bili simboli slobode u narodonoj poeziji, tako su djeca iz priče prerano raširila svoja krila i postali poput pravih orlova. Surova realnost ih je prerano otkinula od bezbrižnosti, veseljem prožetih pustolovina i ostalih ljepota nesputanog djetinjstva. Ono neizrečeno, pouka nama svima, jest da ratne strahote možda mogu naprasno prekinuti djetinjstvo, ali ne i pravo prijateljstvo.
Slike u romanu su protkane vedrinom i dječjim pogledom, kao i humorom. Prvi dio romana obiluje šaljivim situacijama. Krase ga, također, bogate stilske figure.
Lektira Orlovi rano lete
Likovi
Jovanče. Glavni harambaša družine, najcijenjeniji, najodlučniji i nahrabriji od svih ostalih. Unuk je pokojnog harambaše Jovana, čiji se grob nalazio na samom krajuProkinog Gaja .
Stric. Pravo ime mu je Stevo, ali je dobio nadimak Stric, jer je najviši od svih. Domišljat i duhovit dječak koji dosjetkom reagira na učiteljevu okrutnost. Hrabar je i zamalo završava propucan, no srećom, pretrpio je samo njegov šešir.
Lunja. Jedina djevojčica u grupi koja se lukavstvom infiltrirala u skupinu kad ih je razotkrila, inače bi to vjerojatno bilo nemoguće. Uvijek je pratila šutke dječake u onome što rade, promatrala ih je dok bi se igrali. Pronalazila bi ih i u raznim nepodopštinama, ne samo stvarima poput pecanja oko rijeke, nego i u krađama lubenica i traženju ptičjih gnijezda. Znali su vikati na nju, zaprijetivši čak kamenjem, ali znatiželjna plaha djevojčica samo bi se nakratko sklonila iz vidokruga i već kad bi je dječaci smetnuli sa uma, ona bi provirila iza nekog žbuna ili šuškajući izlazila iza visokog kukuruza. Bila je zaljubljena u Strica. U drugom dijelu romana se, pak, zaljubila u Jovančeta.
Lazar Mačak. Najveći majstor u skupini. Nadimak Mačak je bio dobio jer je volio sve pomno istraživati kao kakva mačka.
Đoko Potrk. Najbrži od svih u skupini i glavni pjesnik među njima. Nadimak Potrk je dobio jer je jako volio trčati.
Poljar Lijan. Znao se pretvarati i ulagivati. Njegov zadatak, uvjetno rečeno, je bio da luta uokolo i proganja djecu iz tuđih voćnjaka ili vinograda i da im zabranjuje pecanje riba. Boreći se vječito s nestašnom djecom i sam je vjerojatno podjetinjio pa se znao upuštati u prava dječje nepodopštine, smicalice te doskočice. Međutim, nikako nije bio zločestog ponašanja, niti ikad surov prema djeci.