Paunaš Tito Bilopavlović
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Tito Bilopavlović bilješka o piscu:
Tito Bilopavlović je rođen 1940. u Novoj Gradiški. Kao dijete je sanjao da će biti književnik, a otkad je to postao želi samo jedno: Da opet bude dijete. To mu je djelomice uspjelo samo u knjigama za djecu i mladež:
‘Paunaš’, ‘Kutija za male i velike igračke’, ‘Filipini iza ugla’, ‘Otmica Labinjanki’. Za djelo Paunaš je nagrađen republičkom nagradom ‘Grigor Vitez’. Odrasli ga znaju po još deset knjiga, te po pisanju u uglednim novinama. Bio je urednik biblioteka za djecu: ‘Smib’ i ‘Modra lasta’.
Paunaš Tito Bilopavlović O djelu:
- knjižavna vrsta: zbirka pripovijedaka
- mjesto radnje: vjerovatno rodni kraj pisca; mjesto oko Nove Gradiške
- vrijeme radnje: period nakon Drugog svjetskog rata (s time da se smatra da je djelo jednom polovicom autobiografsko)
- glavni likovi: dječak Ivan i njegovi prijatelji (Dorić, Mokro, Gorda i Ćoro)
- ostali likovi: Ivanov otac, Anica, Lili, Tonković, dječak Joško
Paunaš Tito Bilopavlović Kratak sadržaj:
Knjiga započinje pričom Vagabundi u kojoj nam se predstavlja dječak Ivan koji se doselio pored ciglane te se upoznaje sa skupinom dječaka koje njegov otac naziva “vagabundi”. Ivan na prvi pogled uviđa da se neće slagati s tom ekipom zbog tolikih suprotnosti: Ivan je bio čist i uredan – sve što oni nisu. No, s vremenom su Gorda, Dorić, Ćoro i Mokro postali Ivanovi najbolji prijatelji.
Sljedeća priča u djelu Paunaš zove se Kradljivac te govori o tome kako je Ivan učinio zlo ukravši nalivpero jednoj djevojci u školi čime je ponizio obitelj. Sljedeće što se događa je da je Ivan primio u drvarnicu jednog čovjeka, oca jednog od svojih prijatelja, da bi se ovaj naspavao i otrijeznio da ne dolazi kući pijan. Međutim, Ivan ubrzo shvaća da su odrasli pokvareni i nezahvalni tako što idući dan primjećuje da je iz drvarnice ukradena sjekirica koja mu je mnogo značila. Kasnije dolazi do spoznaje da je tu sjekiricu otac prijatelja koji je prespavao u toj drvarnici dao svom sinu Dušku.
Sljedeći dan Duško je sav sretan priopćio Ivanu vijest o svojoj novoj sjekirici za koju je ovaj odmah primjetio da je njegova. Kako je Duško inače bio siromašan, Ivan je to shvatio kao da mu je on poklonio sjekiricu i time ublažio grižnju savjest zbog ukradenog nalivpera.
Treća i najpoznatija priča u knjizi Paunaš je istoimena pripovjetka Paunaš u kojoj dolazi do borbe između Ivana i njegovih prijatelja i dječaka iz drugog kraja grada jer su Ivanu htjeli ukrasti praćku koja je zapravo bila njegova najdraža igračka. Dodatna snaga za borbu dolazila je od podrške djevojčice Anice u koju je Ivan bio zaljubljen. Na kraju je uspio ponovno osvojiti svoju praćku i u povratku kući, ljut i u naletu adrenalina, pogodio je pticu na susjednom krovu. Kada je ova pala pred njega, shvatio je da je to bijeli golub paunaš, sličan onome kojeg ima kod kuće. Zbog sažaljenja, uzeo je ovog goluba kući da bi se brinuo za njega i pomogao mu da se oporavi. Bez obzira na dobre želje malog Ivana, golub je uginuo. Obuzet tugom, odlučio je pokopati goluba u voćnjak u čemu ga je “ulovila” Anica koja je ostala zaprepaštena i vikala na njega da je loša osoba zbog čega je Ivan sada bio još tužniji.
Sljedeća pripovijetka u djelu Paunaš nosi naziv Vilina kosa i benzinsko bure kada je opisan Badnjak na koji Ivan kiti božično drvce u toplini svog doma. Najednom spazi vilinu kosu za koju odluči da ga podsjeća na bajke. Događaj nakon tog jest da Ivan i njegovi prijatelji odluče posramiti dječake iz društva Malčani tako što će zapaliti benzinsku bačvu koja je napunjena eksplozivom, a zadužen da potpali eksploziv bio je upravo Ivan. Morao je pričekati da njegovi roditelji zaspe kako bi se mogao iskrasti. To je potrajalo duže nego što je planirano i zato što se pojavio tek kasno, Ivanovi su prijatelji mislili kako ih je ovaj izdao. Kada je Ivan stigao do bačve, shvatio je da je netko drugi već potpalio eksploziv te došao do zaključka kako njegovi prijatelji nisu pouzdani, ali da ne može bez njih niti bez svojih roditelja.
U priči Lov na srebrnog srndaća Ivan sluša istinitu priču svog oca koji mu govori o srni sa srebrnim krznom.
Peta priča, Jahačeva slava, govori o Ivanovom prvom iskustvu jahanja konja. Nažalost, kraj nije toliko bajan kada Ivan pada sa konja u stajski gnoj.
Iz Limenke Limunade saznajemo kako su dječaci iz Ivanova društva, “Ciglari”, u blizini ciglane pronašli neku limenku čudnog porijekla. Nagađanja su bila mnoga: da je to možda zaostla bomba iz rata ili limenka limunade poslana od UNRR-a kao pomoć ljudima nakon rata. Uporni, odlučili su doznati radi li se zaista o bombi te položili limenku u vatru dok su se oni povukli u zaklon. Anica, koju je Ivan doveo sa sobom, nije više imala strpljenja. Nazvala je dječake kukavicama i krenula razgrtati žar štapom kako bi došla do limenke koja je u tom trenu eksplodirala. Nasreću, Anici se nije dogodilo ništa. Grad je o tom događaju pričao još neko vrijeme, a za limenku se nikad nije saznalo je li doista bila bomba koja nije bila napunjena do kraja ili samo limenka koja je eksplodirala.
Sljedeća priča nosi naslov “Prva cigareta” koji zapravo i navodi temu ove pripovijetke. Sve ne pušače smatrani su mlakonjama stoga su odlučili kako bi trebali početi pušiti. Cigarete su im uzrokovale mučninu. Ono najgore jest što ih je Anica izdala Ivanovu ocu koji ih je uhvatio na dijelu. Dok su se svi razbježali, jedino Ivan nije znao što učiniti u tom trenu zbog čega je osjetio snagu očeve ruke.
Ulaz strogo zabranjen priča nam o životu dječaka Nikice. Nitko nije htio prihvatiti Nikicu u svoje društvo. Da dokaže da je najhrabriji od svih jednog je dana, na nagovor jednog dječaka, ukrao s ciglarske sušare natpis koji zabranjuje ulaz dječacima mlađim od 15 godina. Pokisnuo je zbog čega se razbolio i umro.
U pripovijetci Plave pletenice kao ledenice doznajemo sve o Ivanovoj prvoj velikoj ljubavi. Zaljubio se u djevojčicu plave kose. Čak se prestao družiti sa svojim prijateljima s kojima se djevojčica sprijateljila dok je on tijekom zimskih praznika sanjkama lutao za njom. Nakon što se jako razočarao u ljubav i odlučio da prezire ženski rod, izrazio je želju da se vrati među “Ciglare”. No, oni su zahtjevali da Ivan ponovno pridobije njihovo povjerenje.
Moji veličanstveni izumi pripovijetka je o Ivanovoj želji da se proslavi svojim novim izumima. Jedan od njih bile su sanjke na jedra i prve klizaljke u gradu koje su uzrokovale ismijavanje odraslih. Ivan se na to nije obazirao te je nastavio sa svojim izumima. Jednog se dana klizao i dogodila se nesreća – propao je. Kao naručeni, u tom trenu pojavili su se Ivanovi stari prijatelji koji su ga spasili čime je obnovljeno njihovo prijateljstvo.
Dramski prvak priča nam o još jednoj Ivanovoj ljubavi, djevojčici Dunji. Želeći ju zadiviti, Ivan je odlučio glumiti u dramskoj predstavi koju je pripremao njegov razred. Međutim, to je krenulo nizbrdo. Publika je umrla od smijeha, a Ivan je došao do zaključka da ljubav koju osjeća prema Dunji i nije toliko velika i jaka da bi s njom bio u podužoj vezi.
Kada su puževi potpomagali nogomet govori o oduševljenju dječaka kada su prvi puta vidjeli pravu nogometnu loptu. Kada su saznali da mogu dobiti jednu takvu nogometnu loptu u zamjenu za trideset kilograma puževa, krenuli su u akciju. Naposlijetku su uspjeli te se uputili prema trgovini koja je vršila razmjenu da bi shvatili da je zatvorena. Nadajući se da će primopredaju obaviti sutradan, kutiju s puževima ostavili su ispred trgovine. Kada su se drugi dan vratili vidjeli su da su puževi pobjegli iz kutije i plazili uokolo zbog čega su se morali oprostiti sa svojom željom da će posjedovati pravu loptu. Nakon toga, odlučili su u svoje društvo primiti dječaka Tonkovića koji je bio najbolji u izradi krpenih lopta, no do tada ga nisu prihvatili zbog predrasuda prema njegovoj majci koju su nazvali Mona Liza iz Pariza zbog najlonka s crtom iza koje je nosila.
Priča Osvetnik u bijelom sedlu dovodi nas do još jednog sukoba. Ovaj put između “Ciglara” i dječaka Joška koji im se zamjerio kada je bacio ciglu među njih dok su sjedili u jarku i nazvao ih babama. Na kraju borbe, Joško im je rekao kako će ga zapamtiti kao osvetnika u bijelom sedlu. Da bi saznali značenje toga, Ivan i Ćoro odlučili su ga pratiti. Doznali su da je zapravo pričao o svinjarevoj kozi kojoj je udarcima Joško na bokovima zadao kvrge. Kada je Joško primjetio da ga se promatra, o tome je obavijestio svinjara koji ih je stao loviti kroz grmlje te im zadao mnoge modrice.
Veličanstvena Lili još je jedna ljubavna priča. Govori o djevojčici Lili (pravog imena Ljiljana) koja je privlačila pozornost svih dječaka, a prezime Verson nadjenulo joj je društvo iz razloga što se tako zvala fotografska radnja. Ivan ju je slijedio na biciklu te joj vikajući izražavao svoju ljubav. To je trajalo sve dok Lili nije sa svojim biciklom pala pod auto i završila ozlijeđena u bolnici. Ivan je ukrao za nju tri cvijeta te čekao ispred njene sobe buljeći u vrata, ne znajući što bi joj uopće rekao kada uđe.
Posljednja priča u djelu Paunaš nosi naslov Tužaljka za dimnjakom. Radnja je smještena dvadeset godina kasnije te autor navodi kako mu je sada u njegovom rodnom kraju sve nekako malo i skučeno. Jedina poveznica s njegovim djetinjstvom bio je dimnjak koji su se upravo spremali rušiti, a na njegovu mjestu izgraditi nešto drugo.