Pinokio Carlo Collodi
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Lektira Pinokio
Carlo Collodi biografija
Carlo Collodi je zapravo pseudonim talijanskog pisca, a njegovo pravo ime je Carlo Lorenzini. Rodio se 1826. godine u Firenzi. Pisao je komedije, školske novine, prevodio s francuskog, radio u knjižari kao prodavač. Borio se za slobodu Italije. Napisao je veći broj knjiga za djecu (“Manuzzolo”, “Giannettino”), a zbog
“Pinocchia” postao je poznat po čitavom svijetu. Knjiga o Pinokiju objavljena je na brojne jezike, a broji milijune izdanih primjeraka. Smatra se “najvećom knjigom za djecu na svijetu”. Dječjom književnosti u devetnaestom stoljeću dominira moralno poučavanje djece preko uzornih primjera. Kroz lik Pinokija, takva tradicija se prekida, on je povodljiv i neposlušan, ali od neposlušnog dječaka pretvara se u dobrog i poslušnog.
Lektira Pinokio
kratak sadržaj prepričano
Starac Čiljeđa je drvodjelja, nakon što pronađe lijepi trupac i počne ga tesati, trupac se počne glasati kao dijete. Čiljeđa je jako iznenađen, a nakon što se trupac oglasi treći puta, majstor pada na tlo. Dolazi starac koji se zove Đepeto, nadimak mu je Polendina zbog njegove vlasulje koja je žuta poput palente. Čiljeđu i Đepeta međusobno je posvađao glas koji se čuo iz cjepanice. Ipak se na kraju pomire, a Čiljeđa daruje Đepetu trupac. Đepeto je siromašan, i u svojoj kući počne djeljati kladu i izrađivati lutka. Nazvao ga je Pinokio. Lutak je bio neposlušan, skida mu vlasulju, plazi jezik, bježi od kuće. Lutku naraste nos sam. Kući ga vrati oružnik, a Đepeto mu zaprijeti zbog njegova ponašanja, netko je zatvorio Đepeta u zatvorsku tamnicu radi maltretiranja, a lutak ide kući. Kada se vratio kući Pinokio se susreće sa stogodišnjim Zrikavcem. Zrikavac zna govoriti i pokušava savjetovati Pinokija, no Pinokio ga zdropi o zid čekićem. Lutak je jako gladan, shvaća kako je Zrikavac bio u pravu. Nedostaje mu tata Đepeto, jer da je on tu ne bi bio gladan. Pokuša si pripremiti jaje, ali kada ga razbije iz njega izađe pile. Lutak zamoli u susjednom selu malo kruha, ali ga samo poliju vodom.
Promrzao se vraća kući, pokušava se osušiti i ugrijati uz peć i zaspe . Kako su mu noge bile drvene, zapale se i postanu pepeo. Ujutro se vraća Đepeto i pokuca, sav sretan Pinokio skoči da mu otvori, ali tada shvati kako nema nogu. Pinokio plače, a Đepeto dolazi u kuću kroz prozor. Donio je Pinokiju kruške, guli koru te ih lutak jede. Kako je bio još gladan, pojede i kore i srca, a Đepetu ne ostane ništa. Pinokio je obećao kako će poraviti svoje ponašanje. Tata Đepeto mu napravi nove drvene noge. Pinokiju je trebala školska početnica, a Đepeto je imao jedino svoj ogrtač koji je mogao prodati, što je i učinio, kako bi mu je kupio. Pinokio počinje shvaćati njegovu dobrotu. Putem do škole razmišlja na koji način će doći do novca i kupiti ocu ogrtač. Ipak, nepromišljen je, proda svoju početnicu kako bi kupio ulaznicu za kazalište lutaka. U kazalištu lutke su sretne sa svojim novim drvenim bratom. Poslije njihov gospodar Manđafoko odluči baciti drvenog Pinokija u vatru koja je sve slabija kako bi ispekao ovna. Pinokio zove tatu Đepeta kako bi ga spasio, ali njega nema. Lutkar je kihnuo što znači da se sažalio i da ga ipak neće baciti u vatru. Umjesto Pinokija, odluči u vatru baciti Harlekina, Pinokijeva novog prijatelja. Pinokio kaže kako će on u vatru umjesto Harlekina.
To omekša srce lutkara, pa ipak za večeru pojede polupečena ovna. Manđafoko je ipak bio dobra srca, pa je Pinokiju dao pet dukata od zlata da pomogne svom siromašnom ocu Đepetu. Nažalost, na putu susretne varalice, šepavu Lisicu, koja je glumila kako šepa i slijepog Mačka koji je glumio kako je slijep. Pinokio se pohvali dukatima. Kos koji je upozoravao lutka na varalice strada tako što ga je pojeo Mačak. Pinokija su prevarili pričom o čarobnoj zemlji, u toj zemlji kada se posade dukati, sutradan ih bude cijela gomila na stablima koja izrastu. Jedan dukat – jedno stablo, a Pinokio ima pet dukata, to znači pet stabala po petsto dukata. Lisica, Mačak i Pinokio svrate u gostionicu “Kod crvenog raka” nešto pojesti i odmoriti. Lisica i Mačak se prejedu, a jedino Pinokio ode spavati gladan i sanja kako će brati dukate sa stabala. Gostioničar ga budi u ponoć, treba platiti večeru, a Lisica i Mačak su pobjegli. Ostala su mu četiri zlatnika. Krene dalje po mraku i sretne Zrikavca koji ga savjetuje da ne povjeruje svakome što mu kaže i kako se tvrdoglavi dječaci uvijek pokaju. Pinokio ga ne želi slušati. Lutka presretnu dvojica razbojnika maskirani u vreće i hoće mu oteti dukate. Uspije pobjeći, jednom je odgrizao i ruku, a kasnije utvrdilo da je ipak mačja šapa. I dalje ga progone, a kada je već odlučio predati se ugleda bijelu kućicu na kraju šume i krene prema njoj. Na prozoru se pojavila vila, u tom trenutku razbojnici uhvate Pinokija, oko vrata mu svežu konop te ga objese na jedno stablo koje se zvalo Veliki Hrast.
