Bilješke o piscu: Pjesme Đura Jakšić
Đura Jakšić, rođen je u Banatu, 1832. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Segedinu. Ne završivši gimnaziju, posvećuje se najprije trgovini, a zatim želi razviti svoj slikarski talent, pa nastavlja likovno obrazovanje u Budimpešti. Jakšić ondje slika literarne motive; sudjeluje u mađarskoj revoluciji, nakon čega odlazi u Beograd, gdje živi u teškim uvjetima kao obični radnik. U Velikom Bečkereku ponovo se intenzivno bavi slikarstvom. Prvu priliku koja mu se pružila iskorištava i odlazi prvo u Beč, a zatim u München, kako bi kopirao stare majstore. Po povratku u domovinu naslikao je niz djela, pretežno sa povijesnim motivima. Budući da nije mogao živjeti od slikarstva, radi kao učitelj u provinciji, a zatim se nastanjuje u Beogradu, gdje se bavi različitim poslovima (nastavnik crtanja, korektor) i materijalno jedva veže kraj s krajem. Umro je u Beogradu 1878. godine.
Od 1853. godine najviše je svoje stvaralačke energije posvetio književnosti. Piše pjesme, drame i pripovijetke. Izraziti romantičar, Jakšić i u poeziji i u prozi slika jarkim bojama jake strasti i snažne emocije, zapadajući često u patetiku i retoriku. Naročito su mu drame — mahom povijesne i pjesme u stihovima — iskonstruirane u žanru »spletke i ljubavi«, pune nemirnih junaka koji stradaju zbog tuđe podlosti i izdaje: Seoba Srbalja (1863), Jelisaveta kneginja Crnogorska (1868), Stanoje Glavaš (1878). Osnovni mu je motiv ideja slobode i nacionalne slave, ali je pretežno lirik što mu onemogućava ostvariti scenski žive likove.
Više je uspjeha imao u pripovijestima, koje komponira u duhu romantičarske ljubavi za povijesne teme i zaplete u kojima glavnu ulogu imaju otrovi i drugi knjiški rekviziti. Pripovjedački talent potvrdio je ipak u prozama s više psiholoških zapažanja o seljacima i socijalnim prilikama (Seljaci, Sirota Banaćanka, Krivosečka mehana). Izražavajući napredna shvaćanja svoga vremena. Pisao je i satiričke pripovijetke i pamflete (Čiča Toma).
Svoju literarnu slavu duguje prije svega poeziji, kojom se nametnuo publici kao jedan od najpopularnijih ljubavnih i rodoljubnih pjesnika.
O DJELU
Pjesme Đura Jakšić
Svojom poezijom reagirao je na najaktualnije probleme svoga vremena. Napredan i osjetljiv na socijalnu i nacionalnu nepravdu, napisao je niz stihova u kojima je došla do izražaja njegova buntovna priroda i nesputano dinamičan duh.
Poštovatelj junaštva, znao se satirički gorko narugati novoj praktičnoj generaciji bez velikih ideja (Otac i sin, Padajte, braćo). Eksplozivan, našao je odgovarajući izraz i za najdublje osjećaje (Na Li p aru), posebno za svoju izrazito slikarsku vizionarnost (Ponoć, Veče).
Uzori su mu bili Zmaj, Byron i Petöfi, ali Jakšić je bez sumnje originalna pojava u srpskoj književnosti XIX. stoljeća, pjesnik bogatog rječnika i veoma opsežnog emocionalnog registra. Ispovjedni ton, otvorenost i iskrenost glavne su crte njegova literarnog profila, posebno uočljivi u njegovoj lirici.