Bilješke o piscu: Pjesme Gustav Krklec
Gustav Krklec rođen je u Udbinji kod Karlovca. Osnovnu školu pohađao je u Maruševcu (Hrvatsko Zagorje), a gimnaziju u Varaždinu, Zagrebu i Sušaku.
Poslije prvog svjetskog rata nastanio se u Zagrebu i radi u nizu zagrebačkih redakcija (do 1922. godine). Zatim odlazi u Beograd gdje je zauzimao istaknuto mjesto sekretara Beogradske burze i urednika »Nolita« (1929.-1933. godine).
Djeluje i kao urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske (kasnije »Zori«), surađujući u novinama serijom zapaženih feljtona i kritika.
Krklec se javio veoma mlad i odmah svratio na sebe pozornost javnosti i kritike (Lirika, 1919; Srebrna cesta, 1921).
Kontinuirano je objavljivao pjesme u časopisima, te je sastavljao i zbirke: „Nove pjesme“ (1923), „Ljubav ptica“ (1926), „Izlet u nebo“ (1928), „Sabrana djela I i II“ (1932), „San pod brezom“ (1940), „Darovi za bezimenu“ (1942), „Tamnica vremena“ (1944), „Izabrane pjesme „(1947), „Tri poeme „(1949), „Lirska petoljetka“ (1952) i „Izabrane pjesme „(1961), „List na vjetru „(1967).
Živahnost asocijacija i nepresušnu duhovitost uspješno je iskoristio i u poeziji za djecu, objavio je mnoštvo stihova u dječjim časopisima i slikovnicama.
Posebno su poznate njegove „Telegrafske basne“ (1952), namijenjene »velikoj i maloj djeci«.
Osim poezijom, bavio se redovito i feljtonistikom. „Lica i krajolici“ (1954), „Pisma Martina Lipnjaka iz provincije“ (1956), „Noćno iverje“ (1960), „Novo noćno iverje“ (1966).
SADRŽAJ Pjesme Gustav Krklec
Gustav Krklec javio se poslije prvoga svjetskog rata, te se smatrao velikom nadom naše poezije.
Neke njegove idilične melankolije su „Zavičaj“, „Bijeli grad“), ali najbolje pjesme iz te faze također sadrže istinski osjećaj izgubljenosti („Let“).
Razočaran svakodnevnim životom u svojoj okolini, dio njegove generacije tražio je spas u bijegu od stvarnosti.
Glazba mu je glavna opsesija, i to impresionistička i romantična glazba, koja je prebogata čarobnim zvukovima.