Bilješke o piscu: Pjesme Konstantin Miladinov
Konstantin Miladinov rodio se u Strugi. Brat je Dimitra Miladinova, inspiratora i organizatora borbe protiv grčkoga jezika u crkvi i školi, a za uvođenje narodnoga, slavenskog jezika. Osnovnu školu pohađao je u Ohridu; učitelj mu je bio Dimitar, koji se kasnije i brinuo o svom mlađem bratu. 1847. godine Konstantin je završio poznatu janjinsku »akademiju« (gimnaziju), gdje je uz grčki vrlo dobro naučio i francuski jezik. Poslije toga je radio kao učitelj u bitoljskom selu Trnovu. Od 1849. do 1852. godine studirao je klasičnu filologiju u Ateni. Nakon diplomiranja vratio se učiteljskom pozivu; radio je u bitoljskom selu Magarevu.
Zahvaljujući Dimitru i njegovim vezama, Konstantin je 1856. godine otputovao u Rusiju. U Moskvu je stigao u jesen 1857. godine i u njoj, s manjim prekidima, ostao sve do lipnja 1860. godine.
Za to vrijeme je marljivo studirao slavensku filologiju i ubrzano radio na kompletiranju i redigiranju zbornika narodnih pjesama koje su Dimitar i on prikupili u Makedoniji. Osim toga, sudjelovao je u uređivanju studentskog bugarsko-makedonskog književnog časopisa »Bratski trud«. Svoje pjesme počeo je objavljivati 1858. godine, 1859. godine u carigradskom časopisu »B’lgarski knižici«’; 1860. godine u »Bratskom trudu«; 1861. godine u beogradskom časopisu G. S. Rakovskog »Dunavski lebed«.
Iako je za svoj zbornik narodnih pjesama stalno dobivao vrlo laskave ocjene i obećanja, Konstantin je brzo shvatio da u Rusiji neće naći izdavača. Razočaran i duboko potišten zbog toga, uz to i teško bolestan (vlažna moskovska klima djelovala je razorno na njegova pluća, zahvaćena tuberkulozom još u djetinjstvu), odlučio se vratiti u Makedoniju.
Ali nije se vratio. Pred sam polazak iz Moskve Konstantin je dobio pozitivan odgovor na pismo koje je bio uputio J. J. Strossmayeru s molbom za pomoć i blagonaklonost. Poslije četiri mjeseca boravka u Beču, gdje je Strossmayer pregledao zbornik i pristao ga tiskati, Konstantin je krenuo u Hrvatsku. U Đakovu je čitav zbornik, napisan grčkom grafijom, prepisao u rusko-slavenskoj ćirilici i sastavio kratak, primijenjeni makedonsko-hrvatski rječnik. Kad je i s tim bio gotov, došao je, 12. siječnja 1861. godine , u Zagreb, gdje se kretao u krugu najistaknutijih hrvatskih naučnih, književnih i društveno-političkih radnika.
Pod naslovom B’lgarski narodni pesni zbornik je ugledao svijet 24. lipnja 1861. godine. Njegovo je značenje za makedonski narod i kulturu golemo. Osim 674 pjesme (oko 550 iz Makedonije i oko 100 iz Bugarske) zbornik sadrži i ovaj folklorni materijal: svadbene i godišnje običaje iz Struge i Kukuša, vjerovanja i predanja o osobama i mjestima u Makedoniji, poslovice i gatanke, narodna osobna imena i prezimena. U zborniku je i opširan Konstantinov Predgovor na struškom govoru (centralni makedonski dijalekt).
Konstantin je napustio Zagreb i Hrvatsku 18. srpnja 1861. godine, ali ni tada nije stigao u Makedoniju.
Saznavši u Beogradu da je zloglasni fenerski mitropolit u Ohridu Meletije optužio Dimitra Miladinova za antidržavnu djelatnost u korist Rusije i da su ga turske vlasti već uhitile, Konstantin je odmah krenuo u Carigrad. Ali ondje su i njega zatvorili.
Europsko javno mnijenje podiglo je glas protiv uhićenja braće Miladinov. Uslijedila je i oštra diplomatska intervencija velikih sila. Strossmayer je također uložio svoj osobni autoritet u dokazivanju Konstantinove nevinosti. Sve je, međutim, bilo uzalud. Podvrgnuti specijalnom režimu, braća Miladinov su umrla u carigradskoj zatvorskoj bolnici — Konstantin 18. siječnja 1862. godine, a Dimitar pet dana kasnije, 23. siječnja. Njihov je grob ostao nepoznat, jer su ih Turci sahranili u najvećoj tajnosti.
O DJELU Pjesme Konstantin Miladinov
Pjesme Konstantina Miladinova, ukupno 15, imale su presudnu ulogu u razvitku čitave makedonske novije književnosti. Ispjevane izvan i protiv tadašnjih pjesničkih kanona, u živom narodnom jeziku i pod najneposrednijim utjecajima narodne poezije, pjesme Konstantina Miladinova su stvalaračka negacija dotadašnje, i tadašnje, crkveno-didaktičke aktivnosti u Makedoniji. One su i službeni i stvarni početak posve nove ere u makedonskoj književnosti, moderne romantičarske poezije.
SADRŽAJ Pjesme Konstantin Miladinov
To su lirske pjesme, intimne i refleksivne. Proizašle su iz duboko emotivnog odnosa prema svijetu i životu, iz onog osjećaja nesnalaženja, izgubljenosti i razočaranja koji gotovo uvijek traži kompenzaciju u uspomenama iz djetinjstva i rane mladosti (Šupeljka — Svirala;
Ne-nepijan — Ne-trijezan; Skrsti — Procesija i dr.), u samoanalizi (Želanie — Čežnja; Dumanie — Razmišljanje; Galapče — Golubić i dr.), u fiktivnom svijetu raskošne prirode i idiličnog mira (Šupeljka; T* g a za jug — Tuga za jugom).
Iz tih razloga u pjesmama K. Miladinova mnogo više prevladavaju tamne boje, tiha sjetna, elegičnost i kontemplacija. Najbolji je primjer za to pjesma T’ga za jug.
Svojom iskrenošću i općeljudskim bolom, svojim izvanredno impresivnim slikama prirode i intimnog košmara, kao i općom atmosferom bezizlaznosti i očaja — ova je pjesma pjesnički domet ne samo K. Miladinova već i čitave makedonske poezije 19. stoljeća.