
Pjesme Vladimir Vidrić
Bilješke o piscu:
Vidrić, Vladimir (1875.-1909.), po zanimanju pravnik. Malo je pisao (jedina zbirka – Pjesme, 1907.), ali je vrlo značajan i izrazit pjesnik. Po vanjskom okviru svojih motiva pjevao je najviše o prošlosti: nižu se slike iz antičkog života egipćana, židova, grka, rimljana, i iz španjolske prošlosti, prisutna je srednjovjekovna tematikaa mnogobrojne su slike pejzaža. Tu se kriju obilježja Vidrićeva stava: na taj način snažnije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije. Jednostavnim izražajnim sredstvima i naglašenim slikarskim elementima izrazio je svoja napredna uvjerenja, teški problem hrvatske emigracije, klasne napetosti u društvu. Najsnažnije dojam u njegovoj poeziji ostavljaju slike prirode i pejsaža, ugođaji životne radosti, dionizijski zanosi za ljepotu, vino, užitak.Vidrićeva poezija ima svoju dubinu i kvalitete po kojima je odmah dobila svoje priznanje.
Pjesme Vladimir Vidrić Pjesme
Vladimir Vidrić
Izbor iz lirike
Roblje
Tema pjesme su robovi – obespravljeni ljudi bez slobode. Vizualnim slikama opisuje muku i tugu robova, dočarava njihovo žaljenje i plač u lađi za vrijeme sumraka, ta lađa je zapravo njihov zatvor. U pjesmi je prilikom pisanja korišten slobodan stih, ima pet katrena, raspoloženje je sjetno, a rima isprekidana. Glavna poruka pjesme je da bez slobode čovjek zapravo nije čovjek.
Dva pejzaža
Pjesma predstavlja najzanimljivije dostignuće pjesnika. Pjesma ima dva dijela, prvi i drugi pejzaž, a prikazuje stvaran život. Prvi pejzaž je prepun živosti, život buja: “U travi se žute cvjetovi, i zuje zlaćane pčele, za sjenatim onim stablima krupni se oblaci bijele”. Glagoli su iskorišteni za opis krajolika, a u drugom za opis radnje. U pjesmi prevladava vizualno, tri su katrena u prvom i pet katrena u drugom pejzažu, pisana je slobodnim stihom.
Mrtvac
U pjesmi “Mrtvac” pjesnik govori o prolaznosti života i smrti kao neizbježnoj. Opisuje smrt kao silu: “Ubila ga ruka silna, vječno jaka, vječno živa…” U njoj se pjesnik posljednji put slikovno izražava i početak je razvijanja misaone komponente. Po prvi puta dolazi do udruživanja slikovne i misaone komponente.
Jutro
Tema pjesme je zora koja sviće, sunce koje izlazi i njegove zrake. Glavno izražajno sredstvo pjesnika je slika. Opisan je predivni krajolik u jutro. Bog šume, Pan, pojavljuje se s prvim jutarnjim zrakama sunca, uskoro izlaze i Nimfe te započinju ples oko Pana. Svi zajedno slave novi dan.
Pjesnik je koristio vezani stih i obgrljenu rimu, raspoloženje je vedro, možda se po prvi puta koriste antički motivi.
Pompejska sličica
“Pompejska sličica” je pjesma u kojoj se opisuje pojavljivanje Nimfi u dubini šume. Početna dva katrena govore o njihovom dolasku, a druga dva o pejzažu. Osim vizualnih slika pojavljuju se akustične i olfaktivne. Pjesma je pisana vezanim stihom, rima je isprekidana.
Adieu
Tema pjesme “Adieu” je sam Vladimir Vidrić. Pisao ju je u vrijeme kada je bolestan, u ludnici. Naslućivao je svoju smrt. U pjesmama se pojavljuju sablasti i demoni, događaji su bez konkretnog sadržaja. Opisuje svoje stanje; star je i umoran, zatim govori o svome nedostatku inspiracije i nemoći. Stih je vezan, a rima isprekidana. Motivi su patnja i tuga.
Pjesme Vladimir Vidrić Roblje
“Ogromna, crna. Na svijetloj provi
Vrzu se sapeti ljude i žene
I lamaju ruke i nijemo plaču
A kose im lete raspletene.
Stištu prsti i grče ruke,
Okovane pružaju k nebosklonu,
Sa tala se dižu i kažu i kažu,
Gdje sunce tone na stranu onu.“
Pjesme Vladimir Vidrić Gonzaga
“Da, svetac je halje skupio,
I poao je uza stube,
I nije se ni osvrnuo
Na jecaj zemaljske ljube.
Al se anđel ganuo
I rekao: “Prečasni, stani,
I koji su mnogo ljubili,
I oni su Bogu zvani.”
U pjesmi “Mrtvac” javlja se Vidrić pesimist, svjestan nemoći čovjeka
prema zakonima prirode:
Pjesme Vladimir Vidrić Mrtvac
“Ubila ga ruka silna,
Vječno jaka, vječno živa,
Što živote rasipava
I živote utrunjava.”
Zbog spoznaje da je čovjek nemoćanu njegovim pjesmama stalnoje
prisutna bol, bol koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali bol koja se
ipak osjeća.Vidrićeva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol
roba koji pati za svojom domovinom dok hladi bezbrižnu gospodaricu…
Pjesme Vladimir Vidrić Pomona
“A kad bi se našla dobra duša,
Da i roba pita i sasluša,
Taj bi rekao:” Od tuge pogibam,
Moje srce leti k libijskim kolibam.”
…ili da je to bola koja noćas zbližava patricija i roba:
Pjesme Vladimir Vidrić Ex Pannonia
“A kad se on sagnu k robu
I nemoćno poče da gleda
“Idimo!” šanu mi ona,
I trznu i – posta blijeda.
A mene, da pravo kažem,
Kosnu se suza njina:
“Idimo, rekoh, a njemu
Podajte krčag niva.”
Vidrićevo glavno izražajno sredstvo je slika. Imao je istančan osjećaj za
boje. Vidrić je u svojim pjesmama oslikavao predivan pejzaž:
Pjesme Vladimir Vidrić Jutro
“A svitaše jutro. Rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.
Sja jutarnja zvijezda. Dršće i trepeti
Jasika širokog lista.”
Notturno
“Zvijezde se roje visoko
I dasi će sad da krenu,
U zrku se kupa mjesec
I sipa svijetli i sjenu.
A krasna se žena budi
I grud joj otajno diše
I svilne vjeđe obara
I noć je i – biva tiše.“
Najznačajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno jesu
Pejzaž I i Pejaž II, u kojima je on prikazao stvaran život.
U Pejzažu I sve vrvi od života:
Pjesme Vladimir Vidrić Pejzaž I
“U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.”
Dok pjesnik u Pejzažu I upotrebljava glagole kako bi što vjernije opisao
krajolik, u Pejzažu II upotrebljava glagole kako bi prikazao radnju.
Pejzaž II
“Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivao
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebu plivao.
I kad sam otvorio prozor…”
Vidrićev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u to vrijeme
novi. Budući da je svoje pjesme deklamirao morao ih je što više skratiti,
svesti jezični izražaj na najmanju moguću mjeru. Vizualnost je bila jedna
od najvećih pjesnikovih vrlina, stoga nije ni čudno da mu je slika bila
glavno izražajno sredstvo. U nekim svojim pjesmama Vidrić daje samo
impresionističke sličice:
Pjesme Vladimir Vidrić Jutro
“Plahe su sjene došle iz tame
I plesat stale u zelenoj travi.
Bile su dvije plavojke Nymphe
S bijelimi vjenci na glavi…“
Pjesme Vladimir Vidrić Pompejanska sličica
“I vjenčav se lišćem vinjage bujne
Buku podižu divlju.
Kucaju srca. S ljpkog se gaja
Bijele nimpfe ozivlju.”
U drugim pak pjesmama Vidrić pravi doživljaj potišće u pozadinu,
a u prvi plan dovodi slike koje poput zrcala reflektiraju taj događaj:
Pjesme Vladimir Vidrić Kipovi
“U omrkom parku jablani
Bunar okružuju bijeli,
Gdje smo ja i gospoja
Kao saneni sjeli,
Dok tavni – šume i tuguju
Gordi i neveseli.“
Pjesme Vladimir Vidrić Grijeh
“Ja vidim grijeh. Gle! Gola, divlja hrid
I oblak tavan, vihrom raskidan,
A s hridi zublja. Krvav joj je žar
I pada u noć i u ocean.“
Posljednji način pjesnikova slikovna izražavanjakoji je vjerojatno i
najboljije taj u kojemu sama misao obuhvaća sliku – slikovna i misaona
komponenta združeni su u jedno:
Pjesme Vladimir Vidrić Mrtvac
“S kamena po crnoj zemlji
Val se dima povijava.
Ukraj žrtve utrnute
Oboreni starac spava.”
Vidrić se pred kraj svoga života razbolio i završio je u ludnicišto je
ostavilo mnoge tragove u njegovu daljnjem stvaralaštvu.U njegovim
pjesmama počinju se javljati demoni i sablastia događaji bivahu
zahvaćeni površno bez nekakva opipljiva sadržaja. Pjesnik je za vrijeme
svoje bolesti naslućivao i prikazivao smrt u svojim posljednjim pjesmama:
Pjesme Vladimir Vidrić Adieu
”O moja je leđa lagano
Krcnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
moje je vjeđe prekrila
Os sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suza utrla
Što mi sa zjena pada.
Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.”
Pjesme Vladimir Vidrićstranica za download nekoliko lektira istog djela