Pod starim krovovima Ksaver Šandor Gjalski
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Pod starim krovovima Ksaver Šandor Gjalski
Ksaver Šandor Gjalski biografija:
O Gjalskom se pisalo od njegove prve knjige pripovijedaka “Pod starim krovovima” (1886.) pa sve do dvadesetih godina ovoga stoljeća kao o Šenoinu nasljedniku.
Gjalski je godinama smatran tvorcem političko- socijalnog romana, piscemkoji je hrvatsku beletrističku prozu doveo u usku vezu s modernom književnošću zapadne
Europe i ruskim realistima. Gjalski je rođen 1854. U Gredicama (Hrvatsko zagorje). Gimnaziju je završio u Varaždinu. Kao gimnazijalac pokazuje živo zanimanje za književnost. Prati domaću i stranu književnost. Godine 1871. upisujestudij prava Pravoslavne akademijeu Zagrebu. Uključuje se u politički život, postaje pravašem (pripadnikom Stranke prava). Oduševljava se Turgenjevom. Nakon završetka studija službuje u Virovitici, Pakracu, Sisku, Sušaku i Zagrebu. Godine 1891. povlači se u Gredice, gdje se intenzivno bavi književnim radom. 1906. postajesaborskim zastupnikom,1917.velikim županom zagrebačke županije. Nova dužnost donosi mu veliko razočaranje. Povlači se iz javnog života u Gredice. Umire 1935. u dubokoj starosti.
Lektira Pod starim krovovima
kratak sadržaj prepričano
Uvod opisuje zasjedanje sedamdesetih godina Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Iako tad pod Austro-Ugarskom, Hrvatska je prisustvovala sa svojim parlamentom i unutar njega različitim strankama. Zastupnici su bili iz raznih društvenih slojeva. Bila su tu trojica osebujnih zastupnika ekscentrične pojave, a koje su zbog tradicionalnog plemićkog ruha (za razliku od moderno odjevenog ostatka) nazivali “pretpotopnim ostacima” i sličnim pogrdim nazivima. Kako je u pitanju 30 godina poslije ukidanja kmetstva 1848., trojica su predstavljala oporbu koja žudi za starim, što nije naišlo na dobar odjek kod mlađih generacija. Zato pripovijedač četvorici najglasnijih prilazi s namjerom da im priča o stavovima starih plemića.
Lektira Pod starim krovovima
kratak sadržaj prepričano
Illustrissimus Battorych
Pripovijedač Vladimir, koji podsjeća na autora, na početku novele priziva djetinjstvo. Tu se ističu posjeti Brezovici u kojo su stolovali Batorići. Vladimir slikovito i s puno ljubavi opisuje njihovo drevno zdanje i izvana i iznutra te okolicu. Vlasnik dvorca je bio plemić Kornel Batorić, a imao je veliko društvo lokalnih plemenitaša. Raspravljali su o starim vremenima te politici. Tu se otkriva poseban svijet u malom: hrvatski zagorski plemenitaši iz 19. st. i veliki rodoljubi te borci za bolji život Hrvata unutar same Monarhije.
Različitim strankama unatoč, sve ih krasi jednako rodoljublje. Pripovijedač se vraća u prošlost opisivati povijest samih Batorića pa otkriva životne puteve illustrissimusa Battorycha. Njega je još kao mladca otac slao na školovanje u Mađarsku. Tamo završi za odvjetnika kao najbolji u klasi pa dospijeva do namještenja visokog državnog službenika, i to u Beču, Pešti te u Hrvatskoj. Kao poštena osoba i štovatelj zakona provodi trideset godina u tim državnim službama. U već poznijim godinama upada u teškoće zbog nesnalaženja s novijim društvenim prilikama. Simpatiji iliraca unatoč, nije cijenio micanje od hrvatskog imena u toj borbi za osamostaljenje zemlje.
Batorić se zamjerio i Mađarima i ilircima u procesima protiv potonjih, zbog čega je i ostao bez posla nakon čega se potom povukao u dvorac. Bez žene i potomstva, a poslije ukidanja kmetstva ostaje i bez radne snage. Sad bivši kemtovi su mu se pakostili, dok je on plaćao visoki porez za posjede. Iako povučen od javnosti, a unatoč obrazovanju i spoznaji da se promjene ne daju zaustaviti, on nije mogao živjeti bez misli o prošlosti i uspomenama.
Kako je puno vremena provodio u lovu i organiziranju druženja, u jednoj od tih prilika je došlo do sukobljavanja s bivšim kmetovima, jer su svojatali Batorićevu šumu. Ubili su mu psa Nimroda kada je otišao u šumu pa ih je zato htio napasti, no spas je ponudio pripovijedač. Suđenjem on dobije pravo na šumu sa čime se seljaci nisu mirili. Zato je tijekom proslave društva i Batorića zapaljena staja na imanju. Požar je počeo gutati i kuriju. Promatrajući kako se urušava krov kurije i kako sve nastavlja nestajati pred njeovim očima, Batorić se sruši mrtav od tuge.
Lektira Pod starim krovovima
kratak sadržaj prepričano
Perillustris ac generosus Cintek
U povratku pripovjedača s društvom iz lova vrućeg dana oni se zaustavljaju u krčmi. Najglasniji od vesele družine je bio Batorić. Na cesti su se tad ukazala seljačka kola s ukupno tri konja. Bila su tu dva dječaka, dok je na prvom konju je bio grubi i čudnovati jahač koji se derao i na konje i dječake. No to nije bio obični grubijan, nego lustris ac generosus Cintek – ugledan i plemenit vlasnik ferfrekovačkog dvorca ili Arpad plemeniti Cintek de Vučja Gorica, posjednik u Varaždinu, vlastelin u Vugrovu Polju, zatim član gospodarske podružnice te protokolist varaždinske županije. U razgovoru Cintek je izgledao kao temperamentan čovjek ponosan na podrijetlo.
Otišao je nakon obećanja društva za posjet njegovu imaju. Na to su se odlučili na idućoj berbi, a dočekani su u klijeti s velikom dobrodošlicom. Seljaci su na okolnim brdima pucali iz mužara. Berači su brali grožđe, a gosti su se prepustili lovu zečeva. Razočarani gosti su se zatim vratili iz lova bez ičega, ali ih je razvedrila gozba i vino koje ih je dočekalo. Na povratku ih je Cintek pozvao u dvorac u Ferfrekovcu na obilnu večeru. Te večeri su spavali u kuriji. Iače je Cintek prije znao razočarati upornog oca, jer nije previše volio učenje. Nakon njegove smrti posvetio se vođenju imanja, a ženu je našao kao već stari momak. Bila je to siromašna Amalija, dobra i blaga, ali slabije obrazovana.
Cinteka nije voljela, a s vremenom se poseljačila i bila nesretna što nisu bili blagoslovljeni djecom. I Cintek je bio tužan što nema nasljednika, a to je i narušavalo njihove odnose. Cintek je bio gnjevan također zbog plaćanja poreza i ukidanja kmetstva. Odbijani dugovi su ga došli glave, ovršena mu je cijela imovina, a bespomoćna Amalija je žalila što ga nije uspjela urazumiti da se to ne dogodi. U tom financijskom propadanju su dobili napokon sina. Primoran na prilagođavanje novim prilikama postaje državni činovnik koji upravo plijeni imovinu. Pripovjedač se kasnije sjetio na Cintekovom pogrebu kako je Cinteka oblio sram kad su se jednom susreli tijekom jedne ovrhe.
Lektira Pod starim krovovima
Mjesto i vrijeme
Okolica Zagreba i predjeli Hrvatskog zagorja. Plemićke kurije i predjeli oko njih. Bila je to druga polovica 19. stoljeća.
Lektira Pod starim krovovima
O djelu
Zbirka je ovo pripovijedaka ili novela koja se sastoji od inače dvanaest naslova. Obično se za proučavanje daju samo one najbolje koje najbolje portretiraju sitno hrvatsko plemstvo i neke osebujne likove. Pripovijetke su kompozicijski postavljene kao ravnomjerna izmjena opisa (junaka, inetrijera i eksterijera), pripovijedanja i sjećanja. Zbog toga i nema klasično razgranate fabule. Stil Ksavera Šandora Gjalskog obiluje dijalozima koji su kajkavština s povremenim dodirom latinskih fraza. Sve to čitatelju djeluje arhaično i vraća ga u prošlost. Ponekad, kod nekih likova govor djeluje i pretenciozno, što je čitatelju jedva razumljivo, čime se potvrđuje autorova namjera da neke likove oslika komično u svojoj hinjenoj pretencioznosti.
Lektira Pod starim krovovima
Tema i ideja djela
Kronike su to zagorskog plemstva i svojevrsna poezija samog zagorskog kraja. Ovo zadnje je primjetno kad autorovi prozni opisi voljenog kraja prijeđu gotovo u poetske vode. Te sve pripovijetke su gotovo tužaljka koja sjetno gleda na minula vremena, ali također i kritika tadašnjeg hrvatskog društva, jer je odguralo stare vrijednosti, te isto tako borba za samostalnom domovinom. Prikazuje se presjek feudalističkog društva koje je već na izdisaju te uspostava kapitalističkog. Gjalski, kako je i sam bio pripadnik sloja kojeg opisuje, zapravo sebe nalazi u ponekim karakternim crtama nekih likova. S njima dijeli iskreni ponos svojom domovinom.
Lektira Pod starim krovovima
Likovi
Batorić je primjer starog plemića preko kojega vidimo ocrtavanje propadanja hrvatskog plemstva. Iako dobroćudan, ne može prihvatiti jednakost i posljedično ukidanje feudalizma. Kroz negov lik pisac ustaje protiv novotarija tako da iznosi kronike plemićkih propadanja. Batorić umire s umiranjem feudalizma i biva pokošen kao što to mađarski hegemonizam i austrijski centralizam čini Hrvatskoj.
Cintek je lik koji se razvija pred čitateljima, od nejasnih kontura sve do sitnih pojedinosti. Njegov lik prelazi iz epoha jedne u drugu. Tvrdoglavi je to sitni plemić koji je teško shvaćen i u svom imaginarnom svijetu. Odgajan i pripreman za uglednog gospodina, no ne pretjerano uspješno, unatoč bučnosti i neobrazovanosti se ponaša tradicijski ne odstupajući od tvrdokornih načela. Promjenu ipak svaća, ali prije svega za sinovo dobro. Opisan je komično u svojoj tvrdoglavosti i naivnosti.
Pod starim krovovima Ksaver Šandor Gjalski