Bilješke o piscu:
Poezija Branko Radičević
Branko Radičević, rođen je u Slavonskom Brodu i kršten imenom Aleksije, koje je naknadno sam, zbog nacionalnih pobuda, zamijenio novim imenom Branko. Otac mu je bio carinski činovnik, ali veoma zainteresiran za kulturu i književnost, pa se čak bavio prevođenjem s njemačkog jezika. Odgoj u obitelji uputio je i Branka ubrzo u tom smjeru. Selidbe zbog očevih premještaja unijele su mladenački princip promjene kao konstantu u njegov ionako po prirodi nemiran duh.
Gimnaziju je pohađao u Sremskim Karlovcima i u Temišvaru, a zatim je studirao u Beču pravo. U Beču je upoznao Vuka i Daničića i oduševio se za njihove radikalno nove ideje. 1848. godine potpisuje revolucionarni proglas omladine protiv nasilja i za agrarnu reformu. Boravi u Srijemu, u Zemunu, nekoliko puta u Beogradu; oštro se sukobio s patrijarhom Rajačićem.
Vratio se ocu u Temišvar. Po majci je imao problema s plućima, pa je obolio od tuberkuloze i umro u Beču, gdje je tada boravio kao stipendist kneza Mihajla studirajući medicinu.
Rana književna zrelost omogućila je Branka Radičeviću da već prije navršene dvadesete godine piše trajno vrijedne stihove. Od 1843. pa do 1850. godine grozničavo piše i traži radost u životu. Za života izašle su mu dvije knjige pjesama (1847. i 1851. godine), obje u Beču. Posmrtno je objavljen treći svezak (1862. godine).
Premda izrazito romantički temperament i lirska priroda, Radičević je pisao i epska djela, po uzoru na svjetske romantičare, ali i u duhu narodnog epskog genija: Gojko, Hajdukov grob. Smisao za kompoziciju i potreba da se izrazi u većim oblicima očitovali su se u satiričkoj pjesmi Put i pogotovu u Tugi i opomeni te u poznatom Đačkom rastanku.
O DJELU
Poezija Branko Radičević
U vrijeme kad se pojavio, Branko Radičević je bio više nego samo dobar pjesnik, jer je revolucionarno prekinuo s dotadašnjim knjiškim stihotvorenijama i u duhu Vukovih shvaćanja unio novi dah životnosti i svježine u srpsku poeziju. Bio je to posve neočekivani mladenački pogled na život i svijet, dotad neviđeni polet jezika »čistog kao suza«, i prava romantička raspjevanost tečnih stihova izgrađenih na iskustvima narodne verzifikacije srpskih gradskih pjesama iz XVIII stoljeća. Radičevićeva inspiracija vezana je za aktualne probleme epohe (Put), ali možda najdubljim korijenjem ipak za osobnu sudbinu.
Najčešći su motivi njegove lirike: oživljavanje radosne mladosti (Đački rastanak), ljubavi, sastanci i rastanci, jesen, bolest, slutnja smrti.