Bilješke o piscu: Poezija Dobriša Cesarić
Dobriša Cesarić rođen je u Slavonskoj Požegi 1902. godine. Otac mu je rodom iz Petrinje, a majka Marija potječe iz stare ogulinske obitelji. Djetinjstvo je, od svoje četvrte godine , proveo u Osijeku, kamo mu je otac, inženjer šumarstva, bio premješten kao županijski šumarski nadzornik.
U Osijeku je pohađao osnovnu školu i prve razrede realne gimnazije. 1916. godine preselio se u Zagrebu, gdje je 1920. godine maturirao i zatim slušao predavanja na Filozofskom fakultetu.
Još kao dječak Cesarić je s roditeljima mnogo putovao, pa je tako već kao 11-godišnjak posjetio sjevernu Italiju.
1923. godine bio je u Beču, a kasnije ponovno u Italiji, Bugarskoj, Austriji i Njemačkoj.
Iz ranijih godina, kad je redovito ljetovao na moru, potječe njegova ljubav i vezanost za more doživljeno srcem kontinentalca.
U književnosti pojavio se 1920. godine pjesmom Buđenje šume (u književnom listu »Kritika«), a 1923. godine pokrenuo je zajedno s Vjekoslavom Majerom »Ozon«.
Napisao je i nekoliko eseja i književnih prikaza, ali je u hrvatskoj lirici zauzeo istaknuto mjesto svojim nevelikim lirskim opusom, u kome nema nerazmjernih padova u kvaliteti, tako da i među relativno malobrojnim pjesmama nalazimo znatan broj ostvarenja antologijskog značenja. Zbog toga su mu pjesme prevedene na mnoge jezike (ruski, češki, slovački, bugarski, slovenski, makedonski, njemački, engleski, francuski, talijanski, španjolski, rumunjski, mađarski i esperanto).
U posebnoj knjizi na njemačkom jeziku objavljen je izbor iz njegove lirike (»Der erleuchtete Weg«, Karlsruhe, 1956) u prijevodu Herberta Gottschalka.
Zastupljen je i u antologiji svjetske lirike u talijanskom prijevodu »Poeti del Mondo« (Milano, 1939), kao i u antologiji »Slavjanski poeti« (Sofija, 1946) na bugarskom jeziku.
I sam je prepjevavao neka djela njemačke i ruske poezije (Goethe, Heine, Rilke, Puškin, Jesenjin, Ljermontov, Krilov i dr.), a prevodio je i prozu (Kleist, Turgenjev, Cehov, Gorki, Koroljenko, Jovkov).
Zbirke pjesama: „Lirika“ (1931), „Spašena svjetla“ (1938), „Izabrani stihovi“ (1942), „Pjesme“ (1951), „Osvijetljeni put“ (1953), „Izabrane pjesme“ (1960).
SADRŽAJ Poezija Dobriša Cesarić
Cesarić preobražava predmet promatranja, uzdižući ga u »višu javu« poezije, pri čemu se proces odvija suprotno toku u „Voćki poslije kiše“. U toj pjesmi izražena je najprije »čudesna raskoš« suncem obasjane voćke, još mokre od kiše, a na kraju kao kontrast dolazi slika običnog, malog, jadnog drveta.
Ovaj fenomen prijelaza iz čarobnog u obično, zapažen na konkretnom detalju stabla u prirodi, poslužio je pjesniku da nas nenametljivo upozori na relativnost i prolaznost ljepote.
Cesarić do trajnih pjesničkih rezultata dolazi idući pretežno obrnutim putem: od predmeta prema simbolu, od običnog prema čudesnom, od emocije prema mislima.
Jedan dio Cesarićevih pjesama iskustva proteže se na područje socijalnih odnosa, progovorio je i o nepravdi društvenog uređenja.
Cesarić je pjesnik ljepote života i rada, pjesnik grada, Ijubavi, uzajamne ljudske simpatije i povezanosti generacija. Izražavao se neposredno, simboličnim slikama, („Slap“, „Mrtva luka“, „Pjesnik“, „O sati sumnje, sati bola“, „Ma kako uzdiglo se srce“).