Bilješke o piscu:
Poezija France Prešeren
France Prešeren, najveći slovenski pjesnik, rođen je u selu Vrba u Gorenjskoj. Već se u osnovnoj školi odlikovao samostalnošću; formirao je svoju osobnost u ljubljanskoj gimnaziji i studirao pravo na sveučilištu u Beču, gdje je imao prve sukobe sa sredinom.
1828. godine vraća se u Ljubljanu gdje je dobio mjesto vježbenika. Nakon nekog vremena premješta se u fiskalnu prokuraturu i 1832. godine u Celovcu polaže odvjetnički ispit. Budući da je na teritoriju tadašnje Kranjske bilo samo nekoliko odgovarajućih mjesta, a on je bio okarakteriziran povrh svega još kao »frajgajst«, što je tada značilo državi i vjeri opasan čovjek, nije se mogao nadati skorom uređenju svojih životnih prilika. Ipak, težnja za smirenjem dobivala je sve veće razmjere kad je u njegov život ušla misao na kćerku ljubljanske trgovačke obitelji, Juliju, njegovu veliku nesuđenu ljubav. Stvarnost je bila drugačija: dnevni rad kod samostalnih odvjetnika (Baumgarten, Crobath) nastavljao se sve do 1846. godine.
U takvoj situaciji nastajala su njegova najljepša pjesnička djela (Soneti nesreće, Sonetni vijenac, Krst pri Saviti — Krštenje kod Savice). U isto vrijeme događa se duboka angažiranost za opstanak i kvalitetu pjesničkog almanaha »Kranjska čbelica« (Kranjska pčelica); u tom su se sukobu razgraničile sile napretka od učmalih i preživjelih pogleda na razvoj književnosti i kulture.
Prešeren u to doba doživljava i bolne oproštaje: od Julije, od prijatelja Matije Čopa i od Andreja Smoleta, a stvara i nova poznanstva (K. H. Macha, Stanko Vraz, Emil Korytko).
1838. godine zapleo se u tragično-lijep odnos s Anom Jelovšek koja je postala majka njegove djece. S osjećajem krivnje da je stupio u vezu koja je svima donijela samo patnju, seli se u Kranj gdje je napokon dobio samostalno mjesto (1846. godine). Potkraj 1845. godine ispunila je pjesnikov život misao na pjesničku zbirku koja je publicirana 1847. godine (Poezije). Na novome radnom mjestu postavio se u obranu prava najsiromašnijih, stekao kod njih simpatije, a s druge strane žestoke protivnike. Neposredno pred smrt, za vrijeme bolesti, oko njega se vodila još jedna parnica — bitka za rukopisnu ostavštinu, koju je, jednim dijelom, crkva uspjela uništiti. Pjesnik je u teškim tjelesnim i gorkim moralnim mukama preminuo u Kranju gdje mu se nalazi grob.
SADRŽAJ
Poezija France Prešeren
Poezija Franca Prešema prva je europska književna vrijednost u slovenskoj književnosti. Njezina spremnost za primanje i shvaćanje najboljih europskih umjetničkih djela i estetskih dostignuća nije tek pasivna osobina, nego proistječe iz svjesne težnje za uključivanjem u aktualnost europskih literarnih i idejnih strujanja.
Zbog toga ta poezija nije ukorijenjena samo u domaću tradiciju, nego je aktivno integrirana također u živu, trajnu i suvremenu europsku zbilju.
Prvo se susrećemo s temom tragične ljudske sudbine. U mladosti pjesnik formira sliku svijeta koja je idealna i koja se zbog toga ne podudara sa stvarnošću. Raskorak između ideala i stvarnosti toliko je jak i potresan da pjesnik pribjegava nostalgiji za prošlim; mladost mu se pretvara u mit u kojem najviše priznanja dobiva mladenačka sposobnost iluzije.
Druga je tema erosa. Izvanredno je intenzivna i pruža čitavu skalu razvitka. U njoj je Prešeren najdublje izrazio sebe i svoje vrijeme. Za njega naime, ljubavna sklonost nije samo individualna stvar, nego oslonac, polazna točka i žarište svih sila odrednica u životu pojedinca. Zbog toga je ljubav središte svih pjesnikovih funkcija u kojima se ogleda njegova veličina. Usko se na spomenutu temu nadovezuje tema o pjesničkom pozivu.
Svijest o dužnosti stvaranja i djelovanja u pjesmi i kroz pjesmu veže se u njegovu pjesničkom svijetu s temom domovine. U njegovoj poeziji i pod njezinim utjecajem realizirala bi se preslojavanja u društvu i probudila svijest o posebnom poslanju.
O DJELU
Poezija France Prešeren
Prešernova poezija odigrala je ulogu nacionalnog odgajatelja u slovenskoj književnosti. Nije se plašila niti aktualističkog dodira sa svakidašnjicom. U njegovom opusu nalaze se stihovi koji su obračun s manama malih i velikih razmjera, kao npr. Nova pisar i j a (Novo spisateljstvo).
Strog je prema sebi i prema drugima. Upravo zbog toga zna cijeniti prave ljudske vrijednosti. U pjesmama koje je posvetio mrtvim prijateljima iznio je moralnu kvalitetu modernog čovjeka. Taj se moral zasniva na prodornom shvaćanju egzistencijalnih problema čovječanstva. Jedino je na taj način Prešernova poezija mogla postati prva pjesnički izražena svijest modernog čovjeka koja je u najboljim ostvarenjima jednako tako živa kao što je bila u vrijeme nastanka.