Bilješke o piscu:
Jure Kaštelan rođen je 1919. godine u selu Zakučac kod Omiša. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu, a Filozofski fakultet u Zagrebu.
Od 1949. godine djelovao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prvo kao asistent, a zatim kao docent predavajući teoriju književnosti. Dvije godine proveo je kao lektor u Parizu, na Sorboni, od 1956. do 1958. godine.
Javio se zbirkom pjesama Crveni konj (1940). Napisao je zbirke: (Pijetao na krovu, 1950; Biti ili ne, 1955; Malo kamena i puno snova, 1957; Izbor pjesama, 1964). Piše i maštovito iskonstruirane proze (Čudo i smrt, 1961), poetske drame (Pijesak i pjena, 1958) i studije (Lirika A. G. Matoša 1956).
Radio je i kao urednik izdanja hrvatskih pisaca, a bavio se i prevođenjem.
Poezija Jure Kaštelan
Sadržaj
Kaštelan je cijenio poeziju Garcia Lorke, što je ostavilo traga u zrelijem razdoblju njegova pjesničkog stvaranja, kada veliku pažnju posvećuje muzičkim elementima riječi (S an u kamenu, Tifusari).
Uspio je i ostvariti osebujni ritam koji je postignut u sferi slika (Pijetao na krovu), a drugi put karakterističnim repeticijama (U s nula gitara, Konjic bez konjanika).
Mnoge su mu pjesme duboke i jednostavne (Jezero na Zelengori), spontane i kristalno čiste (Bezimeni),te je na taj način izgrađivao svoj moderni izraz na jezičnoj osnovi narodne poezije.
Kada je počeo koristiti rodoljubne motive, približio se pjesničkoj retorici (Whitman), ali i neposrednosti kazivanja narodnog lirskog barda (Pjesme o mojoj zemlji).
Dok je u Tifusarima sugestivno zgusnuo tešku epizodu iz rata u nizu poslijeratnih pjesama izrazio je osjećaj krvne povezanosti s poginulim suborcima i s budućim naraštajima (Susreti, Pjesma sutrašnjemu).
Poezija Jure Kaštelan
Iz Poezije
Jezero na Zelengori
Na Zelengori ima jezero, kažu,
očima smo ga vidjeli.
Gdje su glasovi znani
i neznani?
Kuda su,
kako su
nestali…
Na Zelengori ima jezero,
putevi mu bjelinom zavijani.
Rastanak
Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje.
Svejedno.
I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.
Ne mogu se rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.
Nema rastanka.
Nema smrti.
Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.
Ako u smrt gledam
čujem tvoj u pjesmu.