Bilješke o piscu:
Hans Christian Andersen (1805. – 1875.) je danski književnik, sin siromašnog postolara koji je proveo djetinstvo u bijedi, prepušten sam sebi i svojoj mašti. Izbjegavao je školu, pa je s redovitom obukom počeo kasno, kad je sa 14 godina došao u Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi. Godine 1827. objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis “Pješice od Kanala Holmen do istočne točke Amagu”, pa niz lirskih pjesama, melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz našao je tek u bajkama kojima je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz vilinskog svijeta, pučke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim ljudima i stvarima svakidašnjice, zapravo su slike života s njegovim dobrim i lošim stranama. Odlikuju se humanošću, prostodušnošću i mudrošću, a prožete su profinjenim osjećajem pjesnika za neiscrpive ljepote svijeta. Njegova ostala dijela su: “Melodije srca”, “Fanazije i skice”, “Vinjete”, “Dvanaest mjeseci”, “Agneta i vilenjak”, “Improvizator”, “O.T.”, “Samo guslač”, “Mulat”, “Slikovnica bez slika”, “Maurka”, “Pjesnikov bazar, “Nove bajke”, “Sabrane bajke i priče”, “Ahasver”, “Dvije baronese”, “U Švedskoj”, “Bajka mog života”, “Biti ili ne biti”, “U Španjolskoj”, “Posijet Portugalu”, “Sretni Peer” i “Bajki i priča”.
Ružno pače Hans Christian Andersen
Sadržaj
Ljeto je i sve je prekrasno; pšenica se zlati, zob se zeleni, rode se šetaju, a oko polja nalaze se velike šume s dubokim jezerima.
Stari vlastelinski tvrdalj nalazio se nasred polja, a oko njega duboki opkop pun vode, koji je služio kao zaštita. Divovski repuh nalazi se između bedema i vode, u njemu je patka skrila gnijezdo s jajima na kojima je sjedila. S vremena na vrijeme bi se promeškoljla, a zatim uporno sjedila. Napokon, patka začuje kljuckanje, a zatim iz jaja izađu maleni pačići.
Pačići su se čudili veličini svijeta na koji su došli, jer je prostor u jajetu bio zaista mali, ali tada im mama patka objasni kako to još uvijek nije čitav svijet, i da svijet postoji i dalje, prostire se sve do njive koja pripada župniku, na drugoj strani vrta, a niti ona nije tamo bila.
Pačići su bili lijepi i paperjasti, te se veselo pijukali, ipak iz jednog jajeta koje je bilo najveće, još uvijek se nije izlegao pačić.
Jedna starija patka rekla je mami – patki kako je to jaje zapravo purje i da bi ga trebala ostaviti, jer purići donose probleme, a i strah ih je vode. Mama – patka je ipak odlučila grijati i to najveće jaje, nakon nekog vremena iz jajeta se izleglo mlado, nije bilo lijepo kao ostali pačići, već ružno i veliko, ipak rado je ulazilo u vodu i dobro plivalo, te mama-patka pomisli kako se ipak ne radi o puriću.
Mama – patka povede mladunčad na pačje dvorište kako bi ih pokazala društvu, prvo se trebalo pokloniti staroj patki, imala je najveće odličje, a to je bila crvena krpica koja joj se nalazila oko noge. Mama-patka nije još ni prišla staroj patki sa svoji pačićima, a već ostale patke su se već bunile zbog toga što ih je tako puno, posebno nisu htjeli trpjeti ružnog i velikog mladunca.
Jedna patka ga je ugrizla za zatiljak, ali ga je mama-patka obranila, stara patka također govori kako su svi pačići lijepi osim jednoga.
Svi su ga počeli vrijeđati; kokoši, purani, patke, pa čak i njegova vlastita braća, bilo mu je jako podnositi njihove uvrede. Odluči pobjeći od sve te patnje, i tako ostane sam, usamljenost mu je teško pala, bio je gladan i žedan, razmišlja kako će preživjeti lovce i lovačke pse, kako će jedno vrijeme biti u kući kod neke bake, ali i ondje bi ga njezina mačka i kokoš uvjeravali kako ničemu ne vrijedi, a zatim mu opet slijedi odlazak, doći će zima, što znači led na jezeru koji će ga okovati… Nije vidio sreću u svojoj situaciji.
Ipak, nakon što je prošla godina dana, i prođe njegovo djetinjstvo te odraste do svoje mladenačke dobi, izrastao je u prekrasnog labuda i bio je najljepši u čitavom jatu labudova. Poslije svih nevolja koje se ga zadesile ipak je dočekao svoju sreću.
Ružno pače Hans Christian Andersen
O djelu
Ružno pače je priča koja govori o je o patnjama malog labuda, pogrešno se izlegao u gnijezdu patke. Svi su vidjeli da je drugačiji i zbog toga su ga svi vrijeđali, zbog čega je otišao iz pačjeg plemena.
Pouka priče može se usporediti i s ljudskim društvom; teško se prihvaća sve što je drugačije, sudi se prema vanjštini, a ne obraća se pažnja na unutarnje vrijednosti.
Ipak, priča ima sretan kraj, unutarnje vrijednosti prije ili kasnije dođu do izražaja, ružno pače se pretvara u prekrasnog labuda.
Ova priča smatra se i prikrivenom autobiografijom autora, koji je i sam bio siromašno dijete kojemu su se drugi rugali.
Ružno pače Hans Christian Andersen
Likovi
Ružno pače – glavni lik, mama-patka ga uspoređuje s pačićima iz legla i misli kako nije lijep, ali dobro pliva, i kako se nada da će s vremenom postati jači i spremniji za svijet koji ga čeka. Sve dok nije odrastao bio je zlostavljan od gotovo svih, te je odlučio pobjeći. Jednog dana susreo je jato labudova koji su raširili krila i poletjeli prema njemu, te se on uplašio i sagnuo glavu i ugledao svoj odraz u vodi te je vidio kako više nije ružno pače, već prekrasni labud. Ipak, unatoč svojoj ljepoti, nije postao ohol, već ju je nosio dostojanstveno i skromno.