Veli Jože Vladimir Nazor
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Lektira Veli Jože Sadržaj
Velog Jožu su Mlečani slučajno pronašli dok su jednom prilikom putovali istarskim šumama i označavali stabla za sječu. Bili su to mletački upravitelj Barbabianca na magarcu i upravitelj istarskih šuma Zuana Dalla Zonta koji je išao za njim s kanticom vapna. Div se samo pojavio iza stabla kad je magarac počeo dirati njegovo sijeno. Dalla Zonta je ispričao uplašenom Mlečiću da je to motovunski kmet Veli Jože i da ga slobodno udari štapom. Vidjevši kako je div ustvari dobročudan i pokoran, Mlečić je s njim zapodjenuo razgovor dok ga je div morao nositi u naručju na povratku u grad. Jože mu je ispričao da je jedini preostali div, kako ima trista godina i kako se rado sjeća nekoć slobodne Istre u kojoj su divovi obrađivali zemlju i dizali gradove sa sretnim ljudima.
Barbabianca u gradu potom predloži Joži da odu u Veneciju kako bi se pohvalio kakav su narod Mlečani pokorili, no teško, jer postoji dvjestogodišnji ugovor Motovunjana i Jože. Naime, oni njemu svake subote daju pečenog vola, a on im zauzvrat obavlja sve poslove, hrani ih i brani. Obijesni Motovunjani, koji su sad ismijavli Jožu kod gradskih zidina, inače su nevoljko ispunjavali svoj dio pogodbe, jer im je to bilo skupo. Gradski blagajnik Civetta im savjetuje da zbog Jožine vrijednosti nastave ipak s tom praksom. Pomutnja se dogodila kad je div sjedio pod zidinama čekajući svoj obrok. Razjarena svjetina mu je u usta umjesto pečenke ubacila kuglu sijena, što je razbjesnilo Jožu. Uspravivši se, tresao je gradsku kul sve dok narod nije shvatio da mu ipak treba dati pečenku. Takvo nedolično ponašanje Motovunjana je bilo prekretnica za odlazak u Veneciju.
Na tom putu, u jedrenjaku, otkrio je ispod palube galeota Iliju. To je bio div sa stotinu ruku kojeg su Mlečani zarobili odsijecanjem nogu i zakivanjem za lađu kako bi im neprestano veslao. On ne samo da je potaknuo u Joži svijest o vlastitoj snazi i razmišljanje o vrijednosti slobode, nego je i za vrijeme oluje potopio brod, što je Joži omogućilo da se spasi i vrati u Istru. Nadahnut Ilijinim riječima, bio je odlučan u nakani da okupi divove Istre, koji kao i on nisu znali jedni za druge, te da se oslobode i rade za sebe.
Tako je i bilo, njih dvadesetak je počelo raditi za sebe, privređivati i graditi si grad na Psoglavčevu brdu. To nije godilo građanima koji su bez divova oskudijevali pa su zato odlučili silom ponovno pokoriti svoje divove. Njihova vojska nije bili nakakva prijetnja, jer su ih divovi bez problema pomeli iščupanim stablima.Gradski blagajnik Civetta je, za razliku od građana i njihove primjene sile, imao drukčiji plan. Strpljivo i mirno ih je nastojao posvađati i razjediniti. Situacija se preokrenula, sad su građani radili za divove, ali su bili plaćeni. Mlečić Civetta je promatrao kako se divovi između sebe postupno razjedinjuju pa je tome dodatno doprinio razdijelivši im zemlju tako da budu nezadovoljni. Stvorila su se dva tabora, Jože je bio suprotstavljen svima drugima.
U međuvremenu je nestalo i novca za rad građana i ljetine, a Jože je zbog zemlje ubio dva Liberata. Divovi su se nakon te pomutnje vratili gospodarima, a svi su nastojali uhvatiti Jožu da im besplatno radi. Mlečić Civetta je bio oduševljen razvojem događaja kojim je doprinio lukavo iz daljine. Očekivale su ga počasti kad dovede Jožu natrag građanima pred gradske kule. Međutim, sjetivši se snažnih Ilijinih poruka, Jože se u zadnji tren okrene i ode, a Mlečića pred zidinama umjesto pohvala dočekaju zvižduci i uzvici razočaranja.