Studija DNK stotina tisuća osoba koje međusobno nisu u rodu pokazala je kako je samo 30% varijanti nasljedno, tj. prelaze s roditelja na djecu. U najvećoj studiji te vrste, u kojoj su korištenim uzorci iz institucije UK Biobank, te su uspoređeni geni više od 240 000 osoba, više od 500 gena je dovedeno u vezu s inteligencijom. Ukupno je identificirano 538 gena koji su odgovorni za inteligenciju, 187 regija ljudskog genoma koji su zaslužni za razmišljanje i logičke procese.
Međutim, i dalje je vrlo teško predvidjeti nečiju inteligenciju samo na temelju gena. Analiza je pokazala kako inteligentniji ljudi imaju manje DNK mutacija koje imaju utjecaj na genetiku i cjelokupno zdravlje.
Genskom terapijom moći će se popravljati ne samo mutacije koje su štetne za zdravlje, već će zahvaljujući takvoj terapiji osobe koje su joj se podvrgnule biti i zdravije.
Osim genetike, koja ima veliki značaj u tome koliko smo inteligentni, inteligencija ovisi i o uvjetima u kojima je osoba odrasla. Pretpostavka je kako će inteligentniji roditelji osigurati poticajniju okolinu svojoj djeci, odnosno pristup intelektualnim sadržajima i edukaciji. Djeca koja imaju viši IQ najčešće su odrasla u obiteljima koje daju veliku vrijednost znanju i školovanju, dok djeca koja su bila usmjerena prema stjecanju znanja koja će omogućiti preživljavanje obično nisu pretjerano motivirana, te se pretpostavlja kako će imati niže rezultate na testovima inteligencije. Naslijeđe pojedinca je njegov potencijal, a faktori iz okoline potiču na ostvarenje tog potencijala.
A. B.
