Pitke vode na Zemlji nema u velikim količinama, te iz tog razloga mnoge zemlje imaju trajni nedostatak pitke vode. Svjetska zdravstvena organizacija u svome standardu donosi minimalne zahtjeve koji se odnose na bakteriološke i kemijske karakteristike pitke vode. Trenutno niti jedna trećina čovječanstva nema pitku vodu koja zadovoljava ove standarde. Iako vodotoci imaju sposobnost autopurifikacije ili samopročišćavanja, priroda je u početku zagađenja mogla pročistiti količine zagađene vode, međutim kako se razvijala ljudska zajednica količina otpadnih voda se povećavala, a ubog industrijske proizvodnje zagađenje je postalo i kemijsko, a ne samo organsko.
Prema procjenama UN-a za 30 godina nestašicom vode će biti zahvaćeno više od 5 milijardi ljudi. Znanstvenici s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology), izumili su uređaj pomoću kojega se može prikupljati voda iz zraka, a to se odnosi i na pustinjska područja.
Trenutno postoje uređaji koji rosu pretvaraju u vodu, ali prilikom rada koriste neku vrstu hladnjaka i mehanizam za kondenzaciju, što rezultira velikom potrošnjom energije, dok drugi uređaji prikupljaju vodu iz magle, što nije primjenjivo u pustinjskim uvjetima.
Prema studiji koja je objavljena u časopisu „Nature Communications“, novi model uređaja za prikupljanje vode iz zraka, može prikupiti 2,8 litara vode na dan zbog kristalina. Tijekom hladnijih noći voda se nakuplja u poroznom materijalu, nakon što sunce zagrije materijal, dolazi do ponovnog isparavanja tekuće vode u spremnike gdje se kondenzira i akumulira.
Energetski je učinkovit jer ne treba hladnjak, niti ima pomične dijelove. Testiranje u Arizoni u pustinjskim uvjetima gdje vlažnost zraka iznosi 10%, također je pokazalo kako uređaj funkcionira. Nedostatak uređaja je njegovo vrijeme rada koje iznosi 24 sata, ali unatoč tome može pomoći u rješavanju nestašice pitke vode.
A. B.
