Bakterije čine najbrojniju skupinu organizama. Antoni van Leeuwenhoek je 1683. godine promatrao prve veće bakterije uz pomoć mikroskopa koji je samostalno izradio.
Istraživači sa Sveučilišta u Baselu proveli su studiju tijekom koje je otkriveno kako bakterije, uz sposobnost odgovaranja na kemijske signale, imaju i osjetilo dodira, odnosno mogu prepoznati različite površine te u skladu s njima i djelovati.
Znanstvenicima za proučavanje je poslužila bezopasna bakterija „Caulobacter crescentus“, kako bi saznali na koji točno način bakterija koristi mehanizam koji joj pomaže kako bi osjetila površinu. Također, ono što se događa samo nekoliko sekundi nakon što bakterija dođe u dodir s nekom površinom, je i ono što je važno kako bi nastala uspješna infekcija. Neke od bakterije imaju bič flagelum koji im omogućava kretanje, te im upravo rotacija flageluma omogućava kretanje kroz tekućinu, a kreću se uz pomoć energije koja nastaje protjecanjem protona kroz membranu stanice.
Zaključeno je kako zahvaljujući upravo ovakav mehanizam bakterijama omogućava osjet, naime, kada bakterija dođe u kontakt s površinom dolazi do ometanja rada uz pomoću kojega se pokreće flagelum, što znači i ometanje protjecanja protona, te tijekom nekoliko sekundi dolazi do odgovora bakterije i proizvodnje adhezina koji učvršćuje bakteriju na površini.
Urs Jenal, znanstvenik izjavio je kako se ne zna mnogo o tome na koji točno način bakterije prepoznaju mehaničke poticaje, te mijenjaju svoje ponašanje, ali studija u kojoj je predmet proučavanja bila bakterija „Caulobacter crescentus“, dokazano je kako bakterije imaju „osjetilo dodira“. Ovo otkriće će pomoći i u daljnjem istraživanju o zaraznim bolestima, iako se radi o bezopasnoj bakteriji.
A. B.
